Piše: Nikola KUČAR

U intervjuu za Guardian, Kevin Martin, koji već tri desetljeća detonira britansku glazbenu scenu svojim albumima, bez obzira na to potpisuje li se kao The Bug, King Midas Sound, GOD, Techno Animal, Ice, Curse of the Golden Vampire ili Pressure, izjavio je: "Ljudi uvijek govore o mraku u mojoj glazbi, ali za mene vatra simbolizira osvjetljenje. Album ‘Fire‘ je bučniji, brutalniji i također vrlo vjerojatno i zabavniji od svih mojih prijašnjih izdanja. To je moj način štovanja ljutnje kao svete sile. To je nemilosrdan napad. Nema kompromisa. Nema melodija. Nema mostova. Nema suptilnosti. Samo čekić." I uistinu, od prve spoken word mantre "The Fourth Day" koju recitira njegov kolega iz King Midas Sounda Roger Robinson, koji zvuči zloguko kao da je poslao proglas iz usamljene budućnosti u kojoj nema suosjećanja i nade, jer svijetom vladaju roboti, jasno je da je nakon epskog "London Zoo" albuma iz 2008. godine, za kojega je kolega Jerković napisao da je "ključni generacijski temelj za cijelu jednu glazbenu scenu", peti album The Buga još jedna majstorija koja slušatelja neće ostaviti ravnodušnim, nego će ga pokušati probuditi, sa šamarom koji će odjekivati kroz nekoliko županija iz učmalosti i (polu)sna koji smo, to je sada očigledno, sami odabrali.

Vizija koju je Martin odlučio podijeliti sa svima koji još nemaju oštećene bubnjiće, pa se mogu prepustiti ritmovima ovog "posljednji plesa na planetu", prepuna je dancehalla, reggea, noisea, grimea, hip-hopa, techna i dubstepa, a još je više izraženija u svijetu uništenom pandemijskim stresom, nametnutom izolacijom, klimatskim promjenama i socio-političkim previranjima. Proganjajuća atmosfera koja prijeti iza svake od ovih 14 pjesama na trenutke me čini užasno paranoičnim, no unatoč svim strahovima koje možda izaziva u meni, prolazeći mnogo puta kroz "Fire" osjećao sam se kao da slušam album koji će mi promijeniti DNK.