Ako gledate ponekad BBC-jev show Najbolji britanski slastičar, sigurno ste fascinirani vještinom kojom natjecatelji peku najčudesnije torte i druge kolače. Među njima iz sezone u sezonu izmjenjuju se ljudi različitih zanimanja, no čini se da nikada nisu imali 15-godišnju gimnazijalku. Mi ju imamo!

U Osijeku sam, naime, uz prijateljsku pomoć Vedrane Sedić, majstorice bezglutenskih kolača i kruha, pronašla junakinju nove Priče s osmijehom, mladu slastičarku (hobisticu) s kojom je zajedno pohađala slastičarski tečaj u školi Janus. Dunji Primožić bilo je tada, zamislite, samo 14 godina, a već je stekla kvalifikaciju koja se upisuje u radnu knjižicu! No, bio je to tek početak. Godinu dana kasnije Dunja je toliko munjevito napredovala u pripremi torti i kolača da bi joj na umijeću i znanju pozavidjeli i mnogi profesionalci.

"Nitko u obitelji nije po struci ni slastičar ni kuhar. Tata ima grafičku tvrtku, mama radi u bolničkoj administraciji. Nikada se nisam previše motala po kuhinji, no kada je počela pandemija odjednom sam imala višak vremena. Jednom me mama pitala hoću li joj pomoći poslagati voće na tortu, i obje smo ostale zatečene rezultatom. Izgledalo je doista posebno, čudesno je kako je to nekako izišlo iz mene, teško mi je to objasniti", govori o svojim slastičarskim počecima ljupka Višnjevčanka.

Iz vikenda u vikend Dunja je bivala sve vještija, a mama, tata i stariji brat oduševeljeni i izgledom i okusom torti iz Dunjine kućne slastičarnice.

"Uistinu mnogo učim, gledam kulinarske emisije na televiziji, pratim specijalizirane YouTube kanale, uključena sam u Facebook grupe te tematike. Prava je sreća što na internetu možeš naći odgovor na svako pitanje koje te muči, dotjerati neki recept, naučiti kako nešto ukrasiti... Ipak, kao i u mnogim drugim stvarima u životu, najvažnije je imati inspiraciju u sebi, a ne samo oko sebe", mudro zaključuje Dunja.

U slastičarstvu trendovi se brzo izmjenjuju, slično kao i u modnom svijetu. No, koliko god je, s jedne strane, dobro biti u toku, s druge strane modni diktati znaju proizvesti monotoniju. Dunja kaže, baš to ne želi, štoviše - cilj joj je da njezine torte budu prepoznatljive, jedinstvene, drukčije.

"Kad nekom pečem tortu, najdraže mi je kada mi kaže da napravim nešto po svom izboru. Napravila bih vam, recimo, fantastičnu tortu od malina, bijele čokolade i kokosa, ili raskošnu snickersicu", govori mi Dunja, otapajući poput maslaca moju odluku da se odreknem slatkog na duže vrijeme. Uvijek bira, kakav je i red, finu čokoladu, prvoklasno voće, domaća jaja, maslac umjesto margarina, pravo slatko vrhnje... "Ako želite uistinu ukusnu tortu, ne možete je napraviti od loših sastojaka. Nema te vještine i tog znanja kojima biste mogli nadoknaditi nekvalitetne sastojke. Za najbolji krajnji rezultat potrebni su vrhunski sastojci, strpljenje, umijeće izrade i osobni pečat", otkriva Dunja svoju filozofiju slastičarstva. Pečenje torti, kaže, i fizički je zahtjevno, no Dunja je bila uspješna sportašica, veslačica, ne tako davno na Državnom prvenstvu ovjenčana je broncom u dublu! Uz sve to, prvi će razred Opće gimnazije završiti odličnim uspjehom. Vezano uz školu često ju pitaju: - Zašto se nisu upisala u Ugostiteljsku?

"Nije mi jasno zašto bi gimnazija i slastičarstvo bili nespojivi? Želim steći široka znanja i opću kulturu, nema tog znanja koje ti može biti višak u životu. Što si obrazovaniji, to si kreativniji, naobrazba otvara šire perspektive i omogućava veći izbor. Planiram studirati nutricionizam, a kamo će me diploma odvesti, pokazat će vrijeme. Sviđa mi se moja škola i volim peći kolače, a nalazim vremena i za prijatelje i druženja. Ponekad ostavim do pola uređenu tortu kako bih otišla s prijateljicama na kavu. To je posve normalno za moje godine", kaže kroz osmijeh.

U Općoj gimnaziji brzo se pročulo da Dunja peče torte za prste polizat‘, pa nije neobično da ponese pokoju u školu i počasti razred. Iako je mnogima neobično da mlada djevojka tako pasionirano peče torte, njezinim se prijateljima i kolegama to sviđa, pa ju u cijeloj školi prepoznaju baš kao "Dunju koja peče torte". Mnogi su stoga, kada je otvorila gâteaubyd na Instagramu, podijeli taj njezin profil, a glas o njezinim tortama proširio se i usmenom predajom, ne samo virtualno. Zbog toga su njezine torte već uljepšale mnoge proslave poput rođendana, pričesti, krizme, pa i vjenčanja.

"Nikad nisam voljela industrijske kolače, za mene je okus ručno napravljene torte neusporediv s bilo čim", ističe. Domaći su kolači i torte za Dunju više od slatkog jela, bilježnica s obiteljskim receptima vrijedi koliko i album s obiteljskim fotografijama. "Mama i ja za Božić smo ispekle 22 vrste kolača, čitava nam je kuća mirisala, duh obiteljskog blagdana ne može zaživjeti bez toga. Za vikend obvezno pečem tortu za nedjeljni ručak. Ne mora uvijek biti raskošna, ali volim da je ukusna i sezonska. Sada je vrijeme jagoda, poslije njih doći će maline, pa ljetno voće... Iskušavam, eksperimentiram, ponekad pogriješim, znam se i rasplakati, ali na pogreškama se uči i trud se uvijek isplati", nepokolebljiva je Dunja.

Roditelji je podržavaju u svemu, pa tako i u pečenju torti. Kada je stekla svjedodžbu u Janusu, dobila je od njih na dar kvalitetan mikser. Uređaje, kalupe, modlice i pribor kupuje postupno, ponekad i od džeparca za pokoju tortu. Ukrašavanje joj je posebna strast, pa ukrase naručuje na internetu, a ponekad joj za to posluži i živo cvijeće. Iako mnogi danas preferiraju torte s fondantom, Dunja radije daje mašti na volju. Kopiranje joj nije drago ni u slastičarstvu, ni u životu općenito. "Žao mi je što mnogi moji vršnjaci vjeruju u pogrešne vrijednosti i imaju loše uzore. Oduvijek sam bila drukčija, u određenom smislu, od svojih vršnjaka, što nekada zna biti problem. No, uvijek imam svoj stav i držim do njega. Drago mi je da se ističem, samo neka je to u pozitivnom smislu", Dunjin je recept za uspjeh. A 15 joj je godina tek!