Hrvatska je spremna za ulazak u Schengen. To je potvrdila i Europska komisija koja je nedavno pozvala na proširenje šengenskog prostora na Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku koje ispunjavaju sve tehničke kriterije za članstvo u tom području u kojem nema graničnih kontrola između država članica.

EK je predstavio i strategiju za "snažniji i otporniji" šengenski prostor, koja uključuje i proširenje toga prostora na države članice Europske unije koje još nisu dio toga prostora. "To su i legitimna očekivanja i zakonska obveza za one zemlje za koje se procjenjuje da su spremne za pristupanje", ističe Komisija. "Nadam se da će Vijeće što prije donijeti odluku o primanju Hrvatske, Bugarske i Rumunjske u šengenski prostor", izjavila je povjerenica za unutarnje poslove Ylva Johansson. Jedan od glavnih ciljeva strategije je osigurati učinkovito upravljanje vanjskim granicama, ali i ojačati Schengen iznutra, tijesnom suradnjom između država članica u sprječavanju i borbi protiv sigurnosnih prijetnji kako bi se na taj način anulirao izostanak unutarnjih graničnih kontrola. Upitana što će EK reći ako u raspravi na Vijeću EU-a neka zemlja postavi pitanje o navodima nekih nevladinih organizacija i medija da Hrvatska nasilno vraća migrante, Johansson je rekla da ima čvrsta jamstva premijera Andreja Plenkovića da će Hrvatska štititi vanjske granice EU-a i temeljna ljudska prava migranata. EK time ponovno potvrđuje da tri države ispunjavaju sve tehničke kriterije i navodi da je "krajnje vrijeme" da Vijeće EU-a slijedi njezine pozitivne ocjene o spremnosti tih zemalja i donese odluku o njihovu primanju.

A i ministri unutarnjih poslova država članica EU-a okupili su se u utorak u Luxembourgu na sastanku na kojem su razgovarali o strategiji o budućnosti Schengena koju je Komisija predstavila prošli tjedan. Na dnevnom redu bio je i utjecaj pandemije COVID-19 na borbu protiv kriminala, interna sigurnost u vezi s umjetnom inteligencijom, suradnja u području borbe protiv terorizma te razmjena mišljenja o trenutačnom stanju rasprave o novom paktu o migracijama i azilu. "Strategija o budućnosti šengenskog prostora prvi put je jasno istaknula poveznicu između hrvatskog članstva u Schengenu i ukupne sigurnosti EU-a", izjavio je hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.



Gledajući pak širu sliku, nesporno da ulazak Hrvatske u Schengen i Eurozonu, nakon intenzivnih aktivnosti premijera Plenkovića i hrvatske vlade, znači golem uspjeh koji RH još čvršće veže uz Europsku uniju u budućnosti. "Bilo bi sjajno da 2022. godine uđemo u Schengen, a bude li ranije bili bismo jako zadovoljni, a što se tiče eurozone, učinit ćemo sve da to bude što prije", izjavio je u Bruxellesu premijer Plenković. Što se EU-a tiče, riječ o dosad najsnažnijem poticaju usmjerenom prema državama članicama s argumentom da što prije prime i Hrvatsku u šengensko bezgranično područje. Komisija, doznaje se, smatra da je sada pravi trenutak da Vijeće EU-a odluči na temelju pozitivnih preporuka o spremnosti triju država. Međutim, Komisijin paket o Schengenu važan je, ali ne i presudan, jer odlučivanje o onome što preporučuje Komisija i dalje je na državama članicama koje se trebaju složiti jednoglasno. Jer bez obzira na niz članica EU-a koje bi praktički odmah glasovale pozitivno, očito postoje još neke države članice čiji glas još nemamo ili koje ostavljaju dojam da će radije reći "ne" nego "da". Inače su rasprave u Vijeću EU-a povjerljive, iza zatvorenih vrata, ali sudeći prema raspravama u Europskom parlamentu, koje su javne, moguće je očekivati da će se i dalje pod povećalom gledati postupanje hrvatske policije prema migrantima na granici s BiH. To propitkivanje dolazi ponajprije iz redova zelenih, lijevih i liberalnih stranaka, koje vjeruju nerijetko pretjerano negativnim izvještajima nevladinih organizacija s terena i ne vjeruju kad hrvatski MUP tvrdi da sve provjerava, no da ne nalazi istinitim ništa od brutalnih detalja iz tih izvještaja i prijava.

