Lidija Bilbija već je 15 godina profesorica matematike i informatike u Ekonomskoj i upravnoj školi u Osijeku, ali, osim u dijeljenju stručnog znanja, svojim je učenicima veliki uzor i u treniranju trčanja, i to na duge pruge. Naime, ova simpatična prosvjetna radnica u trčanje se zaljubila prije četiri godine, pa sada priznaje da razmišlja kako bi svaki slobodan trenutak uklopila u mogućnost "odrađivanja“ neke dionice, a veliki joj je uzor u ustrajnosti uspješni dresurni jahač i prvi Osječanin u povijesti dresurnog sporta koji je jahao u glasovitom Deutsche Bank Stadionu u Aachenu, Denis Žuljević, koji se bavi i trčanjem. Tako će Lidija ovog travnja svoje treninge u Osijeku odrađivati s Denisom, koji je u Osijek stigao na godišnji odmor iz Njemačke, gdje, osim treniranja, radi u štali Gut Meinfeld kao dresurni jahač i menadžer štale.

- Iskreno, uvijek sam se bavila sportom, no budući da sam rodom iz Županje, u mome je rodnom gradu to bilo dosta ograničeno zbog ponude koja nije bogata različitim vrstama rekreacije. Tako sam počela s mažoretkinjama, pa sam potom išla na različite vrste plesova, aerobic i fitness, a na kraju sam se ovdje u Osijeku upisala u Gyms4you, gdje sam upoznala prijateljicu koja me je vidjela na traci za trčanje, što je bilo presudno. Naime, ona mi je sugerirala da se počnem baviti trčanjem i rekla mi je da bih se mogla iskušati na osječkom Ferivi polumaratonu. To je bilo samo dva mjeseca prije utrke, stoga sam dosta ozbiljno prionula tom izazovu i tako je sve počelo. Prije dvije godine učlanila sam se i u klub "Zdravo trčanje", gdje sam upoznala jako puno zaljubljenika u trčanje, gdje doznajem za sve utrke i gdje svi, bez obzira na godine, imamo istu zanimaciju. Do sada sam trčala većinom lokalne, hrvatske utrke, od Zagreba preko Vinkovaca, Baranje i Erduta, a od vanjskih utrka bila sam u Apatinu - priča Lidija.

Inače, ova rekreativka za sada trči tek polumaratone, a san joj je dostići kondiciju za maraton, pa ju pitamo u čemu je ključna razlika.

- Polumaraton je dionica od 21 kilometra, a maraton od 42 kilometra. Naziv ‘maraton‘ potječe iz legende o grčkom vojniku Filipidu, koji je trčao od polja Maratona do Atene da bi objavio pobjedu grčke vojske nad Perzijancima i nakon toga umro. Ima puno simbolike i poticaja u ovoj legendi koja priča o takvoj upornosti. Moram reći da danas gotovo svaki dan trčim. Prije same utrke to su uvijek kraće relacije od pet do sedam kilometara, većinom po pola sata. Naime, da bih pretrčala oko pet kilometra treba mi 20 minuta. No, oko mjesec dana prije utrke zadam si tjedne relacije od 15, 17 i 21 kilometar. Inače, da bih pretrčala polumaraton od 21 kilometra treba mi oko dva sata. Sada mi je najveća želja istrčati maraton. Jedna od najvećih motivacija za trčanje mi nije fizički, već psihički benefit. Nevjerojatna je količina opuštanja uma i psihičke relaksacije koju postižete kroz taj fizički napor. To stanje je čisti zen i čišćenje uma - kaže Lidija.

Stoga profesorica Bilbija nastoji ljubav za trčanjem i rekreacijom prenijeti i na svoje učenike.

- Ulaganja u ovaj sport gotovo i nema, sve što vam treba su dobre tenisice i snaga volje. Preporuka je da se tenisice promijeni nakon svakih 100 otrčanih kilometara i moram priznati da bi bilo fino brdašce da poslažem sve svoje potrošene tenisice do sada. Osobno najviše volim tenisice koje koristi i glasoviti Eluid Kipchoge. No, Kipchoge u jednakim tenisicama otrči 42 kilometra maratona za isto vrijeme koliko meni treba za 21 kilometar - priča kroz smijeh Lidija i dodaje: - Moja prošla generacija učenika kojima sam bila razrednica bila mi je jako vjerna u navijanju na svim utrkama. Kad mi djeca viču "ajmo, raska“, nema odustajanja! Kolege na poslu također me podržavaju, a nedavno sam i trčala utrku s jednom učenicom, koja me je na kraju prestigla jer je trčala pametnije od mene. To su djeca od 15 ili 16 godina i koliko potičem ja njih, potiču i oni mene - priznanje Lidija.