Posljednjih se tjedana banke u RH proziva zbog dopuštenih prekoračenja na računima građana potrošača. Kako je uopće došlo do toga i koliko su banke odgovorne za nastali problem, koji mediji, vidimo, svednevice forsiraju...? Kad smo kod odgovornosti, koja je odgovornost HNB-a kao regulatora, i ima li je uopće u svezi s nastalim stanjem? Na ta i druga pitanja, poput financijske pismenosti građana potrošača u RH, odgovore su pripremile izv. prof. dr. sc. Ana Rimac Smiljanić i izv. prof. dr. sc. Sandra Pepur s Katedre za financije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, uz potporu izv. prof. dr. sc. Josipa Viskovića, pročelnika Katedre za financije istog fakulteta.

- Kada nastane neki problem, uvijek se proziva odgovorne te pitanja poput "Što rade regulatori i zakonodavac?" često izbiju u prvi plan javnosti. Međutim, uzroci problema često imaju dva lica. Naime, banke, ali i druge financijske institucije, imaju puno veće znanje i informacije o financijskim proizvodima i uslugama koje nude od pojedinaca kao korisnika tih istih proizvoda i usluga. Asimetrija znanja i informiranosti omogućuje pojavu tzv. predatorskog kreditiranja, odnosno omogućuje banci korištenje agresivnije prodajne strategije, što uz nedovoljnu transparentnost i malo informacija vodi k obmanjivanju korisnika, koji ne razumiju potpuno financijsku terminologiju.

Banke se, dakle, koriste neznanjem i nerazumijevanjem informacija sa strane potrošača. Primjerice, daju mogućnost posuđivanja većeg iznosa ili korištenje proizvoda koji potrošačima u principu nužno i ne trebaju, a banke time ostvaruju više prihoda od kamata i naknada. Navedeno nije samo pojava u Hrvatskoj, nego je taj problem prepoznat u cijelome svijetu. Najučinkovitiji način zaštite potrošača jest podizanje svijesti o riziku kojemu se izlažemo koristeći pojedini proizvod ili uslugu te educiranost o financijama i upravljanju rizicima. S boljim razumijevanjem glavnih obilježja bankarskih proizvoda i usluga, njihovih prednosti i opasnosti, pojedinci će moći prepoznati proizvod koji najbolje odgovara njihovim potrebama. Drugim riječima, odgovor je u podizanju svijesti i razine znanja o odgovornom financijskom ponašanju, odnosno u podizanju financijske pismenosti potrošača.

Kada izbije neki problem, poput ovoga s prešutnim prekoračenjem, često dolazi do promjene regulative te izgleda da se problem riješio. Međutim, financijske institucije posluju na tržišnim načelima s ciljem ostvarivanja dobiti. Ako im regulacija ne omogućava ostvarivanje dobiti kroz pojedini financijski proizvod, one će profit tražiti u nekom drugom financijskom proizvodu. Stoga, ako potrošači nisu u stanju procijeniti prednosti i nedostatke određenog proizvoda, ponovo nastaje novi problem, samo s drugim proizvodom. Realno, to je uvijek igra mačke i miša u kojoj regulator često ne može unaprijed predvidjeti buduće tržišne korake financijskih institucija. Stoga je najbolje djelovati preventivno prema pojedincu, podizanjem razine njegova znanja i svijesti o financijskim proizvodima i odgovornom financijskom ponašanju.

Kad se radi o financijskoj pismenosti, koliko je posljednja "afera" oko dopuštenih prekoračenja na računima građana potrošača, zbog čega se proziva banke, u neku ruku posljedica i slabe financijske pismenosti hrvatskih građana? Koliko je, naime, taj problem izražen u RH, koliko je on konstantan, i što oko toga pitanja učiniti? Mnogi neodgovorno uzimaju kredite i koriste prekoračenja, a kad uđu u probleme, okrivljuju banke i državu... Vaš komentar svega toga...?

- Financijska pismenost potiče razvijanje specifičnih sposobnosti i odgovornog ponašanja pojedinca u upravljanju osobnim financijama i čini jednu od ključnih vještina za život. Prema preporukama Svjetskog ekonomskog foruma (World Economic Forum), financijska je pismenost nužna vještina za mlade da bi bili konkurentni na tržištu rada u 21. stoljeću. Postoje različite definicije financijske pismenosti, a prema široko prihvaćenoj definiciji OECD-a, ona je kombinacija informiranosti, znanja, vještina, stavova i ponašanja potrebnih za donošenje ispravnih financijskih odluka i za ostvarenje individualne dobrobiti. Dakle, pismenost ne podrazumijeva samo financijsko znanje nego i stavove i ponašanja te odnos prema novcu. Ovo negativno iskustvo s prešutnim prekoračenjima jedan je u niza pokazatelja koji govore o niskoj razini financijske pismenosti hrvatskih građana.

