Europska komisija uvela je Mehanizam za oporavak i otpornost (Recovery and Resilience Facility - RRF) u okviru instrumenta EU sljedeće generacije u kojem se članicama stavlja na raspolaganje korištenje nepovratnih financijskih sredstava u iznosu od 672,5 milijardi eura za financiranje reformi koje moraju rezultirati oporavkom i povećanom otpornošću gospodarstva - podsjeća izv. prof. dr. sc. Ivan Kristek, prodekan za financije i organizaciju poslovanja Ekonomskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, te dodaje:

- U okviru RRF-a Republici Hrvatskoj na raspolaganju su financijska sredstva u iznosu od približno 6,3 milijarde eura (47,5 milijardi kuna) i zajmovi u približnom iznosu od 3,6 milijardi eura (27,1 milijarda kuna). Kako bi mogli koristiti navedena sredstva, glavni i osnovni preduvjet je Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. -2026. (NPOO) koji se mora temeljiti na ciljevima RRF-a. NPOO se temelji na sljedećim strateškim dokumentima: Programu Vlade RH 2020.-2024., Nacionalnom programu reformi 2020., posebnim preporukama Vijeća EU-a i Nacionalnoj razvojnoj strategiji RH do 2030. godine. Dakle, Program je ponajprije usmjeren na gospodarski oporavak od zdravstvenih i društveno-ekonomskih posljedica pandemije koronavirusa, obnovu potresom pogođenih područja te na reforme koje će ojačati konkurentnost RH na regionalnoj razini. U tome kontekstu Program je podijeljen na šest komponenti: gospodarstvo, javna uprava, obrazovanje, tržište rada, zdravstvo i obnova zgrada. Kako ste i napomenuli, na Programu se radilo osam mjeseci, ali javnosti trenutačno nije na raspolaganju cjeloviti dokument, nego samo njegov nacrt (cjeloviti dokument bit će dostupan krajem travnja). Ipak iz nacrta dokumenta vidljivo je u kojem smjeru Vlada RH u budućem razdoblju želi ići. Pozitivna su nastojanja da se većina raspoloživih sredstava usmjeri u gospodarstvo i obrazovanje, znanost i istraživanje. Za ove dvije komponente namijenjeno je ukupno 71 % svih sredstava. Upravo ove dvije komponente čine temelj razvoja i napretka svake države.

Od EU dogovora oko financijske pomoći prošlo je već skoro deset mjeseci, no isplate kasne...?

- Da, dojam je takav da će sredstva doći prekasno jer, kada pogledamo da su čelnici država članica EU-a 21. srpnja 2020. godine postigli dogovor o planu oporavka (instrument pod nazivom EU sljedeće generacija), a tek godinu dana poslije možemo očekivati prve isplate iz navedenog instrumenta. S druge strane moramo biti svjesni kako je ovaj dokument strateškog karaktera i cilj mu je, između ostaloga, povećati otpornost gospodarstva u budućim razdobljima. U tome kontekstu sredstva koja će doći su dobrodošla i moraju imati stratešku podlogu kako bi znali gdje ih uložiti, odnosno moramo znati što s njima točno želimo postići. Za takvu odluku je ipak potrebno određeno vrijeme kako odluka koju donosimo ne bi bila impulzivna i brzopleta, odnosno kako se ne bi sastojala samo od popisa naših dobrih želja. Osim toga, moramo napomenuti kako je EU već kroz instrumente kohezijske politike pomogao u očuvanju radnih mjesta za vrijeme trajanja pandemije koronavirusa. Ako se mogu malo slobodnije izraziti, onda bih rekao da se ovim trenutačnim instrumentima gasi požar, a s NPOO ćemo pokušati sanirati posljedice požara.

Najveći dio, oko 26 milijardi kuna, Vlada je namijenila gospodarstvu. Koliko je to dostatno ili premalo? Iz HUP-a navode da Vlada raspodjelom novca "vuče" više na stranu državnih kompanija u odnosu prema privatnom sektoru u dijelu koji se odnosi na gospodarstvo...

- Ekonomija kao znanost temelji se na tri osnovna pitanja: što proizvoditi, kako proizvoditi i kako raspodijeliti. Dakle, ekonomija je zapravo znanost koja nas uči kako obavljati izbor, a ako moramo obavljati izbor, onda znači da od nečega moramo odustati. Ovo je jako dobar primjer. Sredstva su ograničena (na raspolaganju je 26 milijardi za gospodarstvo) i Vlada mora obavljati izbor. Kada morate obavljati izbor, preporučljivo je što više dionika uključiti u donošenje odluke. Upravo ovdje se krije glavni i osnovni problem ovog Programa koji se izrađivao osam mjeseci. U njegovu su izradu bili uključeni svi Vladini resori, ali izostala je intenzivnija suradnja s udrugama koje predstavljaju poslovnu zajednicu ili kako ih volimo zvati realni sektor. Ipak, vjerujem kako su odgovorne osobe koje su radile na ovom Programu napravile cjelovitu analizu potencijalnih projekta, a u skladu s time da su odabrani oni najnužniji i oni koji će imati direktan utjecaj na razvoj gospodarstva. Mislim da je alokacija sredstava unutar ove komponente - realna. Kada gledamo apsolutni iznos, projekti državnih kompanija imaju veću vrijednost, ali to nas ne mora iznenaditi jer je riječ ponajprije o velikim infrastrukturnim projektima koji po svojoj prirodi imaju veliku vrijednost kao što je ulaganje u prometnu infrastrukturu u iznosu od 5,5 milijardi kuna (npr. ulaganje u željezničku infrastrukturu, ponajprije koridor X), unaprjeđenje vodnog gospodarstva i gospodarenje otpadom u iznosu od 6,5 milijardi kuna. S druge strane ove komponente nalazi se poslovna zajednica koja može računati na 30-ak posto ukupnog iznosa, što je manje od traženih 50 posto, ali je ipak riječ o znatnom iznosu. Unutar navedenih sredstava poslovna zajednica može računati na nepovratna ulaganja u proizvodne i tehnološke kapacitete, potpore za MSP-ove u obliku zajmova i subvencija kamata, jačanje garantnog fonda za osiguranje izvoza i izvoznokreditnog financiranja, nepovratne potpore za novoosnovana poduzeća te nepovratne potpore za digitalizaciju poslovanja.

