Hrvatska je jedna od članica Europske unije koja ima najrigoroznije zakone o GMO-u. EU ima stroga pravila i složen postupak odobravanja uzgoja i prodaje GMO-a, a uzgoj genetski modificiranih usjeva može biti dopušten samo nakon strogih procjena rizika pod nadzorom Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), a pojedine države članice mogu zabraniti uzgoj na svom teritoriju koristeći posebnu sigurnosnu klauzulu.

"Prema EU zakonodavstvu, da bi neki GM proizvod mogao biti stavljen na tržište kao hrana, hrana za životinje ili za kultivaciju, mora proći izrazito složenu i dugotrajnu proceduru procjene rizika. Popis odobrenih GMO-a nalazi se u GMO registru zajedno s namjenom za koju je odobren i razdobljem na koje je izdano odobrenje. U registru je trenutno za kultivaciju odobren jedino kukuruz MON810. Stupanjem na snagu Direktive 2015/412 u pogledu mogućnosti država članica da ograniče ili zabrane uzgoj GMO-a na svojem području, članicama je dana mogućnost odlučivanja na nacionalnoj razini, odnosno dana je mogućnost ograničavanja ili zabrane uzgoja odobrenih GMO-a", pojašnjava dr. sc. Goran Jukić, voditelj HAPIH-ova Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo, dodavši da je Hrvatska iskoristila to pravo i ishodila zabranu i za MON810, ali i za sve genetski modificirane organizme za koje je predan zahtjev za odobrenje.

Genetski modificirani organizmi su oni čiji je genetski materijal umjetno izmijenjen kako bi se dobila nova svojstva kao što su, primjerice, otpornost na bolesti, štetnike ili sušu. Ono što se najčešće kod nas nadzire su soja, kukuruz, riža, uljana repica... Najrizičnije poljoprivredne kulture su soja i pamuk jer je gotovo 80 posto svjetske proizvodnje genetski modificirano.

Hrvatska ima nultu toleranciju na reprodukcijski biljni materijal, što znači da se svaki GM sadržaj u sjemenu strogo kažnjava. Da bi se takvo što moglo provesti, potrebne su stalne kontrole što je nemoguće bez suvremenog GMO laboratorija. Jedan od dva takva službena laboratorija nalazi se u Osijeku, i to pri Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu. Dr. sc. Renata Hanzer, voditeljica Odjela za biotehnološke analize, mikotoksine i rezidue pesticida Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo HAPIH-a, kaže da je laboratorij počeo s radom prije 13 godina, a prva ovlast za službene kontrole dobivena je 2010. "Imamo status Nacionalnog referentnog laboratorija za GMO u sjemenu, hrani i hrani za životinje i upisani smo tako pri Europskoj komisiji na popis nacionalnih referentnih laboratorija EU-a te pripadamo mreži europskih GMO laboratorija. To je važno jer smo stalno pod prismotrom EK-a koji sustavno prati naš rad, a istovremeno nama osigurava metode za svaku novu modifikaciju koja se pojavi na tržištu. Važno nam je da svi laboratoriji koji su u mreži europskih laboratorija rade službene kontrole na jednak način. Iste metode koje koristimo ovdje koriste se i u Austriji, u Zagrebu, Nizozemskoj... Klijenti koji koriste naše usluge stavljaju robu na tržište, ili nadležna tijela, moraju imati povjerenja u naš rad, a njima je jamstvo to što smo mi nositelji akreditacije pri Hrvatskoj akreditacijskoj agenciji kao i svih potrebnih ovlasti od nadležnog Ministarstva zdravstva", tvrdi Hanzer dodavši da je i kvalificirano osoblje s dugogodišnjim iskustvom jamstvo kako je njihov rad valjan.

Ovaj sustav nadzora je prilično skup, stoga je Hrvatska fokus stavila na biljnu vrstu najvišeg rizika, soju. Naime, Hrvatska je u okvirima EU-a veliki proizvođač sjemenske soje, i to isključivo nemodificirane. "Naši certifikati proizvođačima su reputacija, a i zemlja dobiva na reputaciji jer mi s tim podatcima izlazimo na stručnim skupovima i u stručnim i znanstvenim časopisima. Iznenađeni su koliko puno ulažemo u analize, no to je identificirano kao naš strateški poljoprivredni cilj, a mislim da imamo više nego dobre rezultate. Kada znate da u svijetu nemodificirane soje ima jako malo, to znači da imate blago", ističe voditeljica laboratorija, napominjući kako certifikat koji se izdaje proizvođaču koristi i za plasiranje robe za izvoz i tržište EU-a.

U Hrvatskoj se soja provjerava na svim razinama, a unatrag šest godina uvedena je "kontrola zelene mase", odnosno provjerava se sjeme nakon nicanja u polju. "Na taj način možemo provjeriti ono što je zaista zasijano. Mi GM soju u svojim analizama nismo imali prilike susresti unatrag pet godina. Razlog tomu je sustav kompleksnog nadzora. Od onoga trenutka kada su proizvođači svjesni da ih se nadzire drukčije se i ponašaju", mišljenja je Hanzer.

"Govorima o stvarima koje su više od 30 godina sustavno u upotrebi svuda u svijetu i tu nepoznanica puno nema. Europa je većinu stvari odobrila davno prije, dok se nove modifikacije jako teško odobravaju. Samim time ono što imamo na tržištu je potvrđeno da je neškodljivo, nove modifikacije u pravilu više ne dopuštamo, nego samo razne varijacije na poznatu temu. Opet, sustavi monitoringa kroz procjene rizika stalno se rade i ako ima i najmanje sumnje da bi se nešto moglo dogoditi, automatski se sve stopira i povlači. Za ono što je prošlo procjenu rizika jamčim vam da nijedan proizvod na tržištu nije tako iscrpno kontroliran kao taj", poručuje Hanzer.

Ravnateljica HAPIH-a, dr. sc. Darja Sokolić, navodi da je Hrvatska veliki proizvođač sjemenske soje koja proizvođačima donosi značajan prihod zbog čega Ministarstvo poljoprivrede kroz subvencionirani program pokriva troškove GMO analiza svih partija soje koje se stavljaju na tržište. "Treći smo u EU-u po proizvodnji i certificiranim količinama sjemenske soje, što je za ovako malu zemlju puno, i novac koji se ulaže višestruko se isplati", zaključuje Sokolić.