Investiraju tri milijuna eura i obnavljaju vozni park s 10 najmodernijih tegljača
Vrijeme kada se još ne nazire konačan kraj pandemije koronavirusa i kada se tek procjenjuju stvarne veličine gospodarskih šteta prouzročenih tom globalnom svjetskom krizom, jedan od najvećih hrvatskih robnih prijevoznika, tvrtka Ricardo, sa sjedištem u baranjskom mjestu Darda, ovih dana kreće u investiciju vrijednu čak tri milijuna eura.
Riječ je o kupnji novih deset tegljača, model MAN TGX 18.740 4x2 BLS i nastavku gradnje Stanice za tehnički pregled vozila sa servisnim centrom u Poslovnoj zoni Bilje. Dok drugi više ili manje uspješni gospodarstvenici u našoj zemlji, ali i oni izvan naših granica, sa skepsom svakodnevno prate zbivanja oko zdravstvene krize i s dozom straha i opreza kalkuliraju isplati li se ulagati ili je pametnije ipak pričekati neko sigurnije vrijeme, vlasnik i predsjednik Uprave tvrtke Ricardo Milan Vrdoljak odlučan je u nakani da valja pokrenuti investicijski ciklus koji će dati novi zamah poslovanju.
Volja i energija
- Ponekad život donosi težak period, znaju se zaredati loše situacije koje su isprepletene raznim događajima. Svaka od njih ostavlja trag, ali imamo rješenja za otklanjanje barijera i planove za nove investicije. Našli smo snagu da, nakon ove četiri krizne godine za nas, uzdignute glave sagledamo situaciju onakvom kakva je ona uistinu. Vjerujemo u bolju budućnost, imamo volju i energiju, a to je nešto na čemu gradimo optimizam i planove za godine ispred – optimističan je Vrdoljak svjestan kako je sada vrijeme za normalan investicijski ciklus koji zahtijeva prijevoznička branša.
Nekako baš u ovo doba prije četiri godine Ricardo je imao posljednju veliku investiciju kada je, krajem ožujka 2017. tvrtka preuzela 20 novih tegljača marke MAN TGX s poluprikolicama marke Schmitz, vrijednih dva milijuna eura, i krenula u izgradnju Stanice za tehnički pregled vozila sa servisnim centrom.
- Krećemo u nove investicije, a one se prvenstveno odnose na obnovu voznog parka i bolje uvjete rada Stanice za tehnički pregled sa servisnim centrom.
Naši planovi i ciljevi nisu se ostvarili onda kada smo to željeli, ali nismo odustali od njih, neke se stvari jednostavno nisu poklopile, ali evo treba čekati idealan trenutak, a uvjereni smo da je on ispred nas. Danas možemo reći da smo opstali i zahvaljujući našem opredjeljenju za ulaganjem jer smo u razdoblju 2013. - 2017. kupili 100-tinjak novih voznih jedinica i s novim voznim parkom, kroz protekle četiri godine bez investicija, nismo izgubili tržišnu poziciju - pojašnjava vlasnik Ricarda dodajući kako su svake godine vozila starija te ih zbog toga treba i obnavljati.
Najavljuje također da bi u sljedećem razdoblju, kako bi mogli normalno funkcionirati, bez nekog očekivanog rasta, svake iduće godine do 2026., morali obnoviti kompletan vozni park.
Razlog relativno dugom izostanku novih investicija, neuobičajenog za tako snažnu prijevozničku tvrtku kakva je u domaćim relacijama tvrtka Ricardo, koja danas ima ukupno 250 prijevoznih jedinica i 300-tinjak zaposlenih, bio je iznimno teško četverogodišnje razdoblje, u kojemu su prvo snažno bili izloženi najvećoj gospodarskoj krizi u Hrvatskoj, povezanoj sa slomom koncerna Agrokor, a na valu te krize došla je i kriza koja je zahvatila cijeli svijet, a to je ova pandemija COVID-19. Zbog nje je, kako navodi Vrdoljak, u 2020. godini Ricardo ostvario 30 posto manje prihoda nego što je bilo ostvareno u 2019. U prvom kvartalu 2021. u odnosu prema istom razdoblju 2019. godine pad je i viši, kao što je i prvi kvartal ove godine lošiji od istog razdoblja prošle godine. No rezultati dvaju ovogodišnjih kvartala nešto su bolji od ista dva kvartala lani, što je i razumljivo s obzirom na to da je cijela zemlja drugi prošlogodišnji kvartal bila u potpunom "lockdownu".
