ŽUPANJA - Troipolgodišnji Šimun Stojanović, hrabri dječak iz Županje, čiju životnu priču i borbu za ozdravljenje pratimo od samog početka, u Americi je ponovno podvrgnut složenoj operaciji.

Šimun je, podsjećamo, rođen s brojnim malformacijama, u nogicama mu je nedostajalo više od 25 kostiju, čašica kuka i cijelo koljeno lijeve noge, a imao je i dupliciranu bedrenu kost (femur). Uz to ima i spinu bifidu, rascjep kralježnice zbog kojeg je samo s mjesec dana operiran, a ima i visoki tlak u mjehuru pa nosi i kateter.

U rujnu 2019. u bolnici na Floridi vrhunski ortopedski stručnjak, dr. Dror Paley, amputirao mu je lijevu natkoljenicu koja nije imala funkciju, od dupliciranog femura rekonstruirao je kuk i desno stopalo. Zahvatom koji je trajao gotovo devet sati omogućio je Šimunu da s pomoću personalizirane proteze prvi put stane na noge i prohoda. Dječak je svaki dan marljivo vježbao i odlično napredovao, ali jesenas su se pojavili novi problemi. U desnom stopalu počela mu je rasti jedna kost i izgledalo je, kako je to slikovito pojasnila majka Martina, kao da mu je peta na sredini stopala. Zbog toga je gubio ravnotežu, nije bio stabilan i nije mogao samostalno hodati.

- Sada mu je stabilizirano desno stopalo, dio tetiva je opušten, a drugi dio je zategnut. Lomili su mu kosti u stopalu i spajali ih specijalnim vijcima i pločicama. Dio kosti koja je rasla na sredini stopala je odstranjen. Dr. Paley je desni kuk stabilizirao tako da je femur postavio u čašicu kuka - pojasnila nam je. Dodaje da operacija kuka nije bila toliko zahtjevna koliko je bilo komplicirano stopalo, jer se i sam doktor prvi put susreo s takvim slučajem.

- Kada je u krevetiću na intenzivnom odjelu, priključen na hrpu cijevi i cjevčica, s maskom na licu, napokon otvorio okice i pogledao nas, život je opet dobio smisao. Bio je u strahovitim bolovima i morali su ga opet "potopiti" narkoticima. Dr. Paley nam je došao reći da je operacija bila uspješna. Šimun sada ima ravno stopalo, a kuk je funkcionalan - kaže majka. Otac Tomislav probdio je noć na stolici držeći ga za ruku, a ona je pronašla mjesto uz Šimuna na krevetu.

- Između bolova bi nam rekao da nas oboje voli. Bože, koliko je snage u tom malom čudu! Pokraj svoje muke, pronalazi hrabrosti i snage da nas utješi! - ganuta je... Sutradan, nakon operacije, bio je, kaže, jako strpljiv, komunikativan i nasmijan. Terapeutkinja im je dovezla kolica pa su ga roditelji, vukući uz njega i silne aparate, poveli u kratku šetnju kroz park dinosaura koji je u sklopu bolnice.

- Pred nama su sada neki novi izazovi, iščekivanje nekih novih koraka koje do sada nismo vidjeli i pomicanje granica za koje nismo ni znali da postoje. Šimunov osmijeh, upornost i želja za životom bit će, kao i dosad, naša inspiracija da nikada ne odustanemo. Od njega, od života, od nas - zaključuju roditelji.