Vezani članci
RAZGOVOR: NIKOLA BAKETA, INSTITUT ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA
Za osvrt na protekle izbore, pobjednike i poražene, zamolili smo i dr. sc. Enesa Kulenovića, izvanrednog profesora s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Za početak pitali smo prof. Kulenovića kako komentira uspjeh platforme Možemo! u Zagrebu, a Centra u Splitu?
- U Zagrebu Tomašević i Možemo! odradili su impresivnu kampanju, no sada dolazi pravi test gdje s političkog aktivizma i retorike treba prijeći na realizaciju konkretnih politika. No, platforma Možemo!, suprotno nekim kritikama, okupila je ne samo aktiviste koji su dobro upoznati s glavnim problemima koji muče grad Zagreb, nego i impozantnu listu stručnjaka: arhitekata, inženjera i istaknutih znanstvenika. Jednako važno, Možemo! je rehabilitirao ideju da se politika primarno treba baviti odgovornim upravljanjem javnim dobrima te da i sami građani trebaju biti dio procesa odlučivanja o raspolaganju tim dobrima. U Hrvatskoj već dugo dominira klijentelistički model politike prema kojem je samo razumljivo da oni koji su na vlasti koriste javna dobra primarno da bi se osobno okoristili te nagradili članove vlastitih stranaka i one klijente, tj. skupine birača koji su im bili lojalni. Smatram da je Možemo! osigurao veliku potporu građana Zagreba upravo zato što su ponudili drugačiji model politike od oligarhijske politike klijentelizma koju je najbolje utjelovio bivši zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Također, taj model politike javnog dobra u suprotnosti je i s politikom polarizacije koju je u utrci za Zagreb promovirao Domovinski pokret, a prema kojoj na politiku gledamo kao na egzistencijalnu bitku između istinskih domoljuba i izdajnika - stranih plaćenika, komunjara, lezbijki i titoista. Uskoro ćemo saznati hoće li Tomašević i Možemo! uspjeti ideale transparentnosti, odgovornosti i involviranosti građana prevesti u novi model upravljanja gradom.
HDZ-ova STABILNOST
U Splitu je ponovno izabrana druga politička opcija. Stranka Centar, unatoč incidentnim situacijama s nekim njezinim članovima, uspjela je izboriti pobjedu, no problemi tek slijede?
- U Splitu je situacija nakon izbora mnogo napetija s obzirom na to da, za razliku od Zagreba gdje Možemo! ima i gradonačelnika i većinu u gradskoj skupštini, novi gradonačelnik Puljak za realizaciju bilo kakvog ozbiljnijeg projekta morat će osigurati u vijeću potporu onih koji su mu izravna opozicija. A i sami ste spomenuli, za razliku od Možemo!, stranci Centar su se dogodili gafovi i prije nego što su osvojili mjesto gradonačelnika Splita, s tim da je onaj slučaj antisemitskog govora mržnje i mnogo ozbiljniji od običnog gafa. Kako su neki analitičari već napomenuli, to im je možda i pomoglo kod dijela biračkog tijela koje je sklono takvom isključivom govoru, ali sigurno ne pridonosi slici otvorenog i liberalnog Splita koju stranka Centar želi promovirati.
Domovinski pokret na čelu sa Škorom i na ovim je izborima imao goleme ambicije koje, međutim, nije ostvario ni ovaj put, a ni SDP nije prošao dobro, osim u Rijeci i još ponegdje, za razliku od HDZ-a koji je poraze u Zagrebu i Splitu nadoknadio velikim pobjedama u Osijeku i golemoj većini županija. Vaš komentar?
- HDZ se na ovim lokalnim izborima, posebno na razini županija, još jednom potvrdio kao stranka s najstabilnijom podrškom birača. Nije bilo gotovo nikakve šanse da HDZ osvoji većinsku potporu u Zagrebu, Rijeci, ili u Istri, s obzirom na to da tamo već desetljećima nemaju takvu razinu potpore. No, kao uspjeh sigurno mogu računati rezultate u Osijeku, Dubrovniku i, sasvim neočekivano, u Međimurju. Ono što ih može zabrinuti jest slabljenje te podrške u Dalmaciji, posebice u Splitu. Sa SDP-om je druga priča. Politološke studije preferencija birača već su davno utvrdile da HDZ ima mnogo lojalnije birače nego što to ima SDP te da su birači desnice skloniji ostati vjerni HDZ-u, nego birači ljevice SPD-u. Tome pridonosi i sam način na koji SDP već neko vrijeme glavinja: svađama između frakcija unutar stranke koje su njihovim biračima irelevantne, ideološkim lelujanjima i trumpovskom bahatošću predsjednika Milanovića, koje je odbojno lijevo orijentiranim biračima, nesposobnošću da stranka formulira jasna politička rješenja. SDP se u velikoj mjeri oslanjao na negativne birače - oni koji će stisnutog nosa glasati za njih zato što im je druga opcija - HDZ, Most, ili Domovinski pokret - mnogo gora. No, ta strategija ima smisla samo ako nema druge suvisle lijeve opcije. Očekivano, na ovim lokalnim izborima SDP je nastavio svoju silaznu putanju te je realno očekivati da će se taj trend, ako vodstvo SDP-a nije spremno na ozbiljan zaokret, i nastaviti.