Financijska je edukacija nužna zbog sve veće ponude novih i nepoznatih proizvoda, ali i mogućnosti korištenja poznatih proizvoda s pomoću tehnologija. Klikom miša ili mobitelom novac se brzo potroši ili se pak lako zaduži. Mnogobrojne i raznolike proizvode prati velika količina novih informacija koje od pojedinca zahtijevaju njihovo razumijevanje, ocjenjivanje te izbor proizvoda i usluga sukladno s njegovim stvarnim potrebama, a ne fiktivnim potrebama kreiranim od marketinga banke. I tu dolazimo do još jednog jaza između banaka i potrošača, pitanja količine informacija, koja ne rezultira nužno točnom i pravovremenom informiranošću krajnjeg korisnika.

Istraživanja su pokazala da se financijski pismeniji potrošači više informiraju oko financijskih proizvoda i usluga te se financijski odgovornije ponašaju. Rezultati dodatno pokazuju da nedovoljno poznavanje i nerazumijevanje osnovnih financijskih pojmova i proizvoda može biti razlog donošenja loših financijskih odluka. Navedeno ima dalekosežne negativne posljedice na osobno blagostanje pojedinca, kućanstva, ali i cjelokupno gospodarstvo. Primjer toga su i "prešutni minusi" - uz višu razinu financijskih znanja sigurno bi više građana razumjelo da "minus po tekućem računu" nije njihov novac, nego kredit koji trebaju vratiti i skupo platiti.

Prema rezultatima istraživanja koje je proveo HNB 2019. godine, zabilježen je napredak u financijskoj pismenosti građana Republike Hrvatske u usporedbi s istim istraživanjem iz 2015. Ipak, treba istaknuti skupine kod kojih je vidljiva niža razina financijskog znanja. To su mladi i najstariji ispitanici, žene te ispitanici niže razine obrazovanja. Navedeno pokazuje da su to skupine koje su potencijalno najpodložnije marketinškim aktivnostima banaka i potencijalnom donošenju loših financijskih odluka.

Za postizanje veće financijske pismenosti stanovništva potrebna je koordinacija regulatora, obrazovnih institucija, potrošačkih udruga, financijskih institucija i drugih sudionika. U konačnici, možda i najvažnije, potrebno je podići svijest građana da je i na njima odgovornost za donošenje ispravnih osobnih financijskih odluka.

Proteklog tjedna održan je sastanak premijera, HNB-a i predstavnika banaka u RH glede nastalog problema. Ministar Marić poručio je da je glavni cilj sastanka bio nalaženje adekvatnog i zadovoljavajućeg rješenja, a pritom je Vladin fokus na potrošačima i njihovoj zaštiti, uzimajući u obzir problematiku u cijelosti. S tim svim u vezi, koje bi i kakvo rješenje bilo najbolje kako bi svi bili zadovoljni?

- Teško je, gotovo i nemoguće, naći rješenje u kojem će svi biti zadovoljni. Zbog pritiska javnosti može se očekivati izmjena regulative, kojom će se ograničiti iznosi kredita i visina kamatnih stopa na navedena prekoračenja. Time će te proizvode banke manje nuditi stanovništvu. Spomenuto bi pak moglo rezultirati rastom potražnje za nekim drugim proizvodom kojim će pojedinci zadovoljiti svoju potrebu za financijskim sredstvima. Kao primjer prebacivanja potražnje na druge proizvode zbog promjene regulative može se navesti ograničavanje iznosa zaduživanja kod stambenih kredita. Rezultat toga je da se pojedinci koji ne mogu pozajmiti iznos stambenog kredita potrebnog za kupnju željene nekretnine zadužuju po gotovinskim nenamjenskim kreditima, koji, prema podatcima za 2020. godinu, čine gotovo 40 % kredita kućanstvima. Ti krediti su kratkoročniji i skuplji od stambenih kredita, što u konačnici vodi većim financijskim troškovima za pojedinca, a u konačnici i problemima za banku. Naime, podaci upućuju na činjenicu da je udio gotovinskih nenamjenskih kredita u ukupnim neprihodujućim kreditima najveći od kredita kućanstvima (prema podatcima za 2020. godinu 7,4% s tendencijom rasta). I opet se vrtimo u krug. Dakle, ponovno dolazimo do važnosti razvijanja i podizanja svijesti o izloženosti financijskim rizicima i upravljanja njima, i do stjecanja znanja koja će voditi k odgovornom financijskom ponašanju.



Mnogi analitičari navode da je čak oko 95 posto svih minusa zapravo prešutno, što znači da je većina banaka u Hrvatskoj praktično ukinula dopuštene minuse i automatski prešla na računanje efektivne kamatne stope za prešutne minuse. Zakonski to nije striktno zabranjeno, što znači da je zakon nedorečen, jer bi prešutni minus trebao biti iznimka, a ne pravilo. Treba li mijenjati zakon? Vaš komentar?

