Tijekom rujna na Vladi se trebaju naći izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a koje njegovu dodjelu trebaju učiniti bržom, efikasnijom i jednostavnijom. Jer, i aktualni zakon, donesen u ožujku 2018. godine, a koji je dodjelu državnih tabli ponovno iz krila države, tj. tada ugašene Agencije za poljoprivredno zemljište (APZ), vratio jedinicama lokalne samouprave (JLS) jer "najbolje poznaju stanje na terenu", dosad je rezultirao sporom provedbom kada je riječ o raspolaganju poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH i njegovoj dugoročnosti, iako je u posljednje vrijeme ipak nešto intenziviran broj raspisanih natječaja. No, proces dugoročne dodjele državnih tabli zahtijeva "prebacivanje u petu brzinu".

Ilustrira to i primjer Đakovštine gdje je od deset jedinica lokalne samouprave u raspisivanje natječaja za zemlju dosad ušla samo trećina njih. Osjetljiv je to posao jer zemlje nema dovoljno za sve. Stoga su u ožujku 2018. lokalci taj vrući krumpir primili ponovno u ruke, prebacujući ga nelagodno s dlana na dlan, a što se i nakon tri godine vidi po broju raspisanih natječaja. Izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu to trebaju promijeniti. Među "lokalcima" koji su ušli u natječaj za zemlju je i Općina Satnica Đakovačka, koja je imala odlučnosti uhvatiti se ukoštac s tim delikatnim poslom. Načelnik Željko Šimić priznaje kako nije lako. "Natječaj za dugogodišnji zakup je u tijeku. Dosadašnji, privremeni ugovori uz produžavanje na dvije godine su istekli i zbog kratkoće roka na koji se odnose nisu rješenje. Stoga smo išli na natječaj za dugogodišnji zakup", kaže Šimić. Općina Trnava nije dobila ni suglasnost za svoj program raspolaganja, a kamoli da je raspisala natječaj. Pridonose tome i specifičnosti na njezinu terenu. "Nakon što je odrađen povrat Nadbiskupiji, ostalo je obradivo oko 200, a neobradivo 700 hektara. Nadalje, katastar i gruntovnica nisu usklađeni s česticama. K tome, čestice su i dosta sitne, ne postoje ni karte, trebalo bi provesti izmjeru. Sve to stvara velike probleme", kaže načelnica Irena Mikić Brezina. Obradivih 200 hektara i ovdje je pod privremenim ugovorima što se produžuju samo na dvije godine. "To je problem, nakon te dvije godine posjednik strahuje hoće li i dalje biti u obradi i kako da planira na duži rok", dodaje Mikić Brezina.

U obrazloženju prijedloga izmjena i dopuna navodi se kako je praksa pokazala da raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države treba pojednostaviti i učiniti ekonomičnijim postupak nadzora nad izvršavanjem obveza iz ugovora o raspolaganju tim zemljištem te učiniti efikasnijim i ekonomičnijim postupke nadzora nad provedbom gospodarskih programa. Predlaže se elektronička provedba natječaja za zakup i prodaju te izuzimanje županija iz postupka, čime će se stvoriti preduvjeti za bržu i efikasniju provedbu raspolaganja. Jer, ugovori na dvije godine unose pravnu nesigurnost, sprječavaju dugoročne investicije i stoga su ovim izmjenama zakona ponuđena rješenja. Predlaže se da se, nakon što se odobri program raspolaganja, natječaj za dugoročni zakup mora obaviti u roku od tri mjeseca, a u suprotnom stvar preuzima Ministarstvo poljoprivrede. Član Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu i potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Matija Brlošić ističe kako se Hrvatska "ni nakon 27 godina nije daleko maknula u pitanju raspisivanja natječaja".

"HPK ima svoje prijedloge kako riješiti te anomalije i ubrzati procese. Naš je prijedlog da poljoprivrednici kojima je osnovna djelatnost poljoprivreda, koji ispunjavaju svoje gospodarske programe, koji unatrag nekoliko godina mogu dokazati proizvodnju u odnosu prema primljenim potporama, podmiruju svoje obveze, ne idu na natječaj za zemlju, nego da im se produlje ugovori, ne kao sada na dvije godine, nego na dugogodišnji rok zakupa. Ne ispuni li sve te kriterije, ugovor mu se ne bi produžio, nego ide na natječaj. Držimo da bi se tako u kratkom roku, u godinu dana, moglo riješiti 50 posto državne zemlje, a preostalih 50 posto bi išao na natječaj. Jer, neki posljednji ugovori za zemlju koji su se pisali – pisali su se još prije devet godina – za vrijeme APZ-a na pet godina, a kada je ona ugašena i kada je zemlja vraćena lokalcima na dvije, pa još dvije godine. Znači, isti ti korisnici već su devet godina u posjedu te zemlje, neki i više od 27 godina jer natječaji nisu provođeni, pa je pravo njezina korištenja produživano možda i 10, 15 puta", kaže Brlošić. U HPK-u ocjenjuju da su kriteriji koje predlaže jasni, konkretni i pravedni.



U prijedlogu izmjena i dopuna propisuje se i način utvrđivanja najpovoljnijih ponuditelja na natječaju za zakup preko bodovanja, koji daju prednost dosadašnjim posjednicima koji se bave određenom vrstom proizvodnje, stočarima te ponuditeljima koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom koja ostvaruje dodanu vrijednost, mladim i domicilnim nositeljima OPG-a. Brlošić nije za bodovanje; kaže da je ono nezahvalan način utvrđivanja najpovoljnijih ponuda.

Kod prodaje državnog poljoprivrednog zemljišta prednost na natječaju za prodaju imaju i dalje dosadašnji posjednici, dodan je kriterij graničnog zemljišta, a ostali kriteriji se brišu i sljedeći kriterij je najviša ponuđena cijena koja nije ograničena. Također, gospodarski program treba biti dinamički, a ne samo statički, odnosno treba prikazati s obzirom na dugoročnost ugovora perspektivu kroz vrijeme i financijske izglede. "Posjednik na zakupljenoj zemlji mora stvarati dodanu vrijednost", dodaje Brlošić.

Procjenjuje da je od ukupno 250.000 hektara državne zemlje 150.000 hektara pod privremenim ugovorima na dvije godine.