Uz moju COVID putovnicu, ljeto u Sharm El Sheikhu bio je moj izbor, ponajviše zbog činjenice što dugo ima suho vrijeme, upravo kakvo volim. U kolovozu, kada sam otputovala u Egipat posjetiti Sinaj (Sinajski poluotok), temperatura je dosezala čak 41 Celzijev stupanj, što za to podučje nije ništa neobično, prije je pravilo, koje, međutim, ne sprječava brojne turiste iz cijelog svijeta da u Sharm El Sheikh dolaze i u ova krizna, pandemijska vremena.

Inače je Sharm El Sheikh najpoznatije egipatsko ljetovalište i najprivlačnija turistička zona Crvenog mora, a mnogi ga nazivaju - biserom biblijskog Sinaja. Grad se nalazi na samom jugu Sinajskog poluotoka, na obali mora, koja je duga 15 km, a čine je tri prekrasna koraljna zaljeva i rtovi puni tropskih riba. Zaljevi i rtovi okruženi su beduinskim naseljima, planinama i pustinjom. Kao u bajci! Nekad ribarsko mjesto, danas je Sharm El Sheikh spektakularan grad s posve novom perspektivom, koja uključuje pomorsku bazu egipatske mornarice i prvoklasne otmjene hotele s četiri do sedam zvjezdica. Omiljeno je turističko odredište posjetiteljima iz cijeloga svijeta, s posebnim naglaskom na - Rusiji, koja je na vrhu turističkog tržišta Egipta.

No, kao i drugdje u svijetu, pandemija je unazadila turističku industriju. Sada se polako vraćaju u normalu pa su mnogi napustili privremene poslove u Kairu i došli ovamo nastaviti raditi u turizmu. Egipatska vlada ulaže velike napore u sigurnost, tako da je Sharm El Sheikh miran i siguran grad, uz kontrolnu točku, kamere i detektore metala na ulazu u grad. Važnu ulogu u organizaciji života i sigurnosti u Južnom Sinaju ima guverner, general-bojnik Khaled Fouda, sa svojim izuzetno kvalitetnim timom suradnika.



Egipat je muslimanska zemlja, stoga sam naravno poštovala tamošnje zakone i običaje. Nisam se samostalno kretala po gradu, nego uvijek u pratnji Mustafe, taksista kojeg sam upoznala već prvog dana moga boravka. U Sharm El Sheikh nisam došla samo zbog kupanja u moru i ronjenja nego i uživati istražujući kulturu, lutajući Starim gradom, posjećujući zanimljiva mjesta, poput impresivne džamije na staroj tržnici, koja pruža posebnu atmosferu, koptske "nebeske" katedrale, trga Soho, zaljeva Nama Bay i sl.

U središtu starogradske tržnice, na 3000 četvornih metara površine, nalazi se veličanstvena džamija Al-Sahaba, na tri kata, s dva 76 metra visoka minareta i brojnim kupolama, lijepo ukrašena sitnim detaljima. Dizajnirao ju je besplatno egipatski arhitekt Foad Tawfeek Hafez. Jedna je od najljepših koje sam vidjela. Vrlo je slikovita. Dvorana je spektakularna, s golemim svjetlima, staklom u živim bojama i stihovima iz Kurana. Osjetila sam duševni mir u pravoj islamskoj zajednici. Jako sam cijenila to vjersko mjesto i nisam željela propustiti ni jedan dan. Imala sam čast da mi džamiju pokaže glavni imam, zahvaljujući ljubaznosti guvernera, koji mi je omogućio osobni obilazak džamije. U razgovoru s imamom zaključila sam da danas mnogi egipatski Muslimani i Kopti odbacuju arapski nacionalizam ističući važnost istinske egipatske baštine i kulture.