Ovdje se mogu istaknuti i neki nedostaci programa. Premalo ili gotovo ništa se ne zna kako će se pomoći prerađivačkoj industriji, kako će se ona restrukturirati te kako učiniti turizam izdržljivijim i održivijim, odnosno otpornijim na različite anomalije koje se događaju u društvu, a koje utječu na gospodarska kretanja. Osim toga, iz nacrta Programa ne može se vidjeti točna alokacija sredstava, a time je i teško predvidjeti kako će ta sredstva utjecati na razvoj realnog sektora koji stvara novu vrijednost i nova radna mjesta.

Potrebno je napomenuti kako se javna ulaganja ipak na kraju "preliju" u poslovnu zajednicu jer, da bi država izgradila prometnu infrastrukturu, mora angažirati poduzeća iz poslovne zajednice, a ta ista poduzeća žive od svojih malih kooperanata. U ekonomiji je sve povezano i ključno je da provedemo reforme kako bismo dobili sredstva, a ona će na direktan ili indirektan način pronaći put do poslodavaca i u konačnici do potrošača, odnosno svih nas.

Da bi Europska komisija svakoj pojedinoj članici EU-a odobrila preuzimanje dogovorenih novčanih sredstava, nužna je provedba reformi. Koje bi reforme trebalo početi odmah provoditi...?

- Moramo biti svjesni kako su nepovratna sredstava u iznosu od 6,3 milijardi eura samo potencijalan maksimum koji Republici Hrvatskoj stoji na raspolaganju ako ispunimo sve kriterije. Reforme i kriteriji su različiti, od ekologije preko energetike do pravosuđa, a prema Programu reforma pravosuđa se očituje kroz "povećanje učinkovitosti pravosudnog sustava za veće povjerenje građana". Pravosuđe je trenutačno aktualna tema, ali kad bolje razmislimo, uvijek je i bila aktualna tema, nažalost nikad završena tema. Pravosuđe je izrazito važno za poslovnu i investicijsku klimu, ali ipak iz čitavog niza reformi teško je izdvojiti onu najvažniju. Važno je da svi shvatimo kako se moramo mijenjati i da se moramo prilagođavati novonastalim uvjetima.

Kad se sve uzme u obzir, hoće li NPOO biti u cijelosti izvediv, hoće li uspjeti, hoće li i koliko pomoći da se izvučemo iz krize i recesije... o čemu to sve najviše ovisi?

- BDP Republike Hrvatske je u 2019. godini iznosio oko 54 milijarde eura, a u 2020. godini bio je 49 milijardi eura, odnosno smanjio se za 5 milijardi eura. Nepovratna sredstva koja nam stoje na raspolaganju treba mudro raspodijeliti i ako nam je cilj otkloniti trend smanjenja BDP-a, tada što više sredstava moramo uložiti u proizvodnju, a ne samo u infrastrukturu, jer novostvorena vrijednost koja je generirana proizvodnjom donosi višestruko veći povrat. Dakle, kako sam već prethodno istaknuo, potrebno je pronaći pravu ravnotežu između infrastrukture (ulaganja u "beton") i proizvodnje. Jedino ćemo na ovaj način za nekoliko godina biti u mogućnosti govoriti kako je NPOO uspio.

Ušli smo u drugo tromjesečje 2021., kakve bi bile prognoze do kraja godine, od turizma do BDP-a i drugih ekonomskih pokazatelja... Cjelovit lockdown vjerojatno bi bio ekonomski poguban...?

- Makroekonomske projekcije stručnjaka eurosustava nam govore kako se očekuje rast hrvatskog BDP-a u ovoj godini u iznosu od 5,3 posto, što Hrvatsku svrstava na treće mjesto po predviđanju rasta BDP-a među 27 članica EU-a. Dakako, potrebno je naglasiti kako je u 2019. pad hrvatskog BDP-a od 8,9 posto bio četvrti po veličini među 27 članica EU-a. Kako je hrvatsko gospodarstvo jako ovisno o turizmu i osobnoj potrošnji, trenutačno je jako nezahvalno prognozirati hoće li se ove stope rasta obistiniti. Turizam kao i osobna potrošnja jako su ovisni o situaciji s pandemijom koronavirusa, a nju nažalost ne možemo predvidjeti.

U prilog makroekonomskih projekcija ide i činjenica kako se tržište rada napokon počelo oporavljati. U ožujku je zabilježena povećana potražnja za radom, gotovo 24 posto veća nego u ožujku 2020. godine. Lockdown bi za RH imao katastrofalne posljedice, pogotovo u vrijeme turističke predsezone i sezone, jer bi uništio prihod od turizma i osobnu potrošnju, a pogubno bi utjecao i na potražnju za radom, što bi se na kraju negativno odrazilo na fiskalni kapacitet države. (D.J.)