Ovo se nije dogodilo od Sanadera - uglavnom je pogrešna usporedba s neočekivanom i naglom ostavkom Miroslava Škore na mjesto šefa Domovinskog pokreta. Naime, kao prvo, Škoro je daleko ispod Sanaderova političkog ranga, a, drugo, ne pripisuje mu se nijedno kazneno djelo.

Sam Škoro negira da odlazi zbog navodno narušenog zdravlja te je naglasio da je jedan od najvažnijih razloga zašto je dao ostavku to što je, kako kaže, umoran od toga da se njega i njegovu obitelj konstantno valja u medijskom blatu te što se o njemu i njegovoj obitelji pišu laži. A to je jako tanak i proziran razlog. Ipak, neslužbene verzije ostavke puno su zanimljivije od službenih. Jedna od neslužbenih kaže da je pozadina ovog slučaja Škorin sukob sa zamjenikom i jednim od glavnih financijera Domovinskog pokreta Mariom Radićem. Vrlo moguće, jer u Domovinskom pokretu, osim što su se bavili desničarenjem, imali su i vrlo konkretnih poslovnih interesa, posebno naglašavaju politički analitičari. No, nisu ih realizirali jer Škoro nije uspio ni na jednim izborima na koje je izišao: predsjedničkim, parlamentarnim u koje je ušao također s velikim ambicijama - postati premijer ili da će njegov pokret osvojiti dovoljno mandata te da će postati onaj ključni faktor bez kojeg HDZ neće moći sastaviti većinu. Plan se činio dobar jer bi na taj način, osim političkog uspjeha, pojedinci iz Domovinskog pokreta mogli ostvariti i svoje poslovne projekte. No Škori ni to nije uspjelo, iako su ostvarili jako solidan rezultat i osvojili 16 mandata, a danas pali na 10, to nije bilo dovoljno da ih dovede u poziciju da bilo što uvjetuju HDZ-u i Andreju Plenkoviću. Ubrzo nakon toga počele su i trzavice u Škorinoj stranci. Sasvim razumljivo s obzirom na neostvarene ambicije. Treći neuspjeh zaredom Škoro je doživio na lokalnim izborima - postati zagrebačkim gradonačelnikom. Gledajući s te strane, njegova je ostavka možda i logična.

Tri poraza na ključnim izborima slab su poticaj za dalje, također se navodi u političkim analizama. Sve u svemu, uslijedile su brojne reakcije. Jedna od njih kaže kako se očito nešto prijelomno dogodilo kad je ostavka došla tako naglo, te da se radi o sukobu pa ucjeni. I šokirani Škorini najbliži suradnici ostali su u nevjerici tvrdeći također da je njegova ostavka vjerojatno iznuđena, ali ne odgovaraju zbog čega. Sad je, pak, glavno pitanje kako dalje i je li Domovinski pokret pred raspadom. Naime, tamo su poslovni interesi uvijek bili jači od političkih. To je stranka s nevjerodostojnim kadrom, s loše artikuliranom politikom i ne vidi se tko bi mogao zamijeniti Škoru.