Regija
BRAĆA MARIĆ - PUT DO USPJEHA

Pod Papukom za tov uzgajaju 130 fajferica
Objavljeno 16. travnja, 2021.
Cilj je braće Marić izgraditi kušaonicu i kuću za smještaj kako bi zaokružila uspješnu priču slavonskog ruralnog turizma
PUŠINA - Dva brata iz Orahovice Toni (26) i Tilen (24) Marić, visokoobrazovani mladi ljudi, upustila su se u uzgoj crne slavonske svinje.
Prave vrhunske suhomesnate proizvode, a planovi sežu do razvoja seoskog turizma pa je zato otvoren OPG Toni Marić u mjestu Pušini u općini Čačinci.

Bijeg u prirodu

Sve je počelo, priča mlađi brat Tilen, koji završava Fakultet građevinarstva u Osijeku, 2013. godine bijegom iz grada u prirodu.

- Naš otac Petar počeo se baviti pčelarstvom iz hobija i često nas je vodio na imanje kako bi nas upoznao s vrijednostima prirode. Tada je naš najstariji brat Kristijan pokrenuo ovu priču oko uzgoja crne slavonske svinje. Kristijan je kupio malu svinju, a mi smo je pripitomili i bila je kao kućni ljubimac, dobila je čak i ime. Tada smo se počeli upoznavati s tom vrstom posla, napravili prve korake i potom dobili prvu državnu potporu. Nas smo trojica uz oca zavrnula rukave, stvorila jasnu viziju i počela ostvarivati planove. Godine 2015. odlučili smo krenuti u uzgoj crne slavonske svinje, čijom se preradom u ovom kraju gotovo nitko ne bavi i to smo uočili kao prednost. Crna slavonska svinja ima posebnu masnoću, iznimno kvalitetno meso i samo je važno da ona dobro sazrije jer je kvaliteta njezina mesa definitivno iznad one obične svinje - kaže Tilen i navodi kako OPG ima trenutno oko 130 svinja u uzgoju.


- Imamo 16 krmača i jednog nerasta, a oko 130 svinja je za tov. Velik je to posao i ako sve bude išlo onako kako smo zamislili, želja nam je zaposliti još radnika kako bi sve išlo brže i kvalitetnije. Zasada imamo jednog zaposlenog mesara, ali, ono što je najvažnije u ovoj priči - radi cijela obitelj, otac i majka, brat i ja. Brat i ja smo studenti, sve redovito i na vrijeme, a svaki slobodan trenutak smo na farmi. Malo nam je gust raspored, dan ima samo 24 sata, ali velika je tu uloga roditelja, bez njihove podrške, pomoći i iskustva, ovo ne bi bilo moguće – kaže Tilen.
Od polja do stola

Brat Toni, na čije ime glasi OPG, vodi brigu o preradi mesa i distribuciji, a inače mu je ostao samo diplomski rad na Veleučilištu u Požegi.

- Preko Mjere 6.1 2015. godine dobili smo nepovratna sredstva i kupili mehanizaciju za proizvodnju, traktor, kosilicu, malčer i još nešto zemlje, jer smo željeli imati sve, što se ono kaže, od polja do stola. Što se tiče prerade mesa, počeli smo u suradnji s Razvojnom agencijom VPŽ-a VIDRA odradivši projekt za Mjeru 4.2, preko koje nam je investicija bila oko tri milijuna kuna. Prošli smo u prvom krugu, dobili 50 posto nepovratnih sredstava i podigli objekt na imanju u Pušini. Kada smo krenuli u preradu mesa, prvo je poslovanje bilo na kućnom pragu. Nismo željeli na tome stati, rizik je bio velik, ali nismo odustajali jer smo imali jasnu viziju. Za sada još radimo na proizvodima, uz standardne suhomesnate delicije - kulen, kobasice, čvarke, slaninu, počeli smo raditi na proizvodnji čajne kobasice, salame, a vrlo brzo počet će i proizvodnja ćevapa, pljeskavica, roštilj-kobasica... Naša je želja tržištu dati nešto novo, nešto što nije lako dostupno - kaže Toni i dodaje nekoliko važnih brojki u samoj proizvodnji.

- Godišnje možemo proizvesti mesa od oko 200 tovljenika, a važno nam je da imamo mehanizaciju koja može raditi dan i noć, jer je kapacitet doista velik. Mehanizacija je najmodernija i to je krucijalno u ovom poslu, a jedino nismo očekivali taj kapacitet u pušnici i zriobi, no i na tome radimo. Što se tiče plasmana, imamo suradnju s istarskim i zagrebačkim restoranima, i to najbolje funkcionira, međutim, sada je zbog pandemije malo stalo, ali vjerujemo kako će se i to vratiti na staro. Plan je i dalje se proširivati, posebno sa zemljom. Danas imamo obradivih površina oko devet hektara, gdje sadimo kukuruz, a dosta je pod livadama i pašnjacima. Cilj je doći do nekih deset hektara - kaže Toni.

Vladimir Grgurić
Ništa ne mogu saditi, divljač sve pojede
Najveći je problem braći divljač. "Najveći je problem što se nalazimo u zapuštenom ratnom području u podnožju Papuka, gdje nema ljudi, nema održavanja imanja i zato je tu velika koncentracija divljači pa ne možemo ništa posaditi jer nam divljač sve pojede, i zato smo dosta toga prisiljeni kupovati. Konačan je cilj izgraditi kušaonicu, smještaj za noćenje kao bismo zaokružili jednu priču ruralnog turizma onim što nam sama Slavonija daje i nudi, no vidjet ćemo što će vrijeme pokazati", kaže Toni Marić.                                           
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike