Prije tri godine Dajana Barbić i Andrea Lučić objavile su knjigu "Financijska pismenost i odgovorna potrošnja u svakodnevnom životu". O tom i danas važnom izdanju, kao i o financijskoj pismenosti u Hrvatskoj te problemu s prekoračenjima na tekućim računima građana, ulozi HNB-a i drugim bankarskim pitanjima, razgovarali smo s dr. sc. Dajanom Barbić, Izvanrednom profesoricom na Katedri za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Sažeto, o čemu se radi u knjizi koju sam spomenuo? Dojam je da je tema posebno aktualna danas...

- Svrha knjige "Financijska pismenost i odgovorna potrošnja u svakodnevnom životu" jest upoznati publiku s temeljnim spoznajama vezanim uz financijsku pismenost i odgovorno financijsko ponašanje. Knjiga je nastala iz našeg zajedničkog nastojanja da temu financijske pismenosti i uspješnog upravljanja osobnim financijama na jednostavan i zanimljiv način približimo studentima i mladima, ali i svakom građaninu koji se svakodnevno susreće s različitim izazovima u procesu donošenja financijskih odluka. Svaka punoljetna osoba, a sve češće i djeca, svaki se dan susreće s brojnim financijskim odlukama koje često uključuju korištenje različitih financijskih proizvoda i usluga; od zaposlenja i otvaranja transakcijskog računa, odlaska u kupnju i upotrebe debitne i kreditne kartice do rješavanja stambenog pitanja korištenjem kredita ili fonda štednje. Problem je u tome što mnogi građani, bez obzira na to što se svakodnevno njima koriste, često ne poznaju vrlo dobro financijske proizvode i usluge, što ih čini visoko izloženima različitim financijskim i makroekonomskim rizicima te ih može koštati i njihove financijske stabilnosti. Primjer takvih situacija jest uzimanje zelenaških kredita, slučaj franak, kao i trenutna situacija s korištenjem tzv. prešutnog prekoračenja.

Upravo je to razlog zbog kojeg smo ovu knjigu zamislile kao svojevrsni vodič za shvaćanje osnovnih ekonomskih pojmova, financijskih proizvoda i usluga te rizika koji proizlaze iz njihova korištenja, ali i iracionalnosti ljudskog ponašanja s novcem, kognitivnih zabluda i pogrešaka koje često znatno utječu na to koliko uspješno upravljamo svojim novcem. Također, u knjizi su kroz uobičajene događaje iz svakodnevnog života kao što je odlazak u kupnju, kupnja automobila, najam ili kupnja stana, život u dvoje, planiranje djece i planiranje mirovine ponuđeni konkretni savjeti te su opisane faze donošenja odluka o kupnji, štednji i zaduživanju, kao i koraci za kreiranje detaljnog plana financijskih aktivnosti (osobnog proračuna). Zbog takvog pristupa, koji na prvom mjestu analizira svakodnevnicu prosječnog potrošača, knjiga je praktično bezvremenska, odnosno korisna je svim generacijama i svima koji žele preuzeti kontrolu nad svojim financijskim sredstvima i svojim životom.

Koliko je u Hrvatskoj izražen problem slabe financijske pismenosti...?

- Posljednji rezultati istraživanja financijske pismenosti u Hrvatskoj, koje je krajem 2019. godine objavila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, pokazali su mali rast razine financijske pismenosti u Hrvatskoj u odnosu prema mjerenjima provedenima 2015. Prosječna ocjena financijske pismenosti iznosi 12,3 bodova (od 21 boda), što pokazuje da se Hrvatska približila prosječnoj ocjeni financijske pismenosti zemalja G20 iz 2017. godine (12,7 bodova). Ipak, bez obzira na pozitivan trend, evidentno je kako u Hrvatskoj i dalje živi velik broj građana koji nisu financijski pismeni, ne posjeduju adekvatna financijska znanja i vještine i, što je posebno zabrinjavajuće, nemaju odgovoran stav prema novcu. Naime, analiza pojedinih dimenzija financijske pismenosti upućuje na to da je i dalje najveći problem u području financijskog ponašanja i odnosa prema novcu, odnosno u transferiranju znanja u odgovorno financijsko ponašanje. U usporedbi s mjerenjima provedenima 2015. godine, odnos se građana prema novcu pogoršao (sa 60 % na 56 %) i građani većinom vjeruju kako novac postoji da bi se trošio, pa prednost daju potrošnji pred dugoročnom štednjom. Nalazi su također pokazali kako se u odnosu prema 2015. godini, u 2019. podigla razina zaduživanja u Hrvatskoj i da veći broj ispitanika ima neki oblik duga. Sve to govori u prilog tezi da je afera oko korištenja prešutnog dopuštenog prekoračenja dijelom rezultat neodgovornog odnosa građana prema novcu, nedovoljnog poznavanja financijskih proizvoda i usluga, njihovih obilježja i rizika koji proizlaze iz njihova korištenja.

