U inat često prevladavajućem pesimizmu koji, ruku na srce, i nije posve neutemeljen, a proizlazi iz nezavidne gospodarske situacije i nekih drugih demotivirajućih faktora, koji sada, srećom, nisu tema, s vremena na vrijeme pojave se priče koje nas podsjete na to koliko je Osijek poseban i vrijedan.

Takva je i priča našeg sugrađanina Aljoše Monara, Puležanina koji posljednjih šest godina ima osječku adresu. U Osijek je došao, kako to često biva, zbog ljubavi, nakon što je zbog iste žene deset godina proveo na Lošinju, gdje je davne 2002. godine upoznao današnju suprugu Danijelu, inače rođenu Osječanku, koja se s obitelji davno preselila na taj jadranski otok. Zbog prirode posla sve je to vrijeme imao priliku upoznati mnoge dijelove svijeta, od New Yorka do Singapura, da bi se u konačnici sa suprugom i dvoje djece, kćerkom Anjom i sinom Matijom, skrasio u gradu na Dravi, prkoseći svojim primjerom trendu iseljavanja. Iako ovakve priče nisu česte i teško da mogu dovesti do balansa kada je riječ o odlascima i dolascima, uvijek je lijepo čuti da je netko baš u Osijeku pronašao ljubav i prosperitet.


Kako Osijek još ima jake adute koje mu nitko i ništa ne može izbiti, a odnose se na ambijent, parkove, prekrasnu Dravu, secesijsku arhitekturu, kao i jednako važan, vjerojatno i presudan, panonski mentalitet koji zrači opuštenošću i tolerancijom, što ga, kako to volimo reći, čini gradom po mjeri čovjeka, i Aljoša se brzo i lako u njega zaljubio te razvio zanimljiv hobi. Ovaj se 43-godišnjak još od srednjoškolskih dana bavi fotografijom, a kako je Osijek prema njegovu mišljenju vrlo fotogeničan grad, ovdje je i o tom pitanju naišao na plodno tlo. Zahvaljujući jednom poklonu prije nekoliko godina, počeo je motive sa starih razglednica Osijeka uspoređivati s njihovim aktualnim stanjem.


- Za moj je hobi kriva punica, koja mi je darovala knjigu dr. sc. Stjepana Sršana "Pozdrav iz Osijeka - Razglednice Osijeka do 1945. godne". Učinilo mi se zanimljivim ondašnje stanje s razglednica usporediti s današnjim na način da doma ufotkam razglednicu iz knjige nakon čega odlazim na tu istu poziciju i hvatam kut koji odgovara onom na razglednici - pojašnjava Aljoša.


Takvih fotografskih usporedbi ima već 20-ak, a riječ je o dobro poznatim motivima poput današnjeg Trga Ante Starčevića, secesijskih zgrada na Europskoj aveniji, Sakuntalina parka, kina Urania...


- Možda samo drukčije šetam gradom i promatram, za razliku od ostalih koji žure i... idu svojim poslom - reći će kada ga upitate iz čega crpi inspiraciju.

Kada ne provodi vrijeme s obitelji, Aljoša obilazi svijet kruzerima na kojima radi kao voditelj održavanja. U svoj je objektiv već uhvatio dobar dio zemaljske kugle.


- Fale mi još Južna Amerika, Australija, Oceanija, Kina, Japan, Kanada, Aljaska... Obišao sam Europu, New York, Karibe, čitavu zapadnu obalu Afrike, Singapur... Najviše mi se svidjelo u Norveškoj, Islandu i Grenlandu. Norveška je fantastična, priroda i pejzaži su čudo, kad zađeš u one fjordove... Prekrasni su u svako doba godine! - uvjerava nas Aljoša.


Za razliku od morskih, neke druge struje, one životne, odnijele su ga na prostor nekadašnjeg Panonskog mora.


- Supruga, koja je inače iz Retfale, dobila je premještaj u firmi u kojoj radi, a ja sam rekao - zašto ne. Ionako sam većim dijelom godine na moru, pa mi je manje-više svejedno gdje mi je kopnena baza, no Osijek mi se doista svidio, uživam ovdje - kazuje Aljoša.


Neizbježna je bila usporedba s Pulom. Kako se snašao u Osijeku, što mu eventualno nedostaje?


- U usporedbi s Pulom Osijek je... ajme! Ovdje posvuda možeš biciklom, u Puli za to nema šanse. Uvijek se pronađe i mjesto za parkiranje, što "dolje" zna biti frustrirajuće. Cijena života je puno manja, sve je jeftinije. Sviđa mi se i što ima puno parkova i zelenila, gdje god dođeš može sjesti u hlad, što je za djecu fantazija. Iz Pule mi fali jedino subkultura i familija, no s njima se čujem na dnevnoj bazi i posjećujem ih jednom do dva puta godišnje - govori ovaj vedri Puležanin.


Kada govori o Puli, jedna od stvari koja mu nedostaje je i njihova nadaleko poznata punk-scena, koncerti, Društveni centar Rojc, festival Monte Paradiso... Brat mu je još uvijek aktivan u Rojcu i svira u bendu Pas Maters i Aljoša je svirao bubnjeve, između ostalog i na prvom samostalnom albumu Saleta Verude, osnivača kultnih KUD Idijota, jednog od ponajboljih punk-bendova na ovim prostorima.


- U bubnjeve ne udaram otkakao sam se oženio - napominje kroz smijeh ovaj novopečeni Osječanin.


Za kraj nas je upozorio na jedan propust.


- Hej, nisi me pitao je l‘ mi fali more!


- Je l‘ ti fali more?

- Ne!


Ivan Alilović