Milan Đuričić sjeo je na klupu Napretka iz Kruševca! Bilo je nekih iz nogometnih klubova koji su pomislili kako je 76-godišnji nogometni stručnjak iz Osijeka, poznat i po nadimku Čvaljo, otišao u Napredak kako bi ga spasio od ispadanja iz prvoligaškog društva Srbije. No Čvaljo je još u Osijeku, a u Kruševac se zaputio njegov 60-godišnji imenjak i prezimenjak iz Zemuna.

Ni osječkom Đuričiću nisu bile strane slične akcije spašavanja jer su ga nekada zvali (mnogo)brojni predsjednici klubova prepoznajući u njemu stvaratelja odnosno graditelja često od nule nakon što su nerealni projekti propadali. Popis klubova u kojima je Čvaljo bio uglavnom prvi trener prilično je dug jer je vodio 16 klubova iz sedam država počevši u omladinskoj školi Osijeka iz koje je seniorske prve uratke imao u dubrovačkom GOŠK-u. Na klupu prve momčadi Osijeka vraćao se u pet navrata s različitim vjekovima trajanja, a od hrvatskih klubova vodio je još tadašnji slavonskobrodski BSK (današnja Marsonia) te Metalac kada je taj klub s osječke Bikare participirao među državnim drugoligašima. Nije se libio prihvaćati pozive mnogih amaterskih klubova, pa i iz najnižih liga, gdje je organizirao pokazne treninge i davao smjernice njihovim trenerima. A imao je i solidan međunarodni ugled, posebice u Austriji i Sloveniji. U susjednoj Srbiji vodio je Proleter iz Zrenjanina i Radnički iz Sombora, ali do Kruševca, dakle, nije dospio. Zaključio je definitivno seniorski opus 2018. godine kada mu je krovna državna nogometna organizacija za dostignuća dodijelila prestižnu nagradu Trofej podmlatka HNS-a. Dobitak toga priznanja uobičajeno korespondira sa završetkom karijere, ali se Čvalju i danas može svakodnevno i cjelodnevno vidjeti na mjestu gdje je načinio prve nogometne korake, samo što je na igralištu LIO-a niknula Akademija "Krpan&Babić". Njezini ga vlasnici i nekadašnji Vatreni Petar Krpan i Marko Babić ljubomorno čuvaju jer je nepresušno vrelo znanja i iskustva koje prenosi na suradnike koordinirajući procese u toj privatnoj nogometnoj školi i neposredno ih provodeći. Tako biva zaslužan za plodove u proteklih deset godina postojanja, od kojih je više izdanaka načinilo inozemne iskorake, brojni su relevantni po kvalitetnijim slavonsko-baranjskim amaterskim klubovima, a ipak je najvišu razinu dosegnuo onaj koji je i prvi zakoračio izvan granica Hrvatske. To je Hrvoje Babec, kojeg je put preko beligijskih i francuskih prvoligaša sada doveo u onoga iz Velike Gorice gdje je standardni član udarne postave koja se ravnopravno "tuče" s najboljom državnom konkurencijom želeći joj uzeti europsku klupsku ulaznicu. D.Lekšan