Žene na ruralnim područjima svakodnevno se susreću s mnogobrojnim izazovima, od toga da njihov rad nije prepoznat i priznat, pa sukladno tome nemaju sva pripadajuća socijalna prava i primjeren društveni status, do toga da su samo u 30 % slučajeva žene nositeljice poljoprivrednih gospodarstava dok im je u većini slučajeva otežan/ograničen pristup vlasništvu zemljišta, što ih čini ekonomski ovisnima i izloženima višoj stopi rizika od siromaštva i nezaposlenosti.

Tema je to o kojoj se raspravljalo i na sjednici Odbora za poljoprivredu gdje je također istaknuto i kako su žene na ruralnim područjima nedovoljno zastupljene u tijelima za donošenje odluka, slabijeg su obrazovanja i informatičke pismenosti, a društvena, socijalna i komunalna infrastruktura nužna za dostojanstven život još uvijek im nije u cijelosti dostupna.

Kao izuzetno važnim navedeno je da "ruralna područja u Hrvatskoj imaju ključnu ulogu u razvoju lokalne ekonomije i proizvodnje hrane, ponajviše zaslugom stanovnika sela i poljoprivrednika/ca koji domaćom i kvalitetnom hranom opskrbljuju naše stanovnike, pa je iznimno važno za opstanak i razvoj ruralnih zajednica da se žene i obitelji podrži da ostanu živjeti na selu".


Život na selu je lijep, ali nije lagan jer treba naporno raditi.


Potvrđuje to i Snježana Šimanović (56) iz Čačinaca, koja je sama nositeljica svog obiteljskog gospodarstva otkako je ostala udovica nakon suprugove smrti. Majka je troje djece, dva sina, Alena i Hrvoja, te kćerke Doroteje, koja od rođenja boluje od cerebralne paralize. Obrađuje 25 hektara zemlje. Na imanju drži 25 koza, svinje, pure, guske, patke, zečeve, a poznavateljica je i ljekovitog bilja od kojeg pravi razne proizvode. Posjeduje i zaštićeni žig i certifikat za Obiteljski grb, Tortu kneginje Doroteje i Kozji kulen, sir od kozjeg mlijeka s plemenitom pljesni "Plemko".


U cijelu ovu priču Snježana je krenula sa suprugom, a kada je ostala sama, nije klonula, naprotiv, rad ju je učinio još jačom.


- Kada me pitaju što mislim kada kažem da se ženi u poljoprivredi treba pomoći, uvijek pričam detalj iz osobnog života kad je moj suprug tražio pomoć da prenesu jednu gredu jer nije mogao sam, a sve ostalo je radio sam. I ja tražim da mi netko pomogne prenijeti gredu, znači pomozi mi ono što i gdje treba, daj mi priliku da pokažem koliko mogu i meni je to dovoljno. Divim se svim ženama koje se uhvate u koštac s problemima, ali se i razljutim kada znam da netko hoće, ima viziju, bori se na sve strane i dobije odbijenicu, primjerice za zemlju, zbog jednog papira, a neki to dobiju na lijepe oči - kaže Snježana i dodaje da joj je pomoglo okružje u kojemu živi, mir i tišina slavonske prirode i druženje sa životinjama, posebno s kozama.

- Svi mi ponekad padnemo, ali rad sa životinjama izvuče tu potrebnu energiju. Moj radni dan je od ranog jutra do kasnih večernjih sati. Tu su još i kućni poslovi, kuhanje... - kaže Snježana.