U Španjolskoj gotovo i nema grada bez ulice ili trga nazvanog po Franciscu Goyi, slikaru iz 18. stoljeća, kojeg istodobno smatraju zadnjim od starih majstora i prvim među modernistima. Po njemu je nazvana i španjolska filmska nagrada, pandan američkom Oscaru, koja je prošli mjesec dodijeljena 35. godinu zaredom, unatoč pandemiji koronavirusa. Najuspješniji glumci i redatelji blistali su od sreće držeći u ruci kipić s likom slavnog umjetnika. No Goya danas nigdje nije tako prisutan kao u Fuendetodosu, mjestašcu sa stotinjak stanovnika na prašnjavom sjeveroistoku Španjolske, gdje je rođen prije 275 godina.


"Neka duh besmrtnog umjetnika čija je slava obišla čitav svijet živi u selu gdje je rođen", natpis je na ulazu u selo starih kamenih kuća, kroz koje prolazi jedna cesta. Mjesto obilježava rođenje svog najpoznatijeg stanovnika, pa su ondje izloženi stari kostimi, postavljene izložbe i organizirani kulturni sadržaji. "Ponosni smo što se nalazimo na karti svjetske umjetnosti", kaže Rosa Calvo, 51-godišnja zaposlenica malog muzeja, poraj kojeg se nalazi kameni bunar. Svake godine ondje dođe oko 20.000 turista, većinom španjolskih učenika i studenata, no brojni posjetitelji dolaze i iz susjedne Francuske.

Zbog koronavirusa, međutim, sad nema mnogo ljudi. Oni koji s maskama na licima ulaze u Goyinu rodnu kuću čekaju na red kako ne bi stvarali gužvu. "Ova godina, odnosno 275. rođendan Goye, jako nam je važna, pa smo se odlučili za kulturu pod sigurnosnim uvjetima", napominje Sonia Rodríguez, mjesna dužnosnica zadužena za kulturu. "Sada, više nego ikada, bitno nam je aktivirati turizam", dodaje u selu koje polako nestaje, nakon što su ga napustili mladi u potrazi za poslom. Premda se stanovnicima Španjolske savjetuje da ne putuju tijekom uskrsnih blagdana kako se ne bi proširila zaraza, mnogi su otišli na nekoliko dana iz velikih gradova, poput Madrida, u izolirana sela diljem zemlje. Posjetitelji u Fuendetodosu žele saznati nešto novo o umjetniku iz doba dramatičnih odnosa između Španjolske i Francuske, iz burnog vremena kada se stvarao poredak u kojem djelomice i danas žive. Goya je rođen 1746., u majčinoj kući na dva kata, gdje je proveo prvih šest godina. S njom i ocem Baskom, pripadnicima srednje klase, preselio se u 44 kilometara udaljeni grad Zaragozu. Dječak je od najranijih dana pokazivao interes za slikanjem, no neimaština u kojoj su se našli natjerala ga je na ispomoć ocu zanatliji, pa je već kao desetogodišnji dječak radio. Na natječajima njegova djela nisu osvajala nagrade, a nije dobio ni stipendiju za studij u Rimu. U to vrijeme umjetnici su ovisili o bogatim mecenama i zaštitnicima.


Preselio se zatim u Madrid gdje je radio, ali se i posvađao sa svojim mentorom, njemačkim slikarom Antonom Raphaelom Mengsom. Nakon dva neuspješna pokušaja uspio je sa zarađenim novcem doći do Italije, gdje je izučavao najveće majstore tog vremena. Rad i studij prekinula je bolest oca te se s 25 godina vratio u Zaragozu u kojoj je oslikavao kupole gradske katedrale.


Napravivši sjajan posao postaje član Kraljevske umjetničke akademije te dobiva zadatak oslikati gradsku palaču u Madridu.


Tada počinje njegov uzlet - sve više mecena nudi mu pomoć, druži se s pripadnicima dvora, plemstvom, radi kraljev portret te prerasta u najvećeg umjetnika romantizma. U vrijeme Francuske revolucije, kada monarhije gube moć te se pitaju mogu li više održati red, postaje slikar kralja Karla IV. Slika kraljevske obitelji i danas se odgonetava. Uz članove obitelji, u igri svjetla i sjene, u pozadini, u mraku, naslikao je i samoga sebe. U sredini je pak kraljica, što ukazuje da je ona imala stvarnu moć, ili da je moć Monarhije slabila. Za razliku od svog prethodnika i uzora Velázqueza, on je članove obitelji, njihova lica, prikazao više humanim, poput ostalih ljudi. Proizlazi da je Goya bio pobornik prosvjetiteljstva. I baš kada je u 47. godini dosegnuo vrhunac, iznenada se razbolio od misteriozne bolesti zbog koje je postao gluh. U mnoštvu različitih teorija spominju se meningitis te sasvim izgledno trovanje bojama kojima je radio.

Nakon što je obolio i nedugo nakon što je naslikao golu i odjevenu Maju, naglo se promijenilo i njegovo stvaralaštvo. Djela postaju tamnija, na njima je sve više užasa. Godine 1808. francuske trupe okupirale su Španjolsku, pa tada nastaje i jedna od njegovih najpoznatijih slika "Ustanak 3. svibnja 1808.", na kojoj francuski vojnici strijeljaju španjolske ustanike. U gotovo isto vrijeme nastaje i "Kolos", div koji izranja iz Pireneja, što bi mogla biti alegorija na španjolski ustanak. Užas rata prikazuje i crno-bijelim crtežima. Kako ga je sve intenzivnije obuzimala bolest, njegovim djelima počinje dominirati crna boja. Pojavljuju se različite spodobe, vještice, neljudska bića... Šalje oštru kritiku tadašnjem društvu, njihovom praznovjerju, vještičarenju, lijenosti, tvrdoglavosti, nemoralu... U to vrijeme opet je uspostavljena monarhija, no Goya kao da je izgubio vjeru u nju. Njegova je izložba bila u Španjolskoj samo nekoliko dana, jer mu je zbog jake kritike život bio u opasnosti. Iz Madrida se preselio u Francusku gdje je nastavio izlagati. Umro je u Bordeauxu, u 82. godini. U rodnom Fuendetodosu, pak, on još uvijek živi. Iz obližnje pekare "Goyina peć" nude lokalni specijalitet "Goyinu tortu". Rosa Calvo nada se da će obljetnica što duže potrajati. "Na životu nas održava Goya", ističe. Hina