Nedavno je Vinkovčanka i poslijedoktorandica, profesorica na Filozofskom fakultetu osječkog Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, dr. sc. Vera Blažević Krezić, dobila nagradu HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u RH za 2020. u području filoloških znanosti, a njezina knjiga "Književnimi radnjami za Crkvu i Domovinu" proglašena je filološkom knjigom godine.

Što bismo trebali znati o vama, o djetinjstvu, školovanju, obitelji...

- Djetinjstvo sam, jer sam rođenjem Vinkovčanka, provela na Lapovcima, u ulicama koje su ponijele ime dvojice zaslužnika: s jedne strane đakovačkoga biskupa J.J. Strossmayera, komu se utječe i naše osječko sveučilište, a s druge Antuna Branka Šimića, čijim su stihovima popločeni naši uljudbeni temelji. Školovala sam se u neorenesansnoj palači vinkovačke gimnazije koja ljubomorno čuva rukopis(e) svoga patrona, prosvjetiteljskoga književnika i gramatičara Matije Antuna Reljkovića. Čitavu je moju generaciju odgajala i obrazovala i vinkovačka ulica, bosutska obala duž koje smo sklapali prijateljstva i na slobodu puštali prve zaljubljene poglede, komadić zelenila između gimnazijskoga dvorišta i kazališta, par bircuza i sva lapovačka mikrotoponimija. Na svoj sam se način rano stala zbližavati sa ženskim studijama jer je i nukleus naše obitelji, uslijed preuranjene očeve smrti, zapravo bio ženskoga roda - majka Marija, sestra Anamarija i ja 13 godina imale smo čak i ženskoga psa Donu. Supruga Andreja rado bih, da se poslužim jednom štrosmajerovskom parafrazom, nazvala svojim desnim krilom. O ljetnom Božiću 2019. postali smo roditelji djevojčici Ladi.

Jeste li se kao djevojčica zamišljali profesoricom na fakultetu?

- Uoči skladanja odgovora, razgovarala sam sa sestrom Anamarijom i prijateljicom Andreom pa smo se zajedno pokušavale prisjetiti naših djetinjih uživljavanja u pozive i zanimanja. Sestra je, čini mi se, likom i djelom oduvijek zastupala zlatorezne proporcije savršenstva, a išle su joj i prirodne znanosti. Voljela se igrati liječnice, dok smo Andrea i ja bile društveni tipovi. U starim sam knjigama prijateljstva znala zapisati da želim postati manekenka, pa fotografkinja, ali najčešće ipak učiteljica.

Odakle i od kada ljubav prema književnosti, posebno filologiji...

- Dok još nisam znala što sve imenujemo riječju filologija, okruživale su me žene zaljubljene u čitanje. Najprije moja majka, pa osnovnoškolska nastavnica hrvatskoga jezika Ljerka Flego. Njima potaknuta, znala sam napisati pokoji zgodan esej ili pjesmicu, posjetiti kakvo lokalno natjecanje zaljubljenika u hrvatski jezik, a jedne godine čak i LiDraNo. Sebe bih najprije definirala kao štrebericu, nekoga tko je volio (i voli) knjigu i znanje, bez obzira na predznak, no sada shvaćam da sam oduvijek naginjala društvenim i humanističkim znanostima.

Koji su vaši znanstveni interesi, što vas je privuklo njima...

- Po studijskom, a napose asistentskom dolasku na osječki Filozofski fakultet dogodio se sudbinski susret s mentoricom (prof. dr. sc. Milica Lukić, nap.a.), ženom nevjerojatnih znanja i sposobnosti koja me je zarazila ljubavlju prema povijesnim hrvatskim pismima (napose glagoljici) i jezicima. Njome usmjerena stala sam se baviti novijom poviješću hrvatskoga glagolizma, zavičajnim književno-jezičnim temama kao i popularizacijom hrvatske glagoljske kulture, uopće ćirilometodske baštine. U tom posljednjem segmentu našega zajedničkog rada razvijala sam kompetencije potrebne za kvalitetan rad sa studentima, kako u nastavi tako i izvan nje. Spomenut ću ovom prigodom popularizacijski projekt Glagoljaška večer(a), autorsku zamisao profesorice Lukić čijoj sam se izvedbi nekoliko godina sa studentima pridruživala, a za koju smo 2017./2018. bile nagrađene Državnom nagradom za znanost Ministarstva znanosti i obrazovanja u kategoriji popularizacije i promidžbe znanosti. Sudbinskom se zasigurno pokazala i prilika studiranja na poslijediplomskome studiju Medievistika pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, posredstvom kojega sam za mentora dobila čuvenoga profesora staroslavenskoga jezika i hrvatskoga glagoljaštva – Matea Žagara. Istražujući i pišući pod njegovim vodstvom, te pod budnim okom akademika Stjepana Damjanovića, surađujući poslije sa svim izvrsnicima zagrebačke Katedre za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo (Tanjom Kuštović i Ivanom Eterović, uz profesora Damjanovića i Žagara), razvila sam i razvijam poštene paleoslavističke i paleokroatističke istraživačke kompetencije. Svojevrsnom krunom našega znanstvenoistraživačkog rada svakako poimam dosadašnje knjižne porode: oblikovane u suautorstvu s profesoricom Lukić, kakva je monografija Divanimo, dakle postojimo - književnojezične i jezičnopovijesne studije te znanstveno-nastavni priručnik Nova vita glagolitici: Glagoljica iz perspektive znanstvenih, kulturnih i kreativnih praksi, potom i samostalnu znanstvenu monografiju Književnimi radnjami za Crkvu i Domovinu i još puno toga...