Uz najave da bi se hrvatski ulazak u Schengen mogao staviti na dnevni red u drugoj polovici ove godine, za predsjedanja Slovenije Vijećem EU-a, domaći i strani diplomatski izvori političku situaciju opisuju kao "oprezno optimističnu", a šanse "vrlo dobre". Inače, dva su razloga o kojima se javno ne govori, a koji Hrvatskoj daju prednost. Ukratko: prvi je što Hrvatska nije fizički naslonjena na glavnog generatora ilegalnih migracija, a to je Turska, što pak nije slučaj s Bugarskom i Rumunjskom. Drugi je razlog, koji se također neće javno čuti, turizam. Naime, Slovencima, Talijanima, Česima i drugima itekako odgovara da nema granica i graničnih kontrola za njihove turiste. U ovom trenutku, kažu upućeni, nema ozbiljnijih otpora prema hrvatskom ulasku u Schengen, no većina država članica kaže kako se najprije mora vidjeti cijeli koncept Schengena jer trenutačno, zbog pandemije, postoji suspenzija kretanja ljudi, a već su i prije, zbog migrantskog vala, bile uvedene kontrole na granici, i to područje nema protočnost kakvu je nekada imalo. Trenutačno sve dodatno komplicira i još uvijek prilično nejasan i kontroverzan koncept COVID putovnica. Osim toga, plan o bilo kakvom proširenju nije nešto što se događa preko noći. Zna se da Francuska traži sveobuhvatno europsko rješenje, a da su Nizozemska i skandinavske zemlje uvijek skeptične, pa rad na ulasku u Schengen stalno traži lobiranje i rasprave. Stoga i povezivanje moguće kupnje francuskih borbenih zrakoplova Rafale od Francuske i stvaranje strateškog partnerstva dobiva drukčiji ton kad se promatra iz ovog rakursa, posebno uz podršku Njemačke za hrvatski ulazak u Schengen. Također i slovensko predsjedanje, te činjenica da se ta država, iz zemlje koja je zbog granične arbitraže prijetila blokadom, profilirala kao bliska partnerica Hrvatske, daje veliku mogućnost da se stvari koliko-toliko vrate na normalu te da se države pozabave i ovom temom. A to potvrđuje i što slovenski premijer Janez Janša osobno podržava ulazak Hrvatske u Schengen.



A što je zapravo Schengen i što Hrvatskoj donosi zeleno svjetlo iz Bruxellesa? Hrvatska je ulaskom u punopravno članstvo EU-a 1. srpnja 2013. godine prihvatila cjelokupnu šengensku pravnu stečevinu. Tehnički kriteriji znače da je trebala financirati, izgraditi i opremiti granične prijelaze i ostalu infrastrukturu za potrebe policije u skladu s europskim kriterijima, nabaviti tehničku opremu za nadzor granice, ulagati u informatičke sustave, ući u Šengenski informacijski sustav, uspostaviti sustav viza i još podosta toga, a što je većim dijelom i učinjeno. Ali uvijek postoji i ono "ali", odnosno druga faza u kojoj Hrvatska mora zadovoljiti političke kriterije koji su fluidniji i ovise o nizu vanjskih kriterija na koje ne može izravno utjecati - oni ovise o migrantskoj krizi, unutrašnjoj političkoj situaciji u velikim članicama i općoj političkoj klimi te spremnosti za proširenje Schengena. O tome koliko je taj proces zahtjevan, najbolje govori situacija s Bugarskom i Rumunjskom, državama koje su zadovoljile tehničke kriterije 2011. godine, ali još uvijek nisu ušle u Schengen.

Ulazak u šengensko područje nije samo tehničko, već i političko pitanje, naročito u ocjeni borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala te efikasnosti pravosuđa. Velike članice poput Nizozemske, Njemačke i Francuske pred Bugarsku i Rumunjsku postavljaju upravo te uvjete kako bi pojedine članice EU-a propustile u Schengen. Recimo i to da je šengenski prostor ili, kolokvijalno rečeno, Europa bez granica, jedno od najopipljivijih dostignuća EU-a i jedan od temelja europskog projekta. Područje je slobodnog kretanja ljudi i roba, unutar kojeg su ukinute kontrole granica za sve putnike, osim u izvanrednim okolnostima. Zahvaljujući šengenskoj zoni građani mogu živjeti, studirati, raditi i provoditi svoje umirovljeničke dane bilo gdje u EU-u. Šengenski prostor funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Unutar granica EU-a svakodnevno putuje do 3,5 milijuna osoba, no sloboda kretanja u praksi može značiti različita prava za različite kategorije ljudi. Uz to, migrantska kriza i terorističke prijetnje najveći su izazovi za funkcioniranje šengenskog prostora, ali i za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva EU. Migrantska kriza iz 2015. godine izravno je kumovala i odluci Ujedinjenog Kraljevstva za izlaskom iz Europske unije. Šest država - Njemačka, Francuska, Austrija, Švedska, Norveška i Danska - suspendiralo je Schengen i uvelo kontrole na svojim nacionalnim granicama zbog migrantske krize te u strahu od terorizma. Prema sporazumu, članice imaju mogućnost ponovne uspostave izvanrednih i privremenih kontrola u izvanrednim situacijama, ali privremene kontrole gotovo su se pretvorile u stalno stanje, što zonu ne čini potpuno funkcionalnom. Stoga, suočena s novim izazovima, EU želi osnažiti kontrole na vanjskim granicama.

Europski sustav za putovanja omogućit će pregled putnika koji ne trebaju vize prije ulaska u EU. Cilj je prepoznati kriminalce, teroriste ili bilo koju drugu rizičnu skupinu. Kontrole su dijelom počele već ove godine. Očekuje se da bi EU u budućnosti trebao reformirati šengenski pravilnik kako bi sustav opet postao potpuno funkcionalan, a u tom se sustavu konačno vidi i Hrvatsku. Naravno, uvođenje COVID putovnica moglo bi sve zakomplicirati, no epidemiološka sigurnost je također ključan faktor za Schengen danas i sutra.

Piše: Damir GREGOROVIĆ