Glazbena knjižara Rockmark objavila je autobiografiju Mate Škugora "Glazba za Žedno uho", životnu ispovijest jednog od najvažnijih glazbenih promotora u Hrvatskoj, u kojoj otkriva kako se "zarazio" glazbom te kako je ta ljubav prerasla u ozbiljan posao.

Mate Škugor glazbeni je promotor koji je s organizacijom koncerata počeo još u studentskim danima. Dvadeset i pet godina kasnije iza njega su festivali Žedno uho i NO Jazz, Terraneo i SuperUho te više od tisuću organiziranih koncerata koji su mijenjali kulturnu sliku Zagreba, Šibenika, Hrvatske i šire. Kako se ističe u najavi, "Glazba za Žedno uho" Škugorova je ispovijest o odrastanju u rodnom Šibeniku, stasanju u Zagrebu te albumima koji su mu pritom pravili društvo i mijenjali život.



"Na više od 350 stranica kroz osobnu, neposrednu i razigranu priču doznat ćete kako su ljubav i strast prema glazbi prerasli u ozbiljan posao i kako je heroje s omiljenih mu albuma dovodio na pozornice, želeći sa što je više ljudi moguće podijeliti ono isto ushićenje koje je osjetio kada ih je prvi put čuo", stoji u najavi.



Uz zanimljiva podsjećanja na koncertne, kao i na zgode iza scene, mimo glazbenog narativa otkrivat ćete i lice i naličje društva i njegov odnos prema glazbi i kulturi općenito, dodaje se. Knjiga je ispunjena fotografijama autentičnih materijala, poput kazeta čije je omote Škugor iscrtavao krajem osamdesetih, ili pak najranijih plakata za slušaonice koji su nastajali izrezivanjem fotografija i logotipova bendova, ljepljenjem na podlogu, a potom fotokopiranjem, ali i onih koje je dizajnirao za standardni tisak. Naslovnicu knjige krasi bicikl koji je Škugor 12 godina koristio za svakodnevno plakatiranje Zagreba i kojem se nakon više od 100.000 prijeđenih kilometara okvir raspao zbog "zamora materijala".



U predgovoru knjige glazbeni novinar Aleksandar Dragaš podsjeća da je Škugor "jedan od naših najznačajnijih i najistaknutijih menadžera u kulturi, bez čijeg bi doprinosa kulturni i društveni život Zagreba i Hrvatske od kasnih ‘90-ih do pandemije korone bio bitno siromašniji i jadniji".



S njime će se u pogovoru složiti i Boris Jokić, koji kaže "da tvrdoglavi Mate Škugor nije bio hrabriji od drugih, Zagreb nikada ne bi bio mjesto gdje bi se mogla čuti ponajbolja svjetska suvremena glazba".