Ni prijetnja kiše, ni mogućnost zaraze koronavirusom nisu spriječili stotine Osječana da u tradicionalnoj astmosferi roštiljanja i druženja na otvorenom, kako kažu, dostojno obilježe 1. svibanj - Dan rada. Ipak, na svim je popularnim lokacijama na području grada zabilježeno je osjetno manje ljudi nego li to bio slučaj u godinama prije pandemije, a dalo se i primijetiti kako su oni koji su odlučili praznik provesti na otvorenom to učinili mahom u društvu članova uže obitelji.
Na staroj Dravi, na ulazu u Bilje zatekli smo najviše izletnika koji su na suncu uživali u slobodnom danu. Među njima Nevenku i Željka Tubića, žitelje Juga 2 koji su, kažu u prirodu pobjegli kako bi se u zelenilu i uz vodu opustili od svakodnevnice.

"Suprug je strastveni ribolovac, pa je bilo po normalno da odemo nekamo gdje on može pecati. Nismo ove godine uranili, računali smo da neće biti puno ljudi, tako je i bilo, pa smo iako smo došli u 10 sati bez problema našli dobro mjesto. Svi se drže malo udaljeni jedni od drugih, koliko god da nam je to neobično, mogu reći da smo se već na naviknuli. Evo spremamo ručak, na meniju je roštilj, meso i paprika, već miriše!", priča nam vesela Nevenka i nudi gotove komade mesa u kruhu "da nam se nađe".

Gostoljubivi prema "Glasovoj" ekipi bili su na prostoru katakombi uz "Kopiku" gdje su mahom Dan rada odlučile provesti obitelji s djecom. Među njima i obitelj Pataki - Željko, Tatjana i Maja.
"Nikada nije bilo manje ljudi. Ranijih godina ovdje je već u 8 sati bilo teško naći hlada, danas nismo imali problema ni u 11. Došli smo sami, supruga, kćer i ja. Malo ćemo se pojesti, popiti i kući na odmor. Na meniju su piletina i gljive s roštilja. Ništa pretjerano ove godine, tek toliko da ne bude da nismo baš nigdje bili. Tužno je ovo sve pomalo, ljudi su daleko jedni od drugih, nema onoga kao prije dođeš roštiljati na "Kopiku" pa sretneš pola grada", kaže Željko Pataki.

Na bajeru na Jug 2 zatekli smo pak pomalo tužnu astmosferu. Nigdje glazbe, dječje cike, tek tu i tamo pokoji roštilj, poneki šetači "jugovci" koji kažu kako se ovdje Dan rada slavio noć prije kada su ga zaposjele mlađe ekipe koje su pod šatorima dočekale jutro, a onda se razišle kućama na spavanje.
Tu smo ipak zatekli društvo iz Sportskog ribolovnog društva Osijek. Oni su se, kažu okupili jer im je nezamislivo da 1. svibnja ostanu kod kuće.

"Bilo smo tu i lani kada je bila potpuna pustoš, tek nas par koji se i inače viđamo svaki dan. U odnosu na tu situaciju danas je ipak puno življe, ali daleko je to od proslava Dana rada koje su tipične za bajer. No, mi se ne damo. Roštilj se peče, tu su kavica, rakijica, glazba. Uživamo", rekao nam je predsjednik Sportskog ribolovnog društva Osijek, Tomislav Gerovac.
Valja napomenuti kako i oni koji su zbog epidemioloških mjera odustali od tradicionalnog izletovanja, nisu sjedili kod kuće. Velik broj Osječana iskoristio je topal i sunčan dan za vožnju biciklom, šetnju gradom ili kavicu na nekoj od terasa kafića.
I. Solar