Nedaleko od stare tržnice, u srcu Sharm El Sheikha, nalazi se koptska pravoslavna crkva, oko koje sam uočila naoružanu policiju. Kopti su ovdje kršćanska manjina. Crkva je građena od bijelog kamena s čistim modernim linijama i malo ukrasa, uz pogled na pet veličanstvenih pravokutnih tornjeva. Nakon kontrole ušla sam u crkvu. Iznutra je crkva bogato ukrašena. Ikone i freske u bizantskom stilu po zidovima i stropu crkve, lijepi lusteri. U kupoli je slika Krista. Slike izuzetne umjetničke vrijednosti. Uokolo prikazi biblijskih motiva uz detalje iz života Mojsija i kralja Davida te bolni prikazi Kristove muke. Ovo veliko vjersko i arhitektonsko mjesto prikazuje duboko ukorijenjene vjerske vrijednosti Koptske pravoslavne Crkve u Egiptu. Crkva sadržava kipove, ikone i vitraje, koji na sjeveru prikazuju Mojsija, a na južnoj je strani prikaz navještenja i klanjanja pastira. Ovaj snažan pristup svetim temama dala su dva umjetnika koja su ručno oslikala crkvu u samo dvije godine. Oduševila sam se bogatstvom jer izvana gledajući ne bih pretpostavila da je u njoj takva veličanstvenost. Bila sam zadivljena nevjerojatnim dekorom i ambijentom mjesta. Jednostavno, jedna od najljepših crkava koje sam dosad posjetila, duhovno mjesto s briljantnim umjetničkim dojmom. Uz mističnu atmosferu unutar crkve, osjetila sam Božju prisutnost. Osjećaj kao da ste stigli do nebeskih vrata. Crkvu sam posjetila u sumrak, kada je temperatura bila niža, pa sam tako imala priliku sjediti vani i uživati u pogledu na pet veličanstvenih pravokutnih tornjeva.

Idućeg dana posjetila sam muzej King Tut. Bilo je to putovanje u doba faraona. Mumije, grobnica faraona, balzamirani kućni ljubimci, poput krokodila i pasa, izazivaju strahopoštovanje. Dojmljiv prikaz života Tutankhamuna. Ipak, riječ je o izvrsnim replikama. Divila sam se ljepoti drevne egipatske umjetnosti i kulture. Dekor i rasvjeta pomogli su mi stvoriti "faraonsku atmosferu" unutar muzeja. Činilo mi se kao da je vrijeme malog faraona Tuta bilo tako sjajno.

Onima koji vole adrenalin preporučujem da džipom krenu u grad Dahabu, a potom u pustinju Wadi el Bida. Prolazi se kroz zastrašujući krajolik, prema Sinajskim planinama. Vožnja je duga i uzbudljiva zbog negostoljubivog terena i prolaska kroz kanjone. Ali mora se računati na jak vjetar koji nosi pijesak i prašinu u oči.



Planina Sinaj na Sinajskom poluotoku spominje se u Bibliji, Tori i Kuranu kao mjesto gdje je prorok Mojsije primio od Boga ploče s Deset zapovijedi. Prema priči, Mojsije je živio u špilji 40 dana i komunicirao s Bogom. Odvažila sam se krenuti na klasični uspon, koji je počeo u ponoć. Do vrha planine postoje razne rute. Na nekima od njih mogu vas nositi i deve ako vodiču platite 15 dolara. Ruta je prilično zahtjevna i treba dobra fizička priprema. Put je težak, uspon uz planinu noću. Put je šljunčan, ima pijeska i dosta kamenja. Skakutala sam uz snažnu svjetiljku za beduinom koji nas je vodio. Povremeno bismo zastali i odmorili se u beduinskom šatoru uz put, popili bismo slatki čaj, kavu i uzeli nešto slastica. Noć je bila hladna pa sam od jednog beduina posudila vjetrovku za malu naknadu. Nastavili smo pješačenje penjući se prema samom vrhu, prizivajući sunce da iziđe. Mrak je, hladno je, litica se ne vidi, ali nam beduin govori da je u blizini. Neki nisu dobro procijenili vlastitu snagu pa su odustali na pola puta i ostali sami u mraku. Taj me izlet impresionirao jer ondje postoje stvarne emocije, dašak povijesti, nešto veličanstveno. Nakon pet sati pješačenja dočekali smo da se sunce konačno pojavi na obzoru i uveliča nam pogled na obojeni planinski niz. Svitanje na planini Sinaj vrlo je snažno iskustvo. Ondje smo plakali svi koji smo došli. Vrh je sveto mjesto za tri glavna teološka vjerovanja - islam, kršćanstvo, judaizam. Ondje su i koptska kapelica i mala džamija. Bez obzira na upalu mišića, to je iskustvo oplemenilo moju dušu.

Ostatak boravka na Sinaju provela sam na zlatnoj plaži Sharm El Sheikha među šarenim ležaljkama i suncobranima, hlađena povjetarcem s Crvenog mora. Tako opuštena, u nekoliko dana pročitala sam dinamičnu i šokantnu knjigu o životu i odrastanju Osame Bin Ladena. A kako kaže jedna stara egipatska poslovica: Čovjekova vrlina njegov je spomenik, a zla narav brzo se zaboravlja!