Novi nogometni vjetrovi na zapadnoj periferiji Osijeka zapuhali su još prošloga ljeta! Tada je predsjednik Višnjevca Marijan Mihaljević u klub vratio više odbjeglih sinova koji su mu povjerenje uzvratili na travnjaku te je momčad nakon 17 jesenskih kola u konkurenciji 18 klubova zauzela šesto mjesto u redoslijedu Međužupanijske lige “Osijek-Vinkovci”. Daleko od ugrožene zone koja je bila višegodišnja pratilja i sudbina toga kluba koji je prije više od 20 godina ni iz čega i zahvaljujući vlastitom angažmanu i financijskim sredstvima iskočio iz posve lokalnih okvira te postao relevantniji slavonsko-baranjski. Natječe se u četvrtom državnom razredu u kojemu će izvjesno biti i sljedeće sezone jer se tekuće nema ambicije, pa i trenutačno resursa vratiti trećeligaški status, a aktualni je ionako praktički osiguran. Stoga će proljetni nastavak biti pripremni i selektivni jer se planira proboj na višu kako natjecateljsku tako i organizacijsku razinu, za što je klub zimus kadrovski osnažen. Primarno u logističkom i stručnom dijelu jer je za novog trenera seniorske momčadi izabran Zvonko Knez. Iskusni nogometni stručnjak sa zavidnom igračkom karijerom koja je dijelom bila i profesionalna u osječkom prvoligašu da bi potom najdojmljiviji trenerski trag ostavio upravo u rodnom Višnjevcu. S čije je klupe otišao prije 15-ak godina kada je već počeo silazni trend kluba koji je sada odlučio vratiti te izgubljene pozicije. Nakon što se iz zadnje lige, nakon obnavljanja aktivnosti u samostalnoj Hrvatskoj, popeo u Treću HNL “istok” te niz godina bio u njezinu vrhu, kao i na pragu Druge lige jer tada nije prošao kvalifikacije s Bjelovarom i čakovečkim Međimurjem. Ta se vremena sada samo spominju, ali nije nemoguće da se vrate ponajprije stoga što su sada bliskiji klubu, odnosno svakodnevno neposredno uključeni u njegov rad tvorci toga Višnjevca koji će predsjedniku Mihaljeviću biti od neprocjenjive koristi. Aktivniji su sada dugogodišnji bivši predsjednik Ante Ćurić te dopredsjednici Mirko Ivković i Josip Šimenić, koji su, zajedno s agilnijim članom Uprave Nikolom Gelom i tajnikom Željkom Lončarom, jamac da će Višnjevac krenuti uzlaznom putanjom, a moguće i nadmašiti dosadašnji zenit. Vjerojatno će postati i poželjnije odredište mnogim, relativno kvalitetnijim, nogometašima, ali će klub ponajprije jamac dugoročne opstojnosti na višoj razini tražiti kroz rad omladinske škole koja će se, također, logistički i stručno pojačati te se stoga mogu očekivati i plodovi. Svjetlija, dakle, budućnost te nogometne obitelji sa zapadne periferije grada koja je svojedobno bila opći uzor ustroja amaterske sredine... D.Lekšan