ĐAKOVO

Po struci dr. dentalne medicine, a po rođenju glazbenik, napisala je za svog oca, Đakovčanina Darija Balekića, njegova kći Tanja. Samo jedna rečenica, a govori sve o njemu. Glazbom se bavi odmalena; u osnovnoj školi učio je klasičnu gitaru, a brat klavir, pa je uza nj učio svirati i taj instrument. Svira gitaru, klavir i tambure – brač i čelo, na kojima je svirao pet godina u tamburaškom orkestru.

- Jer svirati se mora - kaže o ljubavi prema glazbi. Kako zubar i muzičar?

- Prvo pitanje o tome tata mi je postavio u osmom razredu. Odgovorio sam mu da bih ja u srednju glazbenu školu, a on mi je rekao: "Sine, de ti prvo kruh u ruke, pa onda sviraj." "Dobro", rekao sam, "idem u gimnaziju, pa ću vidjeti" - prisjeća se. Ostalo je povijest. Član je đakovačkog Cotyda banda, a proteklih dana u dvorani Florentini premijeru je doživio "redovnički" mjuzikl "Amadea", za koji je napisao libreto i glazbu, a režiju potpisuje Areta Ćurković. Dosad je napisao tri mjuzikla, a ovaj je prvi izveden. Organizirale su ga Milosrdne sestre Sv. Križa i Zbor Amadea. Jednosatni je to mjuzikl o hrabroj redovnici – nekadašnjoj provincijalnoj poglavarici naše provincije Milosrdnih sestara Sv. Križa, majci Amadeji Pavlović (1895., Petrovaradin – 1971., Sušak), a u povodu 50 godina od njezine smrti. M. Amadeja Pavlović 2009. postumno je u Đakovu odlikovana priznanjem Pravednica među narodima jer je u Drugom svjetskom ratu spasila život 11-godišnjoj židovskoj djevojčici Zdenki Bienenstock Grünbaum iz Osijeka. Obavljajući službu provincijalne poglavarice, u teška vremena za Crkvu bez straha je štitila sestre od raznih pritisaka komunističkog režima. Razvila je prijateljsku i duhovnu suradnju sa zagrebačkim nadbiskupom, bl. Alojzijem Stepincem. Nakon završetka službe provincijalne poglavarice u Đakovu odlazi u službu odgojiteljice redovničkog pomlatka u Zagrebu, a potom kućne poglavarice na Sušaku.

- Mjuzikl sam napisao prije osam godina. Djelovali smo u zboru Koronata, koji je stjecajem okolnosti prestao djelovati. Dio nas htio je nastaviti i dobili smo odobrenje tadašnje č. m. Franciske Molnar jer se i njoj svidjela ideja da postoji zbor. Vježbali smo u Centru Amadea i bilo je logično da se zove Amadea. Prethodno o njoj nisam znao ništa, no potom sam o njoj čitao i napisao pjesmu. Sestre su rekle da bi ju poslušale. Traje pet i nešto minuta. Nakon završetka – tišina. Ponovno ju pustim, i opet tišina. Preznojio sam se! A onda se začulo: "Bravo!" - kaže Balekić.

Mjuzikl je koncipiran u četiri slike, a početak je smješten u 1966., kada m. Amadeja vlakom stiže u samostan u Đakovu. Glumci, zbor i svirači, njih oko 30, vratili su u vrijeme m. Amadeje, koja je provincijalna poglavarica od 1943. do 1955. Na njezine rane dane, životne odluke, vrijeme kada je i sama bila kandidatica vraća i njezino prisjećanje, a potom i u vrijeme kada je zaređena, kada s mladim kandidaticama razgovara o njihovu pozivu. Dio mjuzikla su i biskup Akšamović, župnik, majka i sestra m. Amadeje, kandidatice, časne sestre, među kojima je i sjećanje na s. Stjepanku, starijim Đakovčanima i danas u dragom sjećanju po njezinim simpatičnim deminutivima u govoru... Dio mjuzikla je i podsjećanje na miris samostanskih kolačića i čaja, koji podsjeća i na Zagorje i njegove brege, a oni pak na kardinala Stepinca, pa je dio mjuzikla i radijska vijest da je uhićen.

- Na kraju mjuzikla završna je pjesma, kada svi izlaze pred publiku i pjevaju - zaključuje Balekić i dodaje da se o životu m. Amadeje, njezinoj dobroti, duhovnosti i djelima "može napraviti serija".