ČRNKOVCI - Premda je nedavno proslavila svoj četvrti rođendan, do kojeg se njezina obitelj nadala da će već naveliko zaboraviti bolove i bolnice, operativne zahvate, rehabilitacije, vježbe, rastezanja i brojne druge peripetije koje je zdravoj osobi teško i zamisliti, a kamoli proživjeti, mala hrvatska heroina Lorena Amidžić sprema se na novi operativni zahvat razdvajanja čeljusti jer joj toliko puta operirane i razdvojene čeljusti - neprestano ponovno srastaju.

– Sedma je operacija na pomolu i ovih su nas dana maksilofacijalni kirurzi obavijestili da trebamo doći u Austriju 8. ožujka iduće godine – ako se, kao i ove godine, ne javi potreba da to odradimo i puno ranije zbog njezina stanja koje se neprestano pogoršava. Nažalost, sve dosadašnje silne vježbe, mučenje, plakanje, rastezanje, bilo je, čini se, neuspješno i bez očekivanih i dobrih rezultata. S početnih 2,5 centimetara razmaka između čeljusti, danas smo došli u situaciju da Lorena može otvoriti čeljust manje od jednog centimetra, što joj stvara nemale poteškoće u svakodnevnom životu – što s normalnim hranjenjem, što u sve većim problemima s probavom jer ne može normalno žvakati hranu. Zbog toga smo prisiljeni snalaziti se na raznorazne načine i tražiti medicinsku pomoć kako bismo joj olakšali i ovaj neočekivani novi problem. No ono što nam uvijek iznova daje snagu da ne posustanemo i ne odustanemo u našoj snažnoj želji da joj omogućimo normalan život jest činjenica da je ona unatoč svemu tome i dalje sretna, zadovoljna, strpljiva, blaga i beskrajno zahvalna na svemu što se za nju čini, iako strašno pati u bolovima i shvaća da joj stanje nije dobro – kaže nam Lorenina mama Anamaria Vidmar.

Ne skrivajući koliko joj je teško gledati svoje dijete kako pati, Lorenina majka otkriva nam i kako su za djevojčicu svakodnevne i učestale vježbe rastezanja čeljusti sve bolnije, te kako je najgora situacija izjutra, kada se Lorena budi s ukočenim čeljustima koje prvo treba razgibati kako bi mogla normalno funkcionirati. Osim toga, zbog umrtvljenih mišića Lorena neke pokrete lica teško izvodi, pa joj je sada potrebna i pomoć logopeda, iako govori bez problema. Sve nabrojeno rezultiralo je odlukom Loreninih roditelja da ju ne upisuju u vrtić u novoj pedagoškoj godini kako bi joj što više mogli kontrolirati stanje i čestim vježbama rastezanja čeljusti tijekom dana i tako usporiti proces zarastanja čeljusti, koji se odvija mnogo brže negoli su to liječnici predviđali.

– S obzirom na to da je ona sve veća, svaka nova operacija postaje sve kompliciranija i sve duže traje, a samim tim puno je duži i bolniji i proces oporavka negoli je to bilo kada je bila beba. Premda s nelagodom očekujemo novu operaciju, koja nažalost vrlo vjerojatno neće biti i posljednja, imamo puno povjerenje i u liječnike u Austriji i u naše liječnike u KBC-u Osijek, koji nastoje pronaći rješenje kako spriječiti ili bar usporiti ponovno zarastanje razdvojenih čeljusti nakon operativnog zahvata i omogućiti joj normalan život – poručuje mama Anamaria, iznimno zahvalna Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, koji im maksimalno izlazi u susret i podmiruje troškove Loreninih operacija i boravka u bolnici u Austriji.

Podsjetimo, Lorena Amidžić iz Črnkovaca prva je pacijentica u Europi kojoj je u prosincu 2017. godine u austrijskoj klinici Klinik für Mund, Kiefer und Gesichtchirurgie ekipa vrhunskih europskih maksilofacijalnih kirurga predvođenih prim. dr. Michaelom Malekom izvela prvu operaciju razdvajanja sraslih čeljusti i tako joj doslovce spasila život. Na tu je operaciju tada četveromjesečna bebica otišla kao prvi slučaj u Hrvatskoj, ali i u Europi, te 25. slučaj zabilježen u svjetskoj medicini s dijagnozom kongenitalna fuzija maksile imandibule desno – signatija, čije su šanse za preživljavanje bez pravodobnog medicinskog zahvata koji bi joj razdvojio gornju i donju čeljust bile gotovo nikakve. Nakon toga je konačno bila u stanju početi se privikavati na nov način života koji je podrazumijevao uzimanje hrane i tekućine kroz usta (a ne kao dotad na sondu), jesti krutu hranu žličicom, micati čeljustima, pa čak i ono što bez operacije nikako nije mogla bez goleme patnje – gutati i zijevati!

Iako su očekivanja austrijskih liječnika bila velika, a Lorena je nakon zahvata redovito odlazila na rastezanja i druge bolne vježbe ne bi li operiranu čeljust zadržala razdvojenom, čeljust je zbog nepoznatog razloga nastavila srastati kako je Leona rasla, pa je u posljednjih nekoliko godina malena Črnkovčanka prošla čak šest operativnih zahvata u Austriji, a sa strepnjom se očekuje i sedmi.