Hrvatski izbornik Zlatko Dalić definitivno se nije proslavio izborom taktike, a još više momčadi koju je suprotstavio Engleskoj. Ne govorimo to zbog minimalnog poraza koji nije nikakva drama, nego zbog nepotrebnih taktičkih ekshibicija koje je implementirao izbornik u tom susretu.

Uoči Eura Dalić je slavodobitno ustvrdio da "nema više eksperimentiranja oko momčadi", a onda je samo desetak dana kasnije skočio sam sebi u usta. Nekim teško razumljivim izborima igrača i njihovih pozicija posve je uzdrmao balans repezentacije. Najčudnija od svih odluka postavljanje je Joška Gvardiola na poziciju lijevog beka ispred dosad standardnog Borne Barišića. Nakon poraza od Engleza to se opravdalo "ozljedom Barišića" koju se uoči utakmice uopće nije spominjalo. Borna doista ima problema s leđima, ima ih otkako je došao na pripreme reprezentacije, samo što to nitko nije spominjao. No Barišić je pod tabletama trenirao, pa je možda mogao i zaigrati pod tabletama. Nekako nam se više čini da je Dalić u ovoj situaciji podlegao medijskom pritisku i veličanju tjelesnih i tehničkih kapaciteta Gvardiola, a kao da je zaboravio na velike taktičke praznine u njegovoj igri na toj poziciji. Dečko je prije svega stoper, i ne postavlja se kao bek, što u susretima na visokoj razini predstavlja ozbiljan problem. Vidjelo se to kada je Dinamo igrao protiv Villareala u četvrtfinalu Europske lige, a dokazalo se tijekom susreta protiv Engleske. Posve je nejasno zbog čega je Dalić klupski eksperiment Dinama, koji je imao temelje na nekim posve drugim stvarima, prenio u reprezentaciju. To se na reprezentativnoj razini jednostavno ne radi, jer imaš mogućnost izabrati igrače koji su specijalizirani za određene pozicije. Tom je odlukom naš izbornik napravio medvjeđu uslugu reprezentaciji, sebi, ali i Gvardiolu koji je tek zakoračio na veliku scenu. Opet ponavljamo, rezultat kao takav nije presudan u cijeloj priči, nego je daleko važnije što se čini kako Dalić zapravo i dalje luta, a završni turnir europskog prvenstva sve je samo ne poligon za isprobavanje nekakvih "morskih" ideja. Koja je prava istina oko te odluke, vjerojatno nećemo nikada saznati, ali šuška se kako Dalić zapravo nema preveliko povjerenje u Barišića iza kojeg je sjajna klupska sezona u Rangersu. Nama se čini kako on nije u stanju iskoristiti sav potencijal igre Borne Barišića koji je u reprezentaciji nerijetko bio sputan određenim taktičkim zamislima. Slično se odnosi i na izbor na stoperskim pozicijama. Nakon što je zbog ozljede otpao standardni Dejan Lovren, Dalić je Domagoju Vidi, koji je protiv Engleske odigrao dobru utakmicu, u stoperskom tandemu priključio Duju Ćaleta-Cara, koji još je jedna odluka koju se može preispitivati, a obzirom na brzance s kojima raspolaže Engleska u napadu. Ćaleta-Car je visok i težak igrač te kao takav idealna meta za lopte koje odlaze u prostor. Imao je dosta problema s takvim loptama tijekom utakmice. Zato se moramo zapitati ne bi li bolje rješenje možda bio Mile Škorić koji je znatno brži, a osim toga sezonu je završio u odličnoj formi. Mile je dobro čuvao Cristiana Ronalda u susretu Lige nacija protiv Portugala, pa bi trebao imati više izbornikovog povjerenja, a ne biti tek "nužno zlo" u reprezentaciji.



Sve te izbornikove odluke sigurno neće pridonijeti samopouzdanju određenih igrača, jer s njima im ne šalje poruku da su mu potrebni, što nije dobro za ukupnu atmosferu unutar reprezentacije. Dalić bi ubuduće sastav trebao birati s više osjećaja za trenutak i potrebe momčadi, a ne za stare zasluge, ili medijska veličanja pojedinaca. Još nije kasno za promjene, samo je pitanje ima li Dalić prave ideje i hrabrosti kako bi ih proveo. Susret protiv Engleske još jednom je pokazao koliko su kemijanja s izborom momčadi i pozicija unutar nje zapravo - beskorisna.

Dalibor Keler