Rajčice rastu tako da se mladi izbojci (tzv. zaperci) stvaraju u pazušcima listova. Kad bismo pustili biljku da se slobodno razvija, poprimila bi zamršen grmolik izgled. Zbog slabije prozračenosti porasla bi opasnost od razvoja gljivičnih bolesti, a i plodovi bi bili manji i slabije kvalitete jer bi kroz guštik izbojaka i listova sunce do njih teže prodiralo te bi oni zbog toga neravnomjerno dozrijevali. Da bi se spriječilo da do toga dođe, zaperci se otkidaju dok su još mali, tj. ne veći od 5 do 8 cm, i to najmanje jednom tjedno. Ako vam je neki zaperak promaknuo i naraste, više ga nemojte trgati, nego mu samo otkinite vrh.

Zakidanje vrhova obavlja se nakon što je biljka razvila 4-6 cvjetnih grančica ili etaža (i do 14 etaža) da bi se ubrzala zrioba. Uklanja se donje lišće koje stari i uvija se, a počinje se nakon što su prvi plodovi sazreli ili postigli veličinu karakterističnu za sortu. Ovo je važno zbog boljeg prozračivanja usjeva. Naročito se provodi u plastenicima i staklenicima. Nakon skidanja lišća (koje mora biti postupno, 1-2 lista u jednom prohodu) obvezno je prskanje fungicidima, radi zaštite rana od napada uzročnika bolesti.

Berba je gotovo uvijek 90-120 dana od sadnje. Kod sadnje rane i srednje rane proizvodnje berba traje od početka srpnja pa do studenoga. Bere se potpuno crvena i zrela rajčica. U početku se bere rijetko (svakih 6-7 dana), a poslije češće (svaka 2-3 dana), a u staklenicima se berba obavlja svaki dan. Rane sorte tijekom lipnja i srpnja daju 70 % od ukupnog prinosa. Rajčica može naknadno dozrijevati, pa se zeleni plodovi, ubrani prije mraza i neoštećeni, koriste u industriji za kiseljenje.J.Kn.