Hren je višegodišnja, trajna i jaka zeljasta biljka. Naraste i do 1,5 metara, a korijen mu je debljine od tri do šest centimetara i jako je dug, čak i do metra. Listovi su mu također dugi, a bjelkasti cvjetići složeni su u grozdasti cvat.

Ljutina je jedna od glavnih odlika hrena. Često se koristi u pripremi jela tijekom praznika, vjerojatno kako bi se organizam lakše očistio od teške hrane koju tada konzumiramo. Hren obično raste na vlažnijim površinama. Njegova prapostojbina je istočna i južna Europa, gdje se još i danas može pronaći kako raste u svom divljem obliku. S tih prostora biljka se raširila diljem svijeta. Vasabi, japanski hren, ima okus sličan europskom hrenu. Jedina razlika je u tome što je vasabi zelene boje, a hren bijele. Danas hren vjerojatno pripada među najmanje upotrebljavane ljekovite biljke, što je prava šteta, budući da ima niz djelovanja povoljnih za naše zdravlje.               

Hren je bogat mineralima i vitaminima, odlično čisti organizam i djeluje antikancerogeno kod malignih oboljenja u jetri, debelom i tankom crijevu, jednjaku i mjehuru. Jako je iritantnog mirisa i ljutog okusa - peče. Uzgaja se u vrtovima, a u prirodi raste u poludivljem obliku. Vadi se korijen hrena koji se rabi svjež kao dodatak i začin hrani, ili se konzervira, a u proljeće mladi listovi mogu se pomiješati sa salatama.

Hren koji ima bijelu i glatku koru slatkog je okusa, a hren koji ima grubu bijelu koru oštrog je okusa. Hren je općenito vrlo djelotvorno ljekovito sredstvo koje čisti organizam, posebice pluća i jetru (jako antibiotsko i antikancerogeno djelovanje, posebice kod malignih bolesti), debelo i tanko crijevo, bubreg i mjehur, grlo i jednjak. Hren je poznati diuretik te se i preporučuje kod svih vodenih bolesti, kao i kod otečenih nogu.

Svježe listove hrena možemo koristiti kod glavobolje tako da ih privijemo na čelo, to jest na bolno mjesto. Oblog od ribanog hrena stavljamo na mjesta ozebline, grča mišića, bolnih mjesta mišića, raznih rana (sprječava infekcije), na bolne kosti i zglobove. Zapadna pučka medicina hren rabi za liječenje astme, artritisa, bronhitisa, bolesti kože, žuči, jetre, živaca, metabolizma, dijabetesa, ekcema, gihta, glavobolje, ishijasa, infekcija, infektivnog hepatitisa, urinarnih infekcija, menstrualnih tegoba, kašlja, krvarenja, zatvora, kožnih iritacija, neuritisa, neuroza, ozeblina, sunčanih pjega, sinusa, manjka želučane kiseline, tuberkuloze, vodene bolesti, ugriza, zubobolje, kao i za pripremu kompresa, za čišćenje sinusa te kod manjka vitamina C.

Hren se i u pučkoj medicini primjenjuje kod astme i kroničnog bronhitisa te u svrhu pročišćavanja pluća, a izuzetno je dobar i za jačanje. Sirup od ribanog hrena s medom, propolisom i sjemenom anisa jedan je od najboljih pučkih sirupa za liječenje plućnih bolesti, posebice kod djece. Osobe s gastrointestinalnim bolestima, kao što su čir na želucu i diverticulitis, osobe koje imaju tegobe sa štitnjačom, upalom bubrega te trudnice, ne bi smjele uzimati hren ni u kojem obliku.

Mladi listovi dodaju se raznim salatama. Svježi korijen dodaje se salatama, umacima te kao začin uz jela od kuhanog mesa. Ribani hren pomiješan s ribanom jabukom uz dodatak malo jabučnog octa, maslinovog ulja i vrhnja izvrstan je dodatak raznim jelima, a ujedno je vrlo ljekovit, jer utječe na jačanje imuniteta. Sušeni korijen na tržište dolazi u obliku praška koji se koristi kao začin raznim jelima. Prašak se miješa s vodom u omjeru 1:2.

Korijen se uvijek riba sitno, ili reže na kolutiće, a nikad kuha, zbog toga što prilikom kuhanja nestaje eterično ulje koje on sadrži. Da bi dobio svježinu i posebno ljut okus, korijen hrena potrebno je ostaviti da stoji u vodi 24 sata.