Prije točno 150 godina, od 5. kolovoza do 30. prosinca 1871. August Šenoa na stranicama "Vienca" objavljivao je u nastavcima "Zlatarovo zlato", svoj "roman iz prošlosti zagrebačke". Kao što se zlato iz naslova romana može čitati s različitim konotacijama, tako se i mi, kao baštinici kulture koju je Šenoa stvarao, možemo odlučiti što ćemo tim zlatom napraviti, piše Suzana Coha u "Vijencu".



- Rezultati istraživanja recepcije hrvatske književnosti što ih je 1980. objavio Vlado Pandžić, po kojima je "Zlatarovo zlato" "najčitaniji hrvatski roman posljednjih 125 godina", na prvi pogled djeluju impresivno, premda ne i iznenađujuće. Jer i prosječno upućeni poznavatelj hrvatske književnosti znat će da u popisu njezinih najreprezentativnijih pisaca, od Marka Marulića i Marina Držića, preko Ivana Mažuranića i A.G. Matoša, pa do Tina Ujevića i Miroslava Krleže, posebno mjesto zauzima August Šenoa, a da u kvantitativno i kvalitativno impozantnome opusu Šenoinih književnih i publicističkih tekstova posebno mjesto pripada "Zlatarovu zlatu" - piše prof. Coha u novom broju književnog lista "Vijenac, 714 - 716", koji ima i svoje mrežno izdanje dostupno na stranicama Matice hrvatske. T.K.