Sad već u drugoj pandemijskoj godini, turizam je općenito najveći stradalnik koronakrize i bez pomoći države (država) teško da bi uopće preživio. Gledajući širu sliku turizma, Ministarstvo turizma i sporta RH, između ostalog, donijelo je tri pravilnika koja će rasteretiti turistički sustav za više od 118 milijuna kuna, uz smanjenje paušala turističke pristojbe i članarine, a time i ublažiti posljedice pandemije... O ukupnom stanju u hrvatskom turizmu razgovarali smo sa dr. sc. Brankom Bogunovićem, znanstvenim savjetnikom na Fakultetu ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i partnerom u savjetničkom društvu Hotelsko i destinacijsko savjetovanje d.o.o.

S obzirom na trajanje koronakrize, što bi još trebalo učiniti na razini države da se pomogne turizmu?

- Turističko upravljanje trebalo bi se inovirati primjenom novog zakona koji je brojne jedinice u sustavu turističkih zajednica trebao potaknuti na razne oblike udruživanja, ali je pandemija i to odgodila. Kada govorimo o snižavanju turističkih taksi, to ne smatram dugoročno pozitivnom inicijativom. U Slavoniji, kao i svagdje na kontinentu, sustav se uglavnom financira od članarina, a te turističke zajednice i dosad su jedva pokrivale i osnovne aktivnosti. Kako će to činiti sada, ne znam. Na kraju dana, turistička pristojba nešto je što plaća gost i nama bi trebao biti cilj imati što više diferenciranih proizvoda u kojima se vrijednost za novac postiže kvalitetom, a ne snižavanjem cijena te potom steći uvjete za podizanje boravišne pristojbe da možemo pristojno financirati sustav upravljanja turizmom.

Taj isti sustav treba urazumiti, što će biti teško jer se političke elite ionako opiru svim pokušajima urazumljenja ustroja države (broja gradova i općina, kao i samog okvira postojanja županija). Također, sustav oporezivanja nekretninskog poslovanja u odnosu prema drugim oblicima poslovanja takav je da već cijelo desetljeće k nama dolaze strani investitori i hametice kupuju i grade nekretnine, a na čijim se doprinosima pune lokalni proračuni primorskih jedinica lokalne samouprave. Istovremeno, investitori nisu došli ovamo i investirali u neki zamjetan broj tvornica ili IT poduzeća. Mislim da su to dva aspekta turističkog razvoja koja su već desetljećima mimo ikakva upravljanja i na krilima političkog populizma. Fondovi EU-a su u proteklom financijskom razdoblju bili orijentirani na razvoj prirodne i kulturne baštine i tu su mahom napravljene dosta kvalitetne stvari. Od sljedeće se perspektive očekuje više, osobito nakon teških učinaka pandemije, ministrica Tramišak je prijedlog poslala već u travnju, a krajem srpnja bi se trebalo znati kamo i kako točno će se kanalizirati sredstva vezana uz turizam.



Nakon što je Europa u prvom tromjesečju zabilježila drugi najveći pad broja dolazaka turista u odnosu prema istom razdoblje 2020., od 83 posto, u drugom i trećem tromjesečju brojke su ipak nešto bolje, no još je to daleko od 2019. Kad se radi o turizmu općenito, tko će se najbrže oporaviti, i o čemu to najviše ovisi?

- Razdoblje između 2013. i 2018. godine razdoblje je najbržeg globalnog rasta turizma, pri čemu treba znati da je u istom razdoblju turizam na Mediteranu rastao brže od globalnog prosjeka, a u Hrvatskoj brže od prosjeka Mediterana. Taj je rast bio potaknut vanjskim čimbenicima poput stabilnog gospodarskog rasta, jačanjem online platformi poput AirBnB, koje su smještaj učinile dostupnijim, jačanjem zračne povezanosti i znatnijim prodorom obogaćenih novih tržišta (prije svega Azije, što dijelom postoji i kod nas). Dakle, jenostavno je rasla potražnja. Hrvatska već godinama ima uglavnom reaktivnu turističku (a i općenito gospodarsku) politiku. Na tržišna kretanja prije svega se odgovorilo iznimnim rastom tržišta nekretnina, koje je naša porezna i prostorno-planska regulacija uglavnom promatrala prilično naklono.