- Kada nešto zakonski nije zabranjeno, onda je dopušteno. Je li to dobro za potrošače? Naravno da nije. Zakonski okvir ne bi trebao određivati naše odluke o zaduživanju, odnosno ne bi trebao biti izgovor za donošenje loših financijskih odluka. Kao što se od države ne može očekivati da donese zakon koji će nam zabraniti nezdravu hranu, konzumiranje alkohola, cigareta i sličnih poroka, ne može se očekivati da država kroz zakone bude potrošačima "mama", koja će im određivati koji je proizvod za njih dobar odnosno loš. Važnija je uloga države u educiranju stanovništva. Potrošači moraju znati da je svako prekoračenje po tekućem računu vrlo skup kredit (prema određenim novinskim izvorima, banke su naplaćivale efektivnu i kamatnu stopu od 9,25 %, što je u usporedbi sa zemljama eurozone jako visoko). Stoga bi taj kredit trebalo koristiti kao zadnju mogućnost, a ne kao "normalno" svakodnevno ponašanje. Nažalost, situacija nije takva u Hrvatskoj. Naime, sklonost potrošača tim kreditima je visoka, a to potvrđuje udio prekoračenja po transakcijskim računima u ukupnim kreditima kućanstvima (prema iznosu), koji iznosi 5,15 %, čime je uz stambene kredite i gotovinske nenamjenske kredite po iznosu među najčešćim vrstama kredita kućanstvima. Ovdje treba imati na umu da su iznosi po ovim kreditima niži nego kod druge dvije spomenute vrste kredita, što implicira da velik broj građana prakticira ovu vrstu zaduživanja. Dodatno treba naglasiti kako je kamatna stopa na ove kredite znatno viša od kamatnih stopa na, primjerice, stambene kredite te viša od kamatnih stopa u sličnim zemljama eurozone. Naime, prema podatcima eurostata, kamatna stopa na revolving kredite i prekoračenja u svim zemljama eurozone niža je nego u Hrvatskoj, a mogu se izdvojiti relativno usporedive zemlje, one koje imaju više razine kamatnih stopa od prosjeka eurozone: Malta 4,15 %, Irska 3,88 %, Cipar 3,37 %, Latvija 3,19 %, Estonija 2,84 %, Slovenija 2,16 %). Budući da spomenuto skupo zaduživanje dodatno snižava standard kućanstava, te podatke treba promatrati i u kontekstu pristupanja eurozoni, jer je za očekivati snižavanje svih kamatnih stopa, pa tako i za prekoračenja po transakcijskim računima.

Dakle, treba još jednom naglasiti da se prema korištenju financijskih proizvoda i usluga treba odnositi vrlo oprezno. Ljudi često u poslovnicama banaka ili online samo potpišu uvjete korištenja a da ih ne pročitaju. Složit ćemo se svi da su stranice suhoparnih članaka ugovora o uvjetima korištenja financijskih proizvoda neprivlačne za čitanje, ali posljedice potpisivanja na brzinu ili jednog klika mogu biti vrlo skupe. Treba nam postati navika da se ponašamo kao i kod konzumiranja lijekova: bez čitanja uputa o lijeku ili savjeta liječnika i/ili ljekarnika u svezi s nečim što ne poznamo i u što se ne razumijemo, nitko od nas ne bi smio koristiti te proizvode jer se izlažemo riziku od mogućih neželjenih nuspojava.

Dodatno, treba kontinuirano osvješćivati građane da je mudrije štedjeti za ostvarivanje svojih ciljeva/potreba negoli ići linijom manjeg otpora te svoje potrebe zadovoljiti (platiti) skupim zaduživanjem kod banaka. Privlačnost je zaduživanja po tekućem računu u njegovoj lakoj dostupnosti, ali se zbog toga plaća vrlo visoka cijena (kamata).

Naravno, naše ponašanje ne opravdava banke i ne izuzima ih od odgovornosti. Svi dokumenti i informacije kojima se definiraju uvjeti korištenja proizvoda i usluga trebali bi biti jasni i razumljivi tako da ih SVAKI punoljetni stanovnik može jednostavno razumjeti te točno znati koje su njegove obveze prema financijskoj instituciji. Često se ti podatci "sakriju" u šumi složenih članaka te se ljude obeshrabruje u čitanju. (D.J.)



(Odgovore priredili: izv. prof. dr. sc. Ana Rimac Smiljanić s Katedre za financije, izv. prof. dr. sc. Sandra Pepur s Katedre za financije i izv. prof. dr. sc. Josip Visković, pročelnik Katedre za financije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.)