Nakon godine pandemije, vrhunski cestovni biciklizam vratio se u Hrvatsku. Ovogodišnja CRO Race utrka održavala se od 28. rujna do 3. listopada. Osim sportske, utrka je imala i veliku marketinšku i promocijsku vrijednost. Slike turističkih ljepota Hrvatske emitirane su u 190 zemalja. U kadrovima je bio i Osijek iz kojega utrka tradicionalno starta. Uglavnom, lokalni turistički radnici bili su zadovoljni jer im je destinacija postala viralna. Zadovoljni su bili i slavonski biciklisti jer su na njihovim cestama opet vozili profesionalnci iz najvećih svjetskih momčadi poput Jumbo Visma i Bahrain Victorius.

Kako god, zbog kompleksnosti kod nas nema profesionalnog biciklizma, ali zato ima jako puno individualnog i grupnog bicikliranja. Što se tiče biciklističkih klubova, svi su amaterski, odnosno rekreativni, a najbolje rade BK "Sokol" Vinkovci, BK Osijek 2010 i BK "Pannonian" Osijek. Od te osebujne ekipe najdalje su dogurali Vinkovčani, ali nisu loši ni Osječani, od kojih su biciklizmu najposvećeniji Saša Lamza, Igor Dačić i Dino Aman. Dobro poznaju sport, mehaniku, kulturu, a i stalno su u primjerenoj psihofizičkoj formi, što potvrđuju na lokalnim cestama te na mnogobrojnim amaterskim biciklističkim maratonima, tzv. gran fondo eventima po Hrvatskoj i Europi. Prije su vozili isključivo cestovne vožnje, ali ih je nedavno obuzelo bicikliranje po neuređenim putovima i makadamima, poznato kao Gravel Grinder.

Ta se vrsta biciklizma najjednostavnije može definirati kao svojevrstani most između brdskog i cestovnog biciklizma. Najvažnije od svega je sići s glavnih cesta, u divljinu i voziti se slobodno i brzo na biciklima koji podsjećaju na cestovne. Mnogi smatraju da su, za razliku od cestovnih gravel vožnje, puno bolje i ljepše jer pružaju veće mogućnosti istraživanja, neograničeno i nesputano kretanje te avanturu kojoj samo mašta postavlja granice.

Našem je biciklističkom trojcu od svih gravel vožnji najljepša i najdraža Torino - Nica Rally (TNR), koji su vozili dva puta zaredom. Za one koji ne znaju, Torino - Nice Rally (TNR) nenatjecateljski je bikepacking susret biciklista iz cijelog svijeta u kojemu vozači trebaju odvoziti približno 700 kilometara s 20 tisuća metara elevacije od talijanskog industrijskog grada Torina do francuskog turističkog središta Nice na Azurnoj obali. Prvi su put naši tamo bili prije tri godine, a drugi put ljetos. Prijava na ovaj biciklistički maraton je besplatna, a obavlja se preko obične razglednice na adresu organizatora, gospodina Jamesa Olsena. Potom Olsen iz hrpe pristiglih prijava izvlači dvjesto biciklista koji dobivaju GPX rutu i datum kada se trebaju pojaviti na startu u Torinu. Nakon grupnog fotografiranja svi zajedno startaju te revijalno voze kroz grad. Potom se grupa prorjeđuje jer neki biciklisti izabiru lakšu, dok se drugi odlučuju za težu varijantu puta. Naši su se vozači opredijelili za težu trasu, koja ih je nagradila beskrajno vijugavim i strmim cestama po kojima su vozili kroz skrivene i prekrasne nacionalne parkove, gradove, sela, prijevoje i razne druge zabiti Italije i Francuske. Iz prostranih alpskih dolina polazili su na strme uspone prema, u biciklističkom svijetu, važnim prijevojima Colle delle Finestre, Col d‘Izoard, Colle Dell‘Agnello (najviši od svih, 2744 m), Colle del Preit, Col de Turini. S vrhova prijevoja put ih je često vodio po visokim mračnim cestama usječenim usporedno s grebenima poput čuvenih Strada dell‘Assietta i Via Del Sale. U tim hladnim i maglovitim bespućima gotovo da nije bilo živog svijeta, zbog čega je vladala čudna, pa i grobna tišina, koju je remetio samo uporni fijuk vjetra i pucketanje kamenčića pod kotačima te ponekad sporadični zvižduci kojima su svisci izvidnici upozoravali svoju koloniju na gladnog orla u nebeskoj patroli!

Suprotno mračnim dionicama, kada je bilo vedro i sunčano, s visina su se pružali beskrajno lijepi vidici prema udaljenim dolinama u koje su se naši biciklisti spuštali. Ponekad je to spuštanje bilo beskompromisno strmoglavljenje, a ponekad sporo i drndavo kočenje. Uglavnom, obje su avanture trajale oko tjedan dana, s tim da su prvu varijantu TNR-a, onu iz 2019., odvozili za šest dana. Tada su odmah u tradicionalnom sastajalištu TNR finišera Cafe du Cycliste u Nici odlučili da će turu ponoviti što prije. Po mogućnosti već iduće sezone. I to u najdužoj mogućoj varijanti koja, prema iskustvima, traje deset biciklističkih dana.

Međutim, ubrzo je svijet unesrećila korona, pa je Rally bio otkazan. Zatim se Borna Marjanović, član prve avanturističke postave, oženio, a nezamjenjivi Saša Lamza teško se ozlijedio. Problemima unatoč, trojac je ipak ove godine odvozio TNR u nešto kraćem obliku. "Bez obzira na samo pet dana vožnje, opet smo jako zadovoljni vožnjom. Želja za ponovnim dolaskom na Torino - Nice Rally ostaje i dalje jaka. Ovakvi susreti biciklista u kojima se kombiniraju višednevna avantura, rekreacija i samoorganizacija bez natjecateljske potke - prava su stvar. A tko je koliko jak i brz ionako se može vidjeti na leaderboardima lokalnih segmenata na Stravi", kroz zezanciju je zaključio priču o Torino - Nice Rallyju svestrani osječki biciklist Igor Dačić.