Dobro je poznato da je pandemija koronavirusa, posebice lockdown koji je vrijedio neko vrijeme, ostavila traga na tjelesnoj spremi građana, a to nije zaobišlo ni mlade. Zatvoreni u kući i prikovani uz računala, mnogi su mladi odustali od treniranja i rekreacije, što su u svojem istraživanju dokazala četiri profesora tjelesne i zdravstvene kulture: Daliborka Lesar iz Ugostiteljsko-turističke škole, Diana Trišler i Šimun Vasilj iz Tehničke škole i prirodoslovne gimnazije Ruđera Boškovića te Anđelko Šimić iz Medicinske škole. Kako dijele istu sportsku dvoranu, imali su mogućnost testirati kondicijsko stanje učenika (njih 512) na istome mjestu. Testiranjem trčanja triju skupina učenika - onih koji treniraju, onih koji više ne treniraju i onih koji nikada nisu trenirali - došli su do poražavajućih rezultata. Skupina učenika koji treniraju u određenom je vremenu prešla 8900, a skupina učenika koji nikada nisu trenirali samo 7520 metara!

- Dokazali smo da je utjecaj pasivnog načina života u pretodne dvije godine imao loš utjecaj na učenike. Osim demotivacije tu je i njihova bezvoljnost, pasivnost i nezainteresiranost. Zamijetili smo također da kod visoke razine kondicije nakon kraće ili duže stanke kondicija opada. To ne iznenađuje, jer sportski klubovi nisu bili aktivni, učenici su bili prisiljeni sjediti po nekoliko sati za računalom i trening im je doslovno postao nebitan - zaključila je profesorica Lesar, naglasivši kako se profesori tjelesne i zdravstvene kulture već duže vrijeme bore za treći sat toga predmeta tjedno, što bi učenicima puno značilo.

Naime, iako se čini da dodatnih 45 minuta ne bi popravilo situaciju, prof. Šimić ističe kako je tjelesna i zdravstvena kultura organizirana uglavnom kao blok-sat, odnosno provodi se u jednome danu. Mišljenja je da bi s dodatnim satom trebalo rasporediti predmet na različite dane, jer učenici koji se sportom uopće ne bave preostalih šest dana u tjednu, nakon dana u kojem imaju tjelesnu i zdravstvenu kulturu, provode potpuno pasivno.

Potvrđuje to i prof. Vasilj, koji kaže kako je testiranje koje su proveli potvrdilo da su tjelesna sprema i kondicija učenika još gori nego prije pandemije.

- Mi smo i prije pandemije imali problem s neaktivnosti učenika, jer su mnogi jako slabo angažirani u sportu. Kad se pojavio koronavirus, i ono malo aktivnosti što su učenici imali u sportskim klubovima, nekakvim zadrugama i u teretanama prestalo je. Mišljenja sam da će zdravstvene posljedice tek naknadno biti vidljive, a valja podsjetiti da se sportske navike usađuju još dok se mladi školuju. Jako je važno i nakon prestanka školovanja njegovati tjelesnu kulturu - zaključuje Vasilj.

Sve to dobro zna i profesorica Diana Trišler, naglašavajući da je uvođenje trećega sata tjelesne i zdravstvene kulture redovito tema na brojnim stručnim vijećima i simpozijima na kojima je sudjelovala. Kako se taj problem još nije riješio, u godišnji plan i program prošle školske godine ona je ubacila tzv. izazove, što je učenicima, kaže, bilo poput nepostojećeg trećeg sata.



- Omogućavala sam im da jedni druge pozivaju na izazov. Jedan mjesec mjerili su broj koraka, drugi snagu ruku pa izdržaj u skleku, plenku, visu i tako redom. Bilo mi je drago kad su rekli da su tijekom pandemije trenirali kod kuće i na taj se način motivirali. Ipak, to nije dovoljno, a što je potvrdilo i ovo naše istraživanje među učenicima, koje je pokazalo da doista nisu u kondiciji, odnosno da se ne bave sportom onoliko koliko bi trebali – kaže Trišler.

Gledajući u brojkama, od 512 testiranih učenika njih 162 redovito trenira, njih 234 ne bavi se nikakvim treningom, a čak 116 učenika nikada nije treniralo. Koliko su sport i rekreacija važni, pokazuju i rezultati nakon trčanja u 20-metarskoj dvorani, odnosno broj prijeđenih kilometara u vremenu koje je za sve bilo jednako. Gotovo kilometar i pol manje prijeđenih kilometara u skupini učenika koji se nikada nisu bavili sportom u odnosu prema onima koji se sportom bave daje razloga za zabrinutost. Upitali smo stoga naše sugovornike što učiniti oko motivacije i promjene stanja, odnosno nedostatka kondicije.

- Moram naglasiti da mi za takvo stanje ne krivimo ni učenike, ni bilo koga drugoga, no činjenično je stanje da se nešto mora promijeniti. Taj prijedlog trećeg sata tjelesne i zdravstvene kulture tjedno bio bi dobar početak i vjerujemo da bi raspoređivanje tog predmeta na tri dana, a ne jedan dan u tjednu bilo početna motivacija - kaže prof. Lesar, dodajući da bi se u aktivnost mladih trebali uključiti svi dionici, u prvome redu kineziolozi. Stoga se naši sugovornici, svatko u svojoj školi i u svojim razredima, brinu da bar ta dva sata zaokupe pozornost učenika, odnosno svojim im primjerom i raznim savjetima daju do znanja da tjelesna aktivnost nije vezana isključivo uz školu, odnosno rijetke satove tjelesne i zdravstvene kulture.

Ono što je zabrinjavajuće jest činjenica da učenici sami, kažu naši sugovornici, opisuju pasivnost života u kojem su se našli. Svakako bi ih trebalo savjetovati o važnosti tjelovježbe, rekreacije ili bilo koje sportske aktivnosti. Naposljetku, nedostatak kondicije dovodi do nakupljanja masnoga tkiva, a nadalje i do pretilosti, a što, kažu naši sugovornici, nije bio predmet ovoga testiranja. No svakako su dokazali da pasivan način života negativno utječe na fizičko stanje srednjoškolaca. Valja imati na umu da je testiranje provedeno na uzorku učenika samo triju srednjih škola, ali vrlo je vjerojatno da je slična situacija i u ostalim školama, ne samo na području Osijeka nego i Osječko-baranjske županije.