Krležino Osječko predavanje 12. travnja 1928. gotovo je cijelo stoljeće jedan od najviše spominjanih književnih i kazališnih događaja.

Najčešće se citira sljedeći ulomak: "Poslije lirskog, wildeovskog simbolizma u mojim prvim stvarima (Saloma, Legenda, Sodoma), ja sam na sceni počeo raditi s gorućim vlakovima, s masama mrtvaca, vješala, sablasti i dinamike svake vrste: tonule su čitave lađe, rušile se crkve i katedrale, stvari su se odvijale na oklopnjačama od trideset hiljada tona, pucale su čitave regimente i umiralo se u masama (Hrvatska rapsodija, Galicija, Michelangelo, Kolumbo, Golgota itd.). Sve moje drame iz onog vremena, oni simbolični danse macabrei, bezbrojna umorstva, samoubojstva, priviđenja, ono iznemireno odvijanje slika u furioznom tempu, sva ona jurnjava pokojnika, mrtvaca, bludnika, gorućih anđela i bogova, rovanje po grobovima, oživljavanje podzemlja, sve one vojske na uzmacima, ona krv i požari, zvonjave i palež i ludilo jedne bjesomučne hajke, sve je to bilo traženje takozvane dramske radnje u sasvim krivom smjeru: u kvantitativnom (Golgota, Adam i Eva, Kraljevo). [...] snaga dramske radnje je ibsenovski konkretna, kvalitativna, a sastoji se od psihološke objektivacije pojedinih subjekata koji na sceni doživljavaju sebe i svoju sudbinu".

Nerijetko se previđa činjenica da je Miroslav Krleža to predavanje održao osječkim gimnazijalcima uoči javnoga čitanja svoje drame U agoniji, i da im se želio približiti, ali i promovirati novo poglavlje svoga opusa, ono psihološko-socijalno.

Premda već jedno vrijeme Dani nemaju kao temu Miroslava Krležu, njegov se duh intenzivno provukao i ovogodišnjim, XXXI. Krležinim danima, održanima umjesto u prosincu od 28. do 30. travnja, i u tematskom i u izvedbenom smislu. Naime, prva izvedena predstava na Danima, Dječak koji je govorio Bogu, u produkciji osječkoga HNK-a, nastala prema romanu Damira Mađarića, a u režiji Same M. Streleca, namijenjena je prije svega srednjoškolskoj, gimnazijskoj publici, koja je s velikom pozornošću gledala predstavu koju je na neki način anticipiralo Osječko predavanje: u njoj su se spojili strahotni prizori iz jurećega vlaka i vagona smrti s tmurnim neurozama i psihozama, na što se nadovezala slojevita i potresna predstava Štajga, Gradskoga kazališta Joza Ivakić Vinkovci, također prikazana na sceni domaćina, osječkoga teatra, nastala prema tekstu Ivane Šojat, posvećena vinkovačkom kolodvoru i sudbinama željezničara, u režiji Jasmina Novljakovića, isto u spoju kvantitativne i kvalitativne dramaturgije.

Krležina ljubav prema Osijeku bila je poticajem manifestacije Krležini dani u Osijeku, koje je gotovo tri desetljeća vodio teatrolog Branko Hećimović, duša Dana. Posljednjih godina vodi ih akademik Senker, i ove godine okupivši teatrologe i dramaturge na znanstvenom skupu, ovaj put pod naslovom Devedesete u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu. Intendantica osječkoga HNK-a Dražena Vrselja istaknula je da je to "put prema boljem programskom promišljanju što se tiče hrvatske književnosti i hrvatskog dramskog teksta".

- Već svojim prvim izdanjem 1990. godine jedno je od najkrupnih očitovanja domovinskoga humanističkog intelekta - bio je izjavio Nedjeljko Fabrio, a to su potvrdila i predstavljanja čak pet knjiga u foyeru osječkoga HNK-a: Povijest hrvatskoga kazališta Nikole Batušića, drugo izdanje, predstavili su Ana Lederer i Boris Senker, koji je naglasio i prazninu koja je nastala odlaskom Nikole Batušića prije više od deset godina. Akademik Senker predstavio je i dvojezičnu, poljsko-hrvatsku Antologiju suvremene hrvatske drame. Generacija prekinute mladosti, a skupa s autoricom i sveučilišni udžbenik za studente lutkarstva Duša u stvari Livije Kroflin.

Impresivnu monografiju Slikar u kazalištu - Zlatko Kauzlarič Atač promovirali su Ana Lederer, suurednica Ivana Bakal, scenograf u fokusu te knjige Atač i autorica i suurednica Martina Petranović, koja je govorila i o knjizi Hrvojke Mihanović-Salopek Kristalni plov. Glazbenoumjetnička djelatnost Branke Beretovac - operne prvakinje HNK-a u Zagrebu. HNK u Osijeku 28. travnja u ulaznom foyeru ukrašen je i izložbom VI. Biennala kazališnog plakata HNK-a u Varaždinu, a 29. travnja u Parku kralja Držislava položen je vijenac na spomenik Miroslava Krleže kiparice Marije Ujević Galetović.

Utemeljitelj Krležinih dana je HNK u Osijeku, suutemeljitelji su Filozofski fakultet, Osijek, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU/Odsjek za povijest hrvatskog kazališta, Zagreb, a pokrovitelji su HAZU, Razred za književnost, Zagreb, i Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Osijek. Ova se znanstveno-umjetnička manifestacija održavala pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija RH i Ministarstva znanosti i obrazovanja RH. Sva događanja i izlaganja ostaju trajno zabilježena u zborniku Krležini dani koji je na Filozofskom fakultetu predstavila Lucija Ljubić. Poticajnom atmosferom i osječkim gostoprimstvom sigurno bi bio zadovoljan i sam Miroslav Krleža.