Kada je na nedavnim izborima ponovno dobio povjerenje Vukovaraca za vođenje grada, Ivan Penava izjavio je kako će "nastaviti istim tempom, beskompromisno, borbeno i pošteno raditi u interesu Vukovara te nastojati što više biti na usluzi svim sugrađanima", uz obećanje kako će nastojati što prije riješiti pitanje odvojenih škola i vrtića kako bi sva djeca išla zajedno u odgojne i obrazovne ustanove.

To je dalo nagovijestiti kako će i dalje daleko više biti posvećen dužnosti gradonačelnika nego saborskog zastupnika, odnosno kako ga klasično "strančarenje", kakvim se bavio veći dio prethodnog mandata, neće zanimati. Prvi se problem pojavio praktički odmah jer mu je za formiranje većine u Gradskom vijeću Vukovara nedostajala jedna ruka. Danima se špekuliralo s kim će dogovoriti suradnju, a kada je objavljeno kako je izbor pao na Željka Sabu, bivšeg SDP-ovca, čak je i dio onih koji su Penavi dali glas ostao začuđen dogovorom. Na stranu što bi nezadovoljnih bilo i da se dogovorio s nekim drugim, nejasno je, najblaže rečeno, kako se netko tko se u kampanji hvalio da u njegovu političkom djelovanju nema ništa "s druge strane zakona" odlučio na suradnju s čovjekom koji je zbog kršenja zakona bio suđen i osuđen.

Koliko će ta suradnja biti učinkovita možda nije pretjerano upitno, jer se na taj korak ne bi ni odlučio da nije vjerovao kako je dugotrajno moguća, međutim, ono što danas jest upitno je koliko će to potencijalno koštati Vukovarce. Doslovno koštati, u novcu iz proračuna, jer su Sabo i Penavina ekipa već na prvoj sjednici Gradskog vijeća donijeli odluku o ustrojstvu upravnih tijela Grada kojom se njihov broj s osam povećava na deset. Uzalud priče kako se to radi zbog boljeg funkcioniranja gradske uprave jer je gotovo svima prva asocijacija na tu vijest da se pripremaju nova "uhljebljivanja" na račun građana. Tko će točno profitirati i za koga se "pravi prostor", znat će se brzo.

Penavina izjava kako neće otkloniti mogućnost kandidature za mjesto čelnika Domovinskog pokreta nije neočekivana, premda znatno odudara od poteza koje je do sada povlačio. Primjerice, uoči lokalnih je izbore osnovao svoju stranku, jasno navodeći kako s DP-om ima suradnju, ali želi biti samostalan u političkom angažmanu. Povlačenje Miroslava Škore s čelnog mjesta DP-a bilo je iznenađujuće, no upitno je koliko se čelnik grada kakav je Vukovar može adekvatno posvetiti vođenju DP-a, a da mu primarna dužnost ne trpi.

Posla u Vukovaru nedvojbeno ima, i oko često spominjanog pitanja odvojenog školstva i u segmentu gospodarstva i realizaciji brojnih projekata. U školstvu će teško brzo doći do promjena jer zakoni dopuštaju pripadnicima manjina obrazovanje na materinskom jeziku. Da bi odvojeni razredi postali dio prošlosti u načelu je jednostavan put - pripadnici srpske manjine djecu trebaju željeti školovati ne po modelu A, kao sada, već po modelu koji ih stavlja u iste razrede sa svima ostalima, uz nastavu na hrvatskom jeziku i njegovanje svog jezika i kulture. Takvo nešto se u većem obujmu vrlo vjerojatno neće dogoditi u ovom Penavinu mandatu.



Njegov ne naročito odmjeren vokabular u komunikaciji s Vladom RH daje naslutiti kako će i dalje biti problema, posebno kad je riječ o optužbama da Ministarstvo kulture opstruira inozemno ulaganje u bivši hotel Dunav. Taj je projekt od starta bio nerealan i netko mu je, u ovom slučaju ministarstvo, trebao jasno reći kako je gradnja iznimno visoke građevine u blizini najuže povijesne jezgre grada stručno neprihvatljiva. O tome da je realizacija nekih projekata probila sve rokove, pa Vukovarci imaju dojam kako se gradska vlast time uopće ne zamara, ne treba ni govoriti, kao ni o tomu što se neke stavke u gradskom proračunu vezane uz razvoj gospodarstva pri prvom usvajanju planiraju u ne baš malim iznosima, a onda rebalansom svedu na nulu, što je vidljivo i iz javno objavljenih dokumenata uz nedavni rebalans.

Za razliku od gradova u kojima javnog prijevoza nema, Vukovar ove godine ima čak dva prijevoznika, a nitko nije sposoban gotovo sedam mjeseci riješiti to što autobusi dviju prijevozničkih tvrtki gotovo u isto vrijeme voze na manje-više istim linijama. Ako se tomu doda odluka gradskih vlasti (što, dakako, ne mora biti isključivo Penavina odluka) da se novinare zove kada čelnici grada požele sretan put umirovljenicima na jednodnevni izlet u Bizovačke toplice ili u obilazak autobusnog stajališta na koje je postavljena "fotografija mjeseca s motivom Vukovara", a istodobno im se ne dopusti nazočnost na sjednici Gradskog vijeća, logično se javlja pitanje što takvim postupcima želi progurati u medije i što se, eventualno, nastoji sakriti.