Poražavajuća je činjenica da brojne institucije u "prodaji" svojih proizvoda i usluga računaju upravo na neznanje, nedovoljnu razinu informiranosti, brojne kognitivne pogreške potrošača te manjak njihove samokontrole i odgovornosti. U tom kontekstu najbolji način zaštite od takvih rizika jest rad na vlastitim slabostima (financijskom znanju, vještinama, samokontroli itd.), informiranje oko svega što nam nije jasno (bez obzira na to koliko nam postavljanje pitanja značilo neugodnost i priznavanje da nešto ne znamo ili ne poznajemo) i, naravno, traženje dodatnih objašnjenja i adekvatne pomoći svaki put kada nismo sigurni da dobro poznajemo vlastita prava i obveze.



Koje bi i kakvo rješenje bilo najbolje kako bi svi bili zadovoljniji, i banke, i građani-potrošači?

- Činjenica je da su brojni građani dovedeni u situaciju (ili su se sami doveli do toga) da koriste proizvod koji za njih same nije dobar i koji je najskuplji i najnepovoljniji oblik zaduživanja. Najvažnije je sada pronaći rješenje koje će zaštititi potrošače, ako je potrebno, i od njih samih, a koje ih pritom neće dovesti u još nepovoljniju financijsku situaciju. Naime, najgora opcija bila bi da se prešutna prekoračenja "od danas do sutra" ukinu, jer bi se na taj način stvorio dodatni pritisak na egzistenciju građana koji potencijalno već imaju problema sa servisiranjem osnovnih životnih potreba. Prema svemu što trenutno možemo pročitati, Vlada nije sklona takvom rješenju, što potvrđuje da je interes građana klijenata stavljen na prvo mjesto, a to je sada najvažnije. Važno je reći da, kada se govori o prekoračenju po tekućem računu, dopuštenom ili prešutnom, ono zbog visine kamatne stope nikad nije poželjno i uvijek bi trebalo biti kratkotrajno rješenje za premošćivanje problema nelikvidnosti. Sukladno s tim, smatram kako bi bilo poželjno da se za sva prešutna prekoračenja odredi jednaka vrsta regulacije, kakva postoji kod dopuštenog prekoračenja, s jedne strane, te da se, s druge strane, potrošačima dopusti dovoljno dug period u kojem će moći otplatom u obliku rata potpuno zatvoriti svoj dug. Opcija otplate prešutnog prekoračenja u ratama zapravo je opcija kojoj bi trebali težiti svi potrošači koji su korisnici prešutnog prekoračenja po tekućem računu jer bi ona značila jedinstvenu priliku da se taj oblik zaduženosti potpuno zatvori.

Naime, učestali problem koji se javlja kod korištenja klasičnog dopuštenog prekoračenja jest taj što korisnici nisu svjesni da je prekoračenje oblik kredita - kontokorentni kredit, i to oblik najskupljeg kredita. Prešutno prekoračenje izvedenica je klasičnog prekoračenja, to je kredit koji je skuplji od najskupljeg. Prešutna prekoračenja prosječno su 30 % skuplja od dopuštenih prekoračenja i nerijetko iznose do 300 % prosječnih mjesečnih primanja. Vjerujem da velik broj korisnika nije bio svjestan toga u trenutku kada je pristao na njegovo korištenje. Takvom shvaćanju ili neshvaćanju u prilog ide činjenica što kod tog oblika kredita (dopuštenog ili prešutnog) ne postoji otplatni plan, ne plaćaju se mjesečni anuiteti ili rate, nego se kredit otplaćuje svakim novim priljevom novca na tekući račun. Zbog toga korisnik ima osjećaj da nije zadužen, nema jasnu i realnu predodžbu o tome koliko ga taj novac košta i, što je najgore, zbog svega navedenog često je niz godina "u minusu".



Treba li mijenjati zakon? Mnogi prozivaju i HNB kao regulatora, koja je i kolika njegova odgovornost, i ima li je uopće u svezi s nastalim stanjem? Vaš komentar?

- Mišljenja sam kako je sada prava prilika da se ova situacija uredi na način da se ide u zakonske izmjene. Zakon je potrebno mijenjati tako da se, kao što sam već navela, osigura jednaka vrsta regulacije prešutnog prekoračenja kao što je ima dopušteno prekoračenje. Uloga HNB-a u cijelom procesu bila je i jest važna; od same detekcije problema do pokušaja pronalaska adekvatnog rješenja. Naravno, pitanje koje se logički postavlja jest - je li reakcija i detekcija HNB-a vezano uz ovaj problem bila pravovremena i je li se navedenom problemu trebalo i moglo pristupiti ranije, kada je i broj korisnika ovog oblika kredita bio manji. Prema informacijama koje su dostupne na službenim stranicama HNB-a, HNB je uputio okružnicu poslovnim bankama u kojoj ih je informirao kako pokreće inicijativu za izmjenu i dopunu Zakona o potrošačkom kreditiranju u vezi s odobravanjem prekoračenja po tekućem računu te je zatražio od banaka da bez odgode započnu aktivnosti koje će rezultirati njihovim usklađivanjem s najavljenom izmjenom regulative. (D.J.)