Sav višak energetskog unosa pohranjuje se u obliku masnih naslaga i mi se debljamo. Broj masnih stanica uglavnom se formira u djetinjstvu i adolescenciji, kada preobilna prehrana izaziva razvoj novih masnih stanica.

U odrasloj životnoj dobi povećanje mase masnog tkiva rezultat je ponajprije povećanja veličine masnih stanica. No ako je stupanj preobilne prehrane izrazito velik, doći će i do povećanja broja stanica. Stoga je važno zapamtiti da se kod debljanja najprije povećava volumen masnih stanica, a potom i njihov broj. Međutim, kod mršavljenja se smanjuje samo veličina masnih stanica, ali ne i njihov broj. To objašnjava ponovno vrlo brzo debljanje nakon određene dijete. Prema američkim znanstvenicima prevladavanje zdravstvenih problema povezanih s prekomjernom težinom više ovisi o napornom radu mišića i tjelovježbi nego o smanjenju kalorija. Iako prekomjerna težina pridonosi dijabetesu i srčanim bolestima, žestoka dijeta nije odgovor na utrostručenu pretilost i porast s tim povezanih zdravstvenih problema u svijetu od sredine 1970-ih. Kad je riječ o vraćanju zdravlja i smanjenju rizika smrtnosti povezanog s viškom kilograma, čini se da je povećanje tjelesne aktivnosti i poboljšanje kondicije superiornije u odnosu prema gubitku težine, tvrde znanstvenici. I uz višak kilograma može se biti u dobroj kondiciji.

Zdrava tijela u dobroj kondiciji imaju razne oblike i veličine, što bi moglo utješiti otprilike dvije milijarde ljudi u svijetu koji, kako se procjenjuje, pate od prekomjerne težine, od kojih je 600 milijuna Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kategorizirala kao pretile. Hodanje, vožnja biciklom ili trčanje korisniji su od smanjenja kalorija jer je oscilacija težine odnosno "jo-jo dijeta", u kojoj ljudi s prekomjernom težinom brzo skidaju i vraćaju kilograme, također povezana s zdravstvenim problemima, uključujući gubitak mišićne mase, masnu bolest jetre i dijabetes, prema autorima, i ne uzima u obzir nasljedne aspekte težine, metabolizma i oblika tijela.

Tjelesna težina vrlo je nasljedno svojstvo, a gubitak težine povezan je sa značajnim metaboličkim promjenama koje na kraju onemogućuju održavanje nove manje težine, zaključili su znanstvenici. Autori studije sugeriraju da je bolje trpjeti dugoročne bolove, znoj i zadihanost zbog trčanja nego se izlagati oštrim i kontraproduktivnim režimima redukcije prehrane. Njihova teza o tome kako je višak kilogram spojiv s dobrom kondicijom uslijedila je nakon što je tim predvođen znanstvenicima s Harvardskog medicinskog fakulteta objavio da je pretilost u SAD-u izazvana više određenom prerađenom hranom nego prejedanjem.