- Očekujemo da će u nastavku ove godine biti nešto bolje nego prošle i da ćemo na kraju ove godine ostvariti rast od desetak posto u odnosu prema prošloj, ali biti u minusu od 20-ak posto u odnosu prema 2019. godini. Bili smo korisnici mjera pomoći tvrtkama koje su bilježile pad poslovanja i moje je mišljenje da su te odluke hrvatske Vlade bile za svaku pohvalu. Tko je imao hrabrosti, brzine i odlučnosti da to donese, zaslužuje zahvalnost jer je to značilo spas za cijelo gospodarstvo. Iskoristili smo mjeru za ožujak, travanj i svibanj i mislim da je to bilo dobro kako bi se spriječila i panika, jer bi inače to bilo jako teško ispraviti - smatra Vrdoljak.
Tvrtka ove godine u studenome obilježava 29 godina postojanja. Nastala je kao rezultat poslovne suradnje obitelji Rimac i Vrdoljak, koje su zajedno krenule 1992. s maloprodajom i lancem trgovina mješovite robe. Zajedničku priču razvijali su 25 godina, a potom se svaki od njih odlučio na vlastiti samostalan put.
Premda Vrdoljak nerado govori o prošlosti, jer ga isključivo zanima sadašnjost i budućnost tvrtke, navodi kako je najteže razdoblje za Ricardo bilo u vrijeme sloma koncerna Agrokor.
- Kriza je bila turbulentna i nakon četiri godine borbe s ponosom mogu reći da nismo morali ići u predstečaj i da uzdignute glave hodamo jer nismo nikome ostali dužni i, ono što je najvažnije, plaća radnicima nije kasnila ni jedan dan. Sve svoje obveze ispunjavali smo na vrijeme, i onda i dandanas. Ono je bilo teško razdoblje i moglo je prevagnuti na jednu ili drugu stranu. Cijeli sustav Agrokora mogao je otići na obje strane - prisjeća se i nastavlja: "Ricardo je bila tvrtka od strateškog inferesa za Agrokor, znači 2014., na početku suradnje udio je bio čak 75 posto našeg poslovanja. I tada smo rasli i više nego dva puta, i kada je došla kriza, naša su potraživanja bila golema. Srećom, posao se nastavio i da toga nije bilo, tvrdim da ne bismo opstali. Tvrtka Ricardo 2016. godine radila je promet veći od 230 milijuna, a sa slomom Agrokora naša izloženost koncernu bila je veća od 200 milijuna kuna".
Ljudi su najvažniji
No i u tom iskustvu Vrdoljak traži pozitivne signale jer, kaže, "mogli smo vidjeti naličje te medalje".
- Kao vlasnik do mirovine ću osjetiti utjecaj toga kroz svoju dividendu, ali kompanija će imati sredstva za normalno poslovanje. Znači, svu negativnu stranu sloma Agrokora osjetit ću isključivo ja, kao vlasnik. Kompanija će imati sredstva za razvoj i poslovanje - ističe Vrdoljak.
Nikako, ni jednog trenutka, Vrdoljak, međutim, ne želi zaboraviti maksimalno povjerenje poslovnih partnera, koji ga u takvim teškim i izazovnim vremenima nisu napustili.
- Izvukli smo se zahvaljujući maksimalnom povjerenju partnera. Ni jedan nas nije napustio. Nevjerojatno je da smo imali čak i prijevremene uplate od partnera s kojima smo poslovali. Svima im još jednom želim zahvaliti što nam nisu okrenuli leđa. U Ricardu nikada nećemo zaboraviti tko nam je pomogao kada smo bili na rubu - poručuje Vrdoljak.
Ono na što je posebno osjetljiv i čemu posvećuje iznimno puno vremena i emocija zaposlenici su Ricarda.
- Za Ricardo su najvažniji njegovi ljudi, kako i glasi naš kodeks: "Da, svi smo mi Ricardo". To je obiteljska tvrtka koju mi tako doživljavamo i svaki naš zaposlenik s ulaskom u Ricardo ušao je i u krug obitelji, a kada su u cijeli posao uključene i emocije, zaposlenici vam ne mogu biti samo broj. Osjećaj pipadnosti i zajedništva pokazivali su i oni i davali tvrtki kad je bilo najteže. Mi se bavimo uslugom, tvrtka smo čiji rad počiva na povjerenju, a gubitkom toga nikada se više ne možete vratiti. Možete promijeniti ime, ali firmu ne čini ime, nego ljudi. I sada se u epidemiji koronavirusa maksimalno brinemo o mjerama njihove osobne zaštite jer su nam oni uvijek na prvom mjestu - kaže vlasnik Ricarda.
