Gledali smo jednu interesantnu utakmicu između Hrvatske i Španjolske, na žalost, s lošim krajem za nas. No, kada analiziramo svih 120 minuta, moramo priznati da je u četvrtfinale Eura otišla bolja momčad. Zašto kažem bolja, pa do tog sretnog gola za nas koji su si Španjolci sami zabili, dominirali su utakmicom i imali dvije sjajne prilike kod kojih je Livaković izvrsno reagirao i obranio dvije vrlo teške lopte. Španjolci su nas izdominirali, nas je praktički taj čudni autogol podigao i vratio u utakmicu, jer smo do tog trenutka bili u potpuno podređenom položaju. Nastavilo se u sličnom ritmu, Španjolci su igrali svoju igru i uspjeli izjednačiti, zasluženo je bilo 1:1. Ta situacija kod izjednačenja također je bila čudna, neuobičajena i za jednu seosku utakmicu, a ne osminu finala Eura. Kad vodiš 1:0 protiv tako jedne tako jake i raspoložene reprezentacije, šest minuta prije kraja poluvremena ne mijenjaš kopačke i ne ostavljaš momčad s igračem manje. To je stvarno bilo neobično i neodgovorno, neshvatljiva mi je ta odluka o promjeni kopački, ali Rebić ih je išao mijenjati, a oni su zabili. Nakon toga opet je uslijedila dominacija Španjolske, zabili su još dva pogotka i suvereno vodili 3:1. Nakon određenih izmjena vidjeli smo zapravo koliku širinu ima Hrvatska u Budimiru i Pašaliću, a posebice u Oršiću. Veliko je pitanje bismo li uopće vidjeli Oršića na ovom Euru da Perišić nema koronu, i stvarno je šteta da jedan od najboljih igrača HNL-a, ako ne i najbolji, nije dobio više šansi da pokaže svoje znanje i kvalitete. On to zaslužuje po svemu, ali je u redu da izbornik preferira neke druge igrače, i da je procjenjivao za svaku utakmicu tko mu može donijeti najviše kvalitete na terenu. Nakon što smo se čudesno vratili i izjednačili, na početku produžetka imali smo dvije sjajne šanse, i da smo ih iskoristili utakmica bi sigurno otišla u drugom smjeru, i vjerujem da bismo pobijedili. Da smo zabili za vodstvo vjerojatno bismo dobili i dodatnu snagu da izdržimo i sačuvamo prednost do kraja. S dvije sjajne asistencije Danija Olma utakmica je riješena i poslije je bilo samo pitanje kako će završiti, odnosno s kojom razlikom. Španjolci su imali još nekoliko šansi, ali Livaković nas je spasio. Sve u svemu, možemo reći da je reprezentacija Hrvatske ostvarila osnovni cilj prolaskom skupine s Englezima, Česima i Škotima, to je stvarno minimalno što je momčad morala napraviti, i što je javnost od nje tražila. S druge strane i ždrijeb je odradio svoje, Španjolska je bila stvarno vrlo teška prepreka, da smo otišli na drugu stranu ždrijeba vjerojatno bi nam šanse za prolazak u četvrtfinale, pa i polufinale, bile veće, jer tamo su momčadi koje su po svojoj kvaliteti ili slabije ili slične nama. Na ovoj strani, znajući da je tu jedna Belgija, Italija, Španjolska..., bilo je teško očekivati da ćemo doći do polufinala. No, i u utakmici sa Španjolcima imali smo svoje šanse, bilo je boljih i lošijih faza, ali, kao što sam rekao na početku, dalje je otišla bolja momčad, momčad koja je napravila više u svojoj igri, stvorila više šansi i na kraju krajeva bila malo sretnija. Ova utakmica nam je još jednom pokazala da imamo sjajnih igrača koji će u budućnosti igrati vrlo važnu ulogu, kao što su Ivanušec, Pašalić, Vlašić, Oršić... Ne treba se bojati za budućnost naše reprezentacije, jer dolaze nove generacije koje će sigurno hrvatski nogomet držati tamo gdje je on posljednjih 15-20 godina.