Poljoprivredno gospodarstvo Davida Senkića iz Svetog Đurđa, kod Donjeg Miholjca, ne samo što je jedno od uspješnijih u selu nego je i jedno od rijetkih koje je ostalo u vlasništvu treće generacije obitelji Senkić, koja i danas živi i privređuje na njemu.

I ne samo što je opstalo nego se s vremenom širilo, razvijalo, a njegovi se vlasnici nastavili baviti istom djelatnošću – ratarstvom i stočarstvom. A ovo je priča o njegovim domaćinima sadašnje generacije, odnosno o njihovom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Obrađuju 62 hektara, na kojima siju kukuruz, pšenicu, ječam i soju, a hranu koju proizvedu pojedu svinje koje Senkići uzgajaju. Po hektaru imaju oko 12 tona kukuruza, ječma bude oko sedam tona po hektaru, a soje dvije tone po hektaru.

Sve stignu sami, spavaju do sedam, do osam piju kavu i onda počinju raditi. Na gospodarstvu radi cijela obitelj, ali ono što je njihova posebno jest da je 25-godišnji David odlučio ostati na selu i baviti se poljoprivredom. Ozbiljno se uhvatio tog posla. Nekoliko mjeseci nakon vjenčanja s djevojkom Liridonom 2014. od roditelja je za vjenčani dar dobio OPG.

- Nakon što sam se oženio, otac je na mene prebacio OPG koji je on otvorio i vodio od 2002. Završio sam srednju poljoprivrednu školu i po struci sam poljoprivredni tehničar. Odlučio sam ostati na selu jer u poljoprivredi nije loše. Poljoprivredom se bavio moj otac, a i djed. Ne vidim se nigdje drugdje nego ovdje. Ako se pametno radi i troši, može se zaraditi dovoljno za normalan život sebi i obitelji. Bila bi ludost da sam otišao u Njemačku - govori David.

Bavi se ratarstvom i svinjogojstvom. Uzgaja krmače, prasce i svinje za tov. No višegodišnju obiteljsku politiku namjerava mijenjati.

- Razmišljam napustiti svinjogojstvo i baviti se samo ratarstvom, a tovit ću samo svinje za vlastite potrebe - kaže David, koji je 2016. bio jedan od 21 kandidata izbora za najbolji hrvatski OPG - Zlata vrijedan.

Pitali smo Davida zbog čega razmišlja odustati od svinjogojstva. "Previše posla, puno ulaganja, a cijena jako niska", kratko je rekao David i nastavio: "Hrana je preskupa, svinje se uvoze u Hrvatsku, a pomoć države je nedovoljna. Nema tržišnog reda. Prije dvanaest godina otkupna je cijena bila 11 kuna, a sada se svinje prodaju po osam kuna. Trenutno imam 25 krmača, 30-ak prasaca i 50 tovljenika. No nekada smo godišnje imali 500 tovljenika težine između 100 i 120 kilograma, 400 prasaca i 45 krmača. Postupno ću smanjivati broj tovnih svinja jer više ne vidim perspektivu u svinjogojskoj proizvodnji. Siguran sam u svoju odluku, ratarstvo će biti na prvom mjestu, a za sada ne namjeravam povećavati površine."

Posljednjih 12 godina Senkići svinje tove za Živojina Bođirkovića, vlasnika mesarskog obrta iz Borova Naselja. Uglavnom su to svinje pasmine veliki jorkšir i durok. U razgovor se uključuje Stanislav Senkić, Davidov otac, koji ističe kako je uništavanje svinjogojstva iz godine u godinu sve veće.

- Otkupna cijena tovljenika iz godine godine pada, a proizvođačka raste. Na drugoj strani, meso iz uvoza u trgovinama se prodaje po smiješnoj cijeni. Gubi se volja i želja za radom, a najgora je neizvjesnost, jer više uopće ne znate na čemu ste ni što dalje. A nije krivnja u čovjeku, nego u sistemu – ustvrdio je 66-godišnji Stanislav, umirovljeni poljoprivrednik.

Prije 13 godina Stanislav je, među rijetkim svinjogojskim proizvođačima, primijenio tov svinja na dubokoj stelji, a taj način uzgoja David je nastavio.

– To sam vidio u Sloveniji i primijenio u svom tovilištu. Boks se sastoji od dva dijela, od nižeg, koje je ležaj za svinje, na koji se stavlja slama, i povišenog dijela za hranidbu, a koji su povezani stepenicama. Svakodnevno se ubacuje slama, koja upija mokraću, a da bi došli do hrane, tovljenici moraju prijeći četiri stepenice. Te stepenice služe im za održavanje fizičke kondicije - objašnjava Stanislav.

Takav način uzgoja svinja podrazumijeva manja uginuća, gradnja i opremanje tovilišta jeftiniji su, a u konačnici se proizvede veća količina kvalitetnoga svinjskog