Opet smo tu, na starom mjestu u Gradskom kazalištu ‘‘Joza Ivakić‘‘, kako bismo 21. put obilježili prerani odlazak tragično preminulog primaša Tamburaškog sastava Zlatnih dukata, danas Najboljih hrvatskih tamburaša, Hrvoja Majića iz Vinkovaca (2.5.1969.- 2.9.1999.) kroz tamburaški Memorijal. Tu je tvoja tambura, tvoj šešir, samo tebe nema, no uspomena na tebe vječno će živjeti kroz tamburaški Memorijal.

Uvijek sa sjetom i tugom sjetimo se Hrvoja Majića, koji je bio uistinu virtuoz u tamburaškoj glazbi. Memorijal je ujedno prilika da se u jednoj večeri zastane na trenutak i da sve misli prođu kroz glavu, jer puno je toga iza sebe ostavio Hrvoje Majić. Njegova je smrt ostavila neizbrisiv trag u povijesti tamburaške glazbe, prazninu u srcima i neprolaznu tugu, jer njegov je prim zauvijek stao. Bilo je tužno kao i svih ovih godina, evocirane su uspomene na čovjeka koji je bio duša grada Vinkovaca, čovjeka od kojeg su mnogi u Hrvatskoj mogli mnogo toga naučiti i koji će vječno ostati u srcima svih.

Član sastava koji se tada zvao Zlatni dukati široj je javnosti poznat po tehnički virtuoznom sviranju tambure. Zapaženu karijeru ostvario je svirajući u spomenutom sastavu, gdje je bio najmlađi član, ali instrumentalnom zrelošću bio je na razini najboljih tamburaša. Ljubav prema tamburi i glazbeni talent nesebično je usađivao i prenosio mnogim mladim tamburašima, sve do prerane smrti. Vrhunac njegove rano prekinute karijere solistički je album "Tambura u svijetu klasike", a 1997. dobitnik je i nagrade Status Hrvatske glazbene unije kao glazbenik godine u kategoriji tambure. Dvije godine poslije, 2. rujna 1999., uspješnu karijeru prekida tragičnom smrću.

Kako je Hrvoje preferirao instrumentalnu tamburašku glazbu i dizao joj razinu, Memorijal je zato u znaku instrumentala - njemu u čast.

- Memorijal je od samog starta konstruiran tako da se izvodi samo instrumentalna glazba, ponekad bude i nešto solo pjevača, no nema voditelja, njego glazba od početka do kraja. Ove smo godine, zbog dobro poznate situacije, tamburaški Memorijal održali u kraćem obliku s tri mala sastava i jednim velikim, tako da nije bilo pauze kao svih dosadašnjih godina. U programu smo se orijentirali na naše domaće izvođače, jer zbog epidemiološkim mjera nismo mogli dovesti tamburaške orkestre iz drugih država - rekao je Šimo Dominković iz organizacijskog odbora 21. Memorijala Hrvoja Majića

Prema riječima Dominkovića, Hrvoje Majić je zaslužio sve ovo što se iz godine u godinu organizira i kroz ovaj Memorijal.

- Hrvoje i dalje živi, i tu je s nama. Bio je izvrstan glazbenik, a Hrvoja znam još iz RKUD-a "Maksim Gorki" dok sam vodio "Maksim Gorki", on je iskakao od drugih svojim talentom. Odveo sam ga na probu u tamburaški sastav Zlatni dukati i za godinu dana on je postao njihov primaš - rekao je Šimo Dominković.

Što se promijenilo u svijetu tamburaša od 2000. godine, kada je Memorijal krenuo, do danas?

- Puno toga se promijenilo, u početku smo puno lakše dolazili do klasičnih malih tamuraških sastava koji su njegovali tamburašku glazbu i koji su bili voljni nastupiti. Za očekivati je bilo da starije zamijene mlađi. Međutim oni danas većinom sviraju instrumentale. Osim toga, mnogi u postavu uvode bubanj, bas i klavijature i sviraju zapravo pop-glazbu. Poštenije bi bilo da se zovu pop-sastavi s tamburom, a ne tamburaški sastavi. Novo je i što tambure danas ima sve više u srednjim glazbenim školama, a unatrag nekoliko godina i na glazbenim akademijama, što je bila i Hrvojeva neostvarena želja. Memorijal se ubuduće ne mora bojati za izvođače, samo da bude publike koja će to voljeti slušati - rekao je Šimo Dominković.

Organizaciju 21. tamburaškog Memorijala Hrvoja Majića potpisuje Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, a ove godine su nastupili: duo Nikola Marinić (bisernica) i Branimir Pepić (klavir), Tamburaški orkestar Glazbene škole Josipa Runjanina Vinkovci, Tamburaški sastav ‘‘Dike‘‘ i Tamburaški orkestar Općine Semeljci.