Vijest da 24-godišnji profesionalni nogometaš napušta svoj sport kako bi se posvetio radu u struci, onom medicinskog tehničara, vrlo je neobična, izazvala je pozornost u cijeloj Hrvatskoj, ali i okolnim zemljama. To je, čini se, realnost našeg nogometa. Financijska je situacija u klubovima, čak i u nekim prvoligaškim, a posebice u drugoligaškim, takva da je bolje raditi kao medicinski tehničar i dobivati redovito plaću nego živjeti život profesionalnog nogometaša i krpati kraj s krajem, od plaće do plaće, koja zna biti neredovita.

Glavni protagonost zanimljive priče je Zvonimir Filiopović, momak rođen u Popovači koji je s 15 godina došao u kadetsku momčad Cibalije. Kao perspektivan igrač poslije je bio u osječkom Gradskom vrtu, ali se vratio u Cibaliju pa preko Petrinje završio na splitskom Poljudu, u momčadi Hajduka II. Onda se opet vratio u Cibaliju i početkom ovog listopada s klubom s Bosuta, s kojim je nekada igrao i Prvu ligu, naglo prekinuo ugovor jer se odlučio posvetiti radu u struci. Pronašao je posao medicinskog tehničara u Osijeku i više nema vremena za stalna putovanja, svakodnevne treninge, naporan ritam utakmica...

- Svi mediji u Hrvatskoj prenijeli su da napuštam nogomet jer sam pronašao posao u struci medicinskog tehničara, no istina je da samo napuštam život profesionalca jer ga nisam mogao uskladiti s poslom. Ponavljam, nisam napustio nogomet, samo sam donio odluku za koju mislim da je dobra u ovoj životnoj situaciji, a to je posao u struci. Ja sam već pronašao novi klub, potpisao sam za Vukovar 1991, koji igra u Trećoj HNL "Istok" - objašnjava Filipović, koji ima tek 24 i pred njim može biti još niz dobrih nogometnih godina. No on je u ovom trenutku ispred kopački dao prednost medicinskoj kuti.

- Ponavljam, nisam rekao zbogom nogometu, da mi se pruži neka dobra, prava prilika, naravno da bih razmislio ostaviti posao sa strane i ponovno se posvetiti samo nogometu.

Okidač za napuštanje Cibalije i nalaženje posla u struci bio je - planiranje budućnosti.

- Iskreno, nije bio problem u Cibaliji ili nekim neisplatama plaća. Ono što dogovoriš, to dobijaš, samo je problem što ne možeš dogovoriti puno. Igranje u Drugoj ligi od nogometaša zahtijeva profesionalni život, posebnu prehranu, individualnog trenera, stalna putovanja, enormne napore..., a financijska nagrada za to je nedovoljna. Već duže se vrijeme pitam je li to vrijedno truda, strah me da dođem u 33., 34. ili 35. godinu a da nisam ništa napravio. Da nemam nikakvu podlogu i da razmišljam što ću sad u životu. Mislim, nisam ja neki megaloman da želim milijune na računu, moje su želje jednostavne, kao i većine mladih. Imam djevojku, planiramo brak i želim kupiti stan, voziti neki solidan automobil, nešto uštedjeti od svojih primanja... A u ovom životnom trenutku isplativije mi je raditi u struci nego biti profesionalni nogometaš u Drugoj hrvatskoj ligi. Možda je u nekim drugoligaškim klubovima bolje, ali znam kako je bilo meni - dodaje Filipović, medicinski tehničar koji na nogometnom terenu, srećom, nikoga nije morao spašavati. No zato je njega spasio Bruno Marić. Bilo je to u studenome 2017. u kup-utakmici Cibalia - Istra 1961. Filipović je nastradao u duelu s Istrinom stoperom Joalom Escovalom. Nakon sudara je kao pokošen pao na travnjak i počeo se gušiti, u blizini je bio sudac Marić, koji ga je okrenuo na bok i izvadio mu jezik. Flipović se ne sjeća tog događaja, ali, srećom, to je bio samo trenutak, jer njegovo je zdravstveno stanje nakon toga odlično. Nastavio je igrati profesionalno, sve dok se nije zaposlio u struci u Osijeku.