ĐAKOVO – Prošlo je 40-ak i više godina otkako su posljednji put bili na omladinskim radnim akcijama (ORA), a prošloga vikenda povezala ih je javna tribina o toj temi u Muzeju Đakovštine.

Okruženi plakatima s ORA, brigadnim novinama, letcima, priznanjima i drugim predmetima iz tog vremena, što su zapravo postav u rujnu otvorene izložbe "ORA-e - dizajn ideologije", šestorica Đakovčana - Oto Tosenberger, Boro Šarić, Branko Čavala, Tomislav Vuković, Darko Angebrandt i Damir Rac, vratili su svoja i sjećanja publike u to vrijeme. Na ORA-ma su bili uglavnom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, radeći na gradilištima, ali i u ulozi trasera, brigadira, komandanta brigade. Na ORA-ma od Čakovca, Save, tada Titove Korenice, (Bijele Stijene - Kamenska), Niša..., pa do Prištine. Dio njih, Vuković i Tosenberger, bili su izravno zaposleni u tadašnjoj Konferenciji omladine, u samoj organizaciji ORA, formiranju brigada i dr.

"Uz rad, ORA-e je pratilo druženje, kultura na visokoj razini, društvene, sportske aktivnosti, pa i obrazovanje kroz tečajeve - od onih za zidara do nogometnog suca", prisjetili su se Tosenberger i Vuković. Čavala je o akcijama govorio kroz članstvo u izviđačima, ističući akcije, pa i u robinzonskim uvjetima, uređenja Otoka mladosti u 1970-ima do 1980-ih. "Mi smo uređivali prostor koji je pripadao izviđačima. Nije bilo nikakve političke indoktrinacije", rekao je Čavala, uz poruku kako su Đakovčani uvijek dočekivani s poštovanjem. Šarić, sudionik ORA-e Niš 1974., podsjetio je na jedan radni dan koji je bučnim razglasom počinjao buđenjem već u 4.15. "Bio sam najmlađi na ORA-i. Sjećam se dobro i sljedovanja - svaki dan dobivala se kutija cigareta, napolitanke. Kopali smo vodovod i kanalizaciju. Bili su to lijepi dani, bratimili smo se s Makedoncima", prisjetio se Šarić. Angebrandt, koji je 1970-ih bio na ORA-ama Sisak, Priština, Korenica, prošao put od trasera, brigadira do komandanta brigade. "Na gradilištu smo naišli na avionsku bombu, aktivirali smo je da eksplodira u vrtači", ispričao je Angebrandt.

ORA-e su imale i materijalnu potporu lokalnih poduzeća.

- Bilo je to lijepo vrijeme, na ORA-ma nije bilo ideologije. I danas bih išao opet. Sjećam se kada su nas na ORA-i vidjeli neki stranci, mislili su da smo zatvorenici i pitali koliko još imamo za odslužiti - prisjetio se Damir Rac, koji je bio na ORA-i gradnje HE Čakovec, Bijele Stijene - Kamenska i Loznica. "U doba ORA vrednovao se rad, i na trasama, i u društvenim aktivnostima. Bilo je mnogo ručnog rada. Sudionicima ORA bilo je važno da time potpomažu društvenu zajednicu", poručio je Angebrandt. "Bio je to afirmativan odnos prema radu. Danas je dio ljudi, da tako kažem, stid raditi, pogotovo kada je riječ o manualnom radu", usporedio je odnos prema radu tada i danas medijator, ravnatelj Borislav Bijelić, dok se iz redova publike čula ista ocjena: rad je danas derogiran, nema se osjećaja za socijalnu solidarnost kao što je bilo u to vrijeme.
S.ŽUPAN