Unatoč svim problemima kroz koje je Ricardo protekle četiri godine prolazio, filozofija kojom se vodi vlasnik tvrtke isključivo je investiranje i okretanje poslu.
- Moramo krenuti u obnovu jer ako sada to ne napravimo, čeka nas opet nagodinu, jer jednostavno moramo rasti, jer tvrtka koja minimalno ne raste desetak posto godišnje srednjoročno je u problemu - zaključuje Milan Vrdoljak.
U hrvatskim okvirima Ricardo je prepoznatljiv, među vodećima je u robnom prijevozu te se i u narednom razdoblju želi isključivo fokusirati na core business, osnovnu djelatnost - transport i skladištenje robe. Imaju značajne skladišne kapacitete za Osječko-baranjsku županiju i puno više, obnovili su suradnju s Fortenova Grupom na novim temeljima i u tom ju pravcu žele i dalje razvijati. Osnovni im je cilj da budu što kvalitetniji i, za razliku od vremena kada su jurili za brojkama, sada se žele isključivo posvetiti kvaliteti i organizaciji cijelog sustava kako bi bili što efikasniji.
Tomislav Prusina
Stipendije za polaznike prometnih škola
“Sve prijevozničke tvrtke u Hrvatskoj i inozemstvu imaju problema s pronalaženjem vozača. Tvrtka Ricardo stoga je pokrenula projekt Ricardo plus, koji provodi s prometnim školama u Osijeku i Belom Manastiru. Zanimanje vozača izuzetno je specifično i spremni smo sve mlade koji završe tu školu uvesti u posao i dati im priliku da ga rade. Učenicima koji idu u školu za vozače nudimo stipendije s mogućnošću zapošljavanja kod nas odmah nakon svršetka školovanja. Ovdje kod nas odrađuju i praksu. No nemamo odaziv onakav kakav bih želio. Kada dobijete mladića sa završenom prometnom školom, to je velika odgovornost, jer u toj životnoj dobi malo njih zna uopće doći iz Osijeka do Vukovara, a kamoli da mu damo da vozi odmah do, primjerice, Dubrovnika. Mi ga uzimamo u proces u kojem on ima svoga mentora, kreće prvo s malim kamionom po Osijeku, lokalne vožnje, koje se dalje šire kako bi i on sam uvidio je li to posao koji ga zadovoljava i koji bi mogao biti njegov životni odabir”, tvrdi Vrdoljak, dodajući kako mnoga djeca danas upisuju školu jer im se čini simpatičnom i tek kada se uključe u radni proces, vide je li to za njih ili nije.
S ulaskom u EU dobili smo puno više negoli izgubili
Od kada je Hrvatska ušla u EU, i za tvrtku Ricardo bilo je vrlo turbulentno jer su mnogi vozači, kao uostalom i velik broj ljudi drugih struka, pojurili prema zapadnoj Europi. “Mi smo takva branša da je mala razlika vozi li čovjek za Ricardo po Njemačkoj ili vozi za njemačku firmu po Njemačkoj. Izazov je danas uspješno poslovati u prijevozu prvenstveno zbog nedostatka profesionalnih vozača, iako se zapravo stabilizirala migracija, vozača manjka i dalje u cijeloj Europi”, napominje Vrdoljak, dodajući da je posljednjih četiri-pet godina situacija nešto bolja i zbog smanjenog obujma prijevoza. Primanja naših vozača veća su nego do ulaska Hrvatske u EU, 2013. godine i približila su se iznosima koje vozači zarađuju u zemljama zapadne Europe, još uvijek su niža, ali su tamo veći i troškovi života. U vrijeme koronakrize najbolje se vidjelo koliko su dobro uređene države i s bogatom tradicijom unatoč zajedničkom tržištu spremne štititi svoje tržište i svoje tvrtke. “Kada je ponestalo robe na tržištu u Njemačkoj i Austriji, nije bilo šanse da se natovari strani kamion prije nego što se natovari domaći. Na taj su način štitili svog prijevoznika, a tako bi bilo da ste im ponudili i besplatan prijevoz. Neću reći da je to dobro ili ne, ali mi se jednostavno moramo znati prilagoditi i tim situacijama, kada oni štite svoja tržišta i svoje ekonomije”, tvrdi Vrdoljak, naglašavajući ipak da je ulazak u EU za nas apsolutno bio dobar, jer smo dobili mogućnost slobodnog i bržeg protoka roba.