Kada danas predajete studentima, sjetite li se svojih studentskih dana?

- Budući da sam još uvijek relativno mlada te se živo sjećam svojih studentskih dana, kolegice i kolege s druge strane katedre držim bliskima, kako u promišljanjima i zadaćama tako i u svim neslužbeni(iji)m nastavnim situacijama kada na snagu stupa skriveni kurikulum. Pandemijska nas je nepogoda izazvala pa smo se zajedno naučili snalaziti u različitim oblicima virtualne i hibridne nastave. Ponekad sasvim uspješno, ponekad malo manje, što naravno ovisi i o tipu nastave: predavačka nastava, nastava vježba i seminara na drugačiji se način prilagođuju virtualnoj stvarnosti. Volim vjerovati da sa studentima razvijamo odnos povjerenja i suradnje, da ne podcjenjujemo njihove kapacitete te da nastojimo, koliko god je moguće, zajedno zadržati i razvijati postojeće odgojno-obrazovne standarde.

Recite nam nešto o svojim znanstvenim radovima, citatima u stručnim izvorima.

- Suočeni s citatnim izazovima i bazama podataka kao što su Scopus & WoS, neprestano balansiramo između kvalitete poduzetih istraživanja i konkurentnosti publikacija koje ih objavljuju. Problematika je zaslužila opsežnije uvide od onih koje sam u stanju dati, a rekla bih da smo - u pogledu citiranja i citiranosti - zadržali nekakvu zlatnu sredinu, što ne znači da ne bismo mogli i trebali bolje, da ne bih mogla i trebala poraditi na kvaliteti vlastitih istraživanja i vidljivosti njihovih rezultata. Dosada sam, u suautorstvu i samostalno, objavila tridesetak znanstvenih i stručnih te popularnih radova usredotočenih na paleoslavističku/paleokroatističku i ćirilometodsku problematiku; dijalektološke, književnoteorijske/književnopovijesne i zavičajne teme. Posebno sam sretna što je ove godine svjetlo dana ugledao naš matični katedarski projekt, svečarski zbornik Od Pavlimira do riči šokačke kojim smo obilježili 65. rođendan i 41. godišnjicu rada FFOS-ove uvažene dijalektologinje i povjesničarke jezika, profesorice Ljiljane Kolenić. Inače, mlađi naraštaj znanstvenika humanista/kroatista očekuje sustavnije pisanje priloga na stranim jezicima, poglavito engleskome. Neki su se naši kolege zbilja poduzeli u tom smislu, pa postižu zavidne tuzemne i inozemne rezultate. Treba međutim reći da su svi oni najprije izvrsni znanstvenici, sposobni poraditi na izvornom arhivskom materijalu, odnosno na unaprijed pripremljenu korpusu primijeniti kakav zanimljiv teorijski pristup ili obrat: primjerice kognitivnolingvistički, (povijesno)sociolingvistički, dijalektološki ili tekstološki. Dobar je proizvod poslije lakše objaviti, prezentirati i konzumirati. Iskreno se divim kolegama vizionarima koji kvalitetom i vidljivošću svoga rada zasigurno podižu ugled humanistike i kroatistike!

Koje su vam ambicije i želje u znanstvenoj karijeri?

- Počašćena sam što svoje uzore poznajem, što sam im blizu i što od njih još uvijek učim, a utjelovljuju ih moji profesori i mentori, bliske suradnice i suradnici iz Zagreba, Osijeka, Rijeke, Zadra… U obitelji pronalazim snagu i uporište, vjerujem većina nas. U dogledno bih vrijeme voljela raditi na kakvom projektu staroslavenskoga/starohrvatskoga karaktera, koji bi podrazumijevao filološku obradu naših srednjovjekovnih, ali i novovjekovnih spomenika. Veselim se nastavi i studentima, svim kreativnim potencijalima koji se ondje daju otključati, a na korist čitave zajednice.