Dolazak proljeća nezamisliv je bez maćuhica. Najsitnije mnogocvjetne vrste posebno su omiljene u vrtovima i na balkonima.

Sve vrste maćuhica mogu bez problema uspijevati u vrtnom tlu, ili u posudi. Sadimo ih od ožujka do listopada. Maćuhice koje ste donijeli iz rasadnika, ili iz trgovačkih centara, presadite u zemlju bogatu humusom, a razmak između biljaka neka bude 10 do 20 centimetara, ovisno o vrsti. Koliko će dugo cvjetati ovisi o razdoblju kada je posađena. Maćuhice koje sadimo u ljeto ili jesen cvjetat će sve do zime te ponovno u proljeće. Ako su posađene u proljeće, cvjetat će sve do lipnja.


Valja znati da maćuhice koje kupujete sada nisu otporne na zimu, jer su prezimile u stakleniku. Od sredine ožujka, međutim, slobodno mogu biti na otvorenom.


Vrlo su otporne i jednostavne za uzgoj. S vremena na vrijeme treba odstraniti uvele cvjetove i malo ih prorijediti. Ako su na sunčanom mjestu treba ih redovno zalijevati, najbolje kišnicom ili odstajalom vodom. Svakako treba izbjegavati konstantnu vlagu. Supstrat treba biti vlažan, ali nikako mokar.


Ako su u humusnoj zemlji, uopće ih ne treba nadohranjivati. Ako rastu u posudi, jednom mjesečno nahranite ih organskim tekućim gnojivom. Pazite na količinu, nemojte pretjerati, jer je korijen osjetljiv. Nakon cvatnje lagano skratite vrhove izdanaka, potjerat će opet.


Iako su maćuhice vrlo stara vrsta, tijekom godina uzgojene su mnoge sorte različitih boja i veličine svjetova, pa i viseće i mini maćuhice. Priča o maćuhicama počela je davne 1813. godine, kada je engleski lord Gambier otkrio lijepu divlju maćuhicu u blizini Londona. Iskopao ju je i dao svom vrtlaru da je kultivira. Ubrzo nakon toga maćuhice su se proširile u mnogim vrtovima. Cvijeće svih vrsta maćuhica je jestivo - možete ga posuti preko raznih salata, ili koristiti za uljepšavanje slanih i slatkih jela.


Minijaturne maćuhice (Viola cornuta) posebno su otporne, podnose i najniže zimske temperature. To je verzija maćuhica koje izvorno potječu iz Sjeverne Amerike. Danas ih možemo pronaći gotovo na svakom koraku. Te maćuhice traju dulje od običnih maćuhica, otpornije su i bolje podnose niske temperature. Zahvaljujući otpornosti nije ih potrebno dodatno zaštititi kada nastupe zimski dani. Cvatu od ožujka do rujna, neovisno o vremenskim uvjetima. Minijaturne maćuhice posebne su po nešto sitnijim cvjetovima tamnoplave i ljubičaste boje. Cvjetovi mogu biti i u drugim bojama kao što je žuta, narančasta ili crvena, no mnogo su rjeđe. Najčešće se sade u kombinaciji s ostalim ukrasnim cvijećem poput tulipana, narcisa i sličnih biljaka.


Što se tiče samog uzgoja i održavanja, nijedna vrsta maćuhica nije nimalo zahtjevna. Uspijevat će na svakoj vrsti tla, važno je jedino da zemlja u kojoj se sade ne bude prevlažna. Maćuhicama jedino smetaju visoke temperature, pa je to razlog što ne cvjetaju tijekom ljeta. Jednom godišnje mini maćuhicama potrebno je pravilno i temeljito orezivanje oštećenih grana i ocvalog cvijeća.


Maćuhice se razmnožavaju isključivo sjemenkama. Većina sorti ove kulture hibridi su prve generacije, i stoga su teško pogodni za proizvodnju sjemena. Biljke stvorene samosjetvom često nemaju istu boju cvijeta, postojanost i obilje kao matične biljke. Za određenu boju cvijeta preporučuje se kupnja sjemena u specijaliziranim trgovinama. Ako se ne odlučite za boju, samosjetvom možete dobiti dovoljno novih biljaka na prikladnim mjestima. Za kasnojesenju i zimsku sadnju sjetva se obavlja krajem kolovoza. Nakon sjetve, sjeme se pokrije tankim slojem zemlje i folijom koja održava vlažnost površinskog sloja. Folija se skida kada maćuhice počnu nicati. Vrijeme nicanja traje od šest do 14 dana, ovisno o temperaturi. Sjetva se može obaviti i u vrtu do sredine svibnja. Kao i u plasteniku, tek posijane sjemenke treba zaliti i prekriti crnom folijom do nicanja. Mlade biljke mogu se prorijediti ili rasaditi.