U drugoj polovini 60-ih godina prošloga stoljeća Roky Erickson predvodio je grupu The 13th Floor Elevators, koja je inputom LSD-a i postojanim outputom vrućega psihodeličnog rocka neupitno izvršila utjecaj na tijek glazbe. No izmučeni Ericksonov genij priznat je tek naknadno dolaskom novih generacija. Odraz njegova glazbenog izričaja mogao se osjetiti u svemu poslije, od britanskih post-punk grupa poput Echo & the Bunnymen, preko južnjačkih alt rock sastava kao što je R.E.M. i garažnih punkera tipa Mudhoney, do teksaških otkačenjaka Butthole Surfers i lo-fi kantautora Daniela Johnstona. Upravo kao i u Johnstonovu slučaju, Ericksonova ekscentričnost pridonijela je njegovu statusu kultne ikone, no mentalna bolest uvelike mu je ograničila sposobnost daljnjeg kreativnog (i financijskog) napretka.

Roger Kynard “Roky” Erickson rođen je 1947. u Dallasu, no odrastao je u Austinu, gdje je s pet godina svirao klavir, gitaru je uzeo s 12, a s 18 formirao prvi psihodelični bend na svijetu The 13th Floor Elevators. Jedan od članova bio je Tommy Hall, svirač electric juga (keramička boca elektrificirana mikrofonom u koju je puhao), koji je u grupu uklopio svoj “program”, što je uključivalo dnevne doze LSD-a za svakog člana i tekstove koji su zagovarali korištenje psihoaktivnih droga kao načina života. The 13th Floor Elevators objavili su tri studijska albuma: rani acid rock klasik “The Psychedelic Sounds of the 13th Floor Elevators” (1966.), vrlo dobri “Easter Everywhere” (1967.) i osjetno slabiji “Bull of the Woods” (1969.), snimljen u vrijeme razlaza grupe nakon što se teksaški zakon odlučio pozabaviti njima, uhitivši Ericksona zbog posjedovanja jednog jointa. On se na sudu branio duševnom neuračunljivošću - predstavio se kao Marsovac i izjavio da već godinama razgovara s demonima - pa je smješten u bolnicu u Houstonu, no nakon nekoliko pokušaja bijega premješten je u tada zloglasnu psihijatrijsku ustanovu Rusk, gdje je tijekom četiri godine boravka podvrgavan elektrošokovima i raznim metodama odvikavanja od droge.

Nakon što je napustio Rusk, Erickson više nije bio ista osoba. Ako je nekada lagao sucu da mu je Marsovac uzurpirao tijelo, od tada je to posve ozbiljno tvrdio i svima ostalima. S dostupnim glazbenicima, koji su se ‘kačili’ na njegovu staru slavu, počeo je predvoditi mnoštvo grupa s imenima poput Bleib Alien, Resurrectionists, Evil Hook Wildlife E.T. i The Nervebreakers, te pisati pjesme s naslovima tipa “Don’t Shake Me Lucifer”, “Bloody Hammer” i “I Walked with a Zombie”, od kojih je svaka dolazila ravno iz horor-stripova, koje je gutao. I premda je fascinacija okultnim pojavama i sotanizmom oduvijek odjekivala u heavy metalu, demoni koji su proganjali Ericksona očito su za njega bili itekako opipljivi i stvarni. Nekim je čudom, pak, ostalo netaknuto njegovo pjevanje, kao i autorske sposobnosti koje su bile u stanju proizvesti klasične rock-pjesme (“Don’t Slander Me”) ili nježnije brojeve (“Starry Eyes”). Do sredine 80-ih nastavio je nastupati i sporadično snimati, no popularnost mu nikada nije premašivala malo kultno sljedbeništvo, a onda se potpuno povukao i živio od socijalne pomoći.

Početkom 90-ih, uz pomoć obitelji, prijatelja i odvjetnika popravio je svoju financijsku situaciju, a ugled mu je dodatno podigao tribute album “Where the Pyramid Meets the Eye” (Ericksonove pjesme snimili su Butthole Surfers, ZZ Top, Julian Cope, Primal Scream, R.E.M., The Jesus and Mary Chain...). Vratio se nastupima te je, nakon desetljetne pauze, ušao u studio i zajedno s Paulom Learyjem iz Butthole Surfersa i Charliejem Sextonom snimio album “All That May Do My Rhyme” pun ljubavnih pjesama. Činilo se kao da ga je Marsovac definitivno napustio i da su demoni lagano popustili stisak. Da su demoni konačno pobijeđeni pokazalo je prekrasno ostvarenje iz 2010. pod nazivom “True Love Cast Out All Evil”, proizišlo iz suradnje s članovima teksaškog indie folk-rock sastava Okkervil River. Roky Erickson preminuo je 31. svibnja 2019. godine u Austinu, a do danas nije objavljen uzrok smrti.

Piše: Danijel MIKLIĆ