Već 2019. dolazi do stagnacije, a potom do pandemije. Tu se već vidi da učinci, ovisno o tipovima smještaja i proizvoda, uopće nisu bili ni približno jednaki. Smještajni kapaciteti više kategorije, kao i uređenije destinacije na sjeveru, patili su manje, a oni srednje kategorije, kojih ima najviše, ušli su u veći rat cijenama. To je prema zakonu ponude i potražnje sasvim očekivano. Doduše, tu logiku pomalo remeti slabiji rezultat samog juga države, koji se u uvjetima obustavljenog zračnog prometa našao u posebnim problemima.

Hoće li epidemiološko stanje biti ključno za uspjeh hrvatskog turizma ove sezone?

- Epidemiološka situacija daleko je bolja i perspektivnija nego prošle godine, a virus je ljeti slabiji, osim u slučaju indijskog (delta) soja. Za pretpostaviti je da ćemo našu sezonu, odnosno razdoblje do 15. rujna, uspjeti odvoziti i tu čak očekujem opadanje odgovornosti ponašanja. Ako se približimo našim standardnim brojkama, to je sedam-osam, možda i deset, milijuna ljudi u dva mjeseca, tko će to nadzirati? S druge strane, naši posjetitelji su već duže depravirani i svima je već dosta svega. Naravno, moramo ipak zadržati neki nadzor i nadati se da se neće pojaviti neki još gori sojevi bolesti usred sezone. A na jesen je, nakon svega što se ljeti dogodi, moguć neki četvrti val, ali to je već razdoblje izvan naše glavne sezone.



Kad se radi o dolascima inozemnih turista, radi li se dostatno na propagandi, marketingu, oglašavanju...

- U sustavu upravljanja našeg turizma dio vezan uz marketing, koji radi Glavni ured, svakako je najrazvijeniji dio. Možemo razgovarati o učinkovitosti marketing-mašine (koliko eura trošimo na novi ili ponovljeni dolazak) i nekim propustima, ali sustav turističkih zajednica ispod (lokalne i županijske) uglavnom je daleko problematičniji, i to u onom osnovnom dijelu - razvoju proizvoda. Proces razvoja turističkog proizvoda do njegova finalnog oblika upravljan turističkim zajednicama u ovoj je državi dosad bio uglavnom kao čudovište iz Loch Nessa - mnogi su pričali o njemu, ali malo tko ga je vidio ili u njemu sudjelovao. Sve je uglavnom dolazilo inicijativama privatnog sektora. No treba biti pošten i reći da je riječ o teškom i mukotrpnom procesu, koliko god lijepo zvučao.

Što za turizam znači uvođenje evidencije cijepljenja...?

- Učinili smo što smo mogli i logično je da smo bili među prvim zainteresiranima. No nas muče vlastiti sustavi evidencije cijepljenja, a primjena na terenu među državama pokazuje razne interpretacije i prakse. S druge strane, ako uzmemo udarna razdoblja našeg turizma u srpnju, i osobito u kolovozu, bit će jako zanimljivo vidjeti kako na tako velikom broju turista u malo vremena sve administrirati na terenu. Dakle, učinili smo što smo mogli, ali sve je ovo skupa i dalje novo i sve je kaos.



Prognoza za ovogodišnju turističku sezonu, i kad očekivati konačni oporavak...?

- Svatko tko se ikada ozbiljnije bavio marketingom zna da je cijena nešto što se lako spušta, a puno teže podiže. Posljednja ekonomska kriza pokazala je da su one destinacije u kojima su hotelijeri u strahu od slabe zauzetosti srušili cijene za 30 % (npr. u Zagrebu), čekali gotovo osam godina da ih vrate na prijašnju razinu. Kod nas su cijene pale u 2020., a sada se vrlo raznoliko oporavljaju, ovisno o proizvodu i ponovno prema pravilu - što je više riječ o diferenciranom proizvodu, veće kvalitete - cijena je pala manje i oporavlja se brže. Brojke vezane uz noćenja mogle bi se približiti onima iz 2018. ili 2019. već dogodine, a ove bismo godine mogli biti na 70-80 %.

Novac je nešto drugo i tu treba vidjeti kako će se sve odigrati. Zračni prijevoz je ove godine još donekle rizik jer su pandemijski učinci još svježi pa će ljudi dati prednost automobilu kako bi bili mobilniji i zadržali kontrolu, što nam ide u prilog. No, ako sve bude u redu, sljedeće nas godine očekuje puna konkurencija, a turistički je sektor svagdje teško stradao i kad se sve otvori, slijedi nesmiljena borba. Konačno, sumnjam da ćemo povratak ukupnog doprinosa turizma BDP-u na razine iz 2019. vidjeti prije sredine ove dekade. (D.J.)