Domovinski pokret ostvario je uspjeh u Vukovaru, ali s obzirom na njihove ambicije teško mogu biti zadovoljni rezultatom na ovim lokalnim izborima. Sumnjam da je Škoro uistinu mislio da može pobijediti u glavnome gradu, no kampanja u Zagrebu jasno je pokazala strategiju kojim se Domovinski pokret nada privući birače u budućnosti: promoviranjem politike polarizacije i kulturnog rata protiv ljevice. Srećom, u Hrvatskoj, bar za sada, nema dovoljno birača ekstremne desnice da se Domovinski pokret može pouzdati isključivo u njihovu potporu. Dakle, njihova strategija treba se proširiti prema konzervativnim biračima, koaliranjem s Mostom te se nadati novom valu nezadovoljnika HDZ-om koji će im dati potporu na sljedećem ciklusu izbora. Dodatna otegotna okolnost za Domovinski pokret je što konzervativni birači, kako to pokazuje stabilna potpora HDZ-u, više vole političare koji su na vlasti od onih koji samo kritiziraju vlast, ili svoje ideološke protivnike.
"DOKAZ JE U PUDINGU"
Kakva bi bila završna ocjena proteklih izbora? Imamo pobjednike i gubitnike, negdje su promjene pozitivne, negdje negativne, a u nekim sredinama je i dalje status quo?
- Teško je dati jedinstvenu ocjenu za cijelu Hrvatsku s obzirom na to da su ovi lokalni izbori pokazali da različite sredine imaju različite prioritete: u Zagrebu, Splitu i Osijeku građani su podršku dali promjeni, u Rijeci i Vukovaru imate podršku kontinuitetu. Neki od veterana lokalne politike - poput Čačića i Milinovića - našli su se na gubitničkoj strani, a znatan uspjeh HDZ-a na razini županija pokazuje sklonost birača da osiguraju poveznicu lokalnih vlasti s vlašću na državnoj razini.
Jesu li protekli izbori u određenoj mjeri "pokus" pred iduće, redovne ili izvanredne parlamentarne izbore, signal što bi se moglo događati u budućnosti? Bilo je, naime, i prije pokušaja s tzv. trećim opcijama, ali su se sve one pokazale kao kratkotrajna, a ne dugoročna rješenja.
- Uspjeh na lokalnoj razini, ne samo u osvajanju vlasti, nego, važnije, u provođenju konkretnih politika, pokazao se važnim i za uspjeh na parlamentarnim izborima. Najbolji primjer ovdje je Most koji je, upravo zahvaljujući uspjehu svojih istaknutih članova na lokalnoj razini, osvojio 19 mandata na parlamentarnim izborima 2015. No, ta logika funkcionira i u drugom smjeru: uspjeh ili neuspjeh na nacionalnoj razini odrazit će se i na lokalnu razinu. Ponovno, neuspjeh Bože Petrova na ovim lokalnim izborima odraz je te logike. Da li Možemo! i stranku Centar čeka ista sudbina kao Laburiste, ORAH i Živi zid? To u najvećoj mjeri ovisi o tome koliko će se ovdje dvije opcije pokazati efikasne u vođenju Zagreba i Splita. Možemo! ovdje ima prednost s obzirom na to da su birači u Zagrebu skoro četvrtina Hrvatske te da, kao što sam ranije spomenuo, kontroliraju i gradsku skupštinu. Za sada imaju na svojoj strani i naklonost progresivnih i liberalno orijentiranih medija. No, kako Englezi vole reći - dokaz je u pudingu, tj. odbacivanje politike klijentelizma i polarizacije te promocija politike odgovornih upravljanja javnim dobrima je jedna stvar, a uspješno i transparentno vođenje glavnog grada sasvim druga. Također, iako je entuzijazam za drugačiju politiku koje je Možemo! potaknuo kod birača pozitivan, velika očekivanja u politici uvijek je teže ostvariti.
Trideset godina hrvatske demokracije veliki broj nas je učinilo skeptičnim pesimistima, ali to nije razlog da budemo zli proroci i unaprijed zaključimo kako se svi oni koji sudjeluju u borbi za političku vlast samo žele dočepati svoga dijela kolača.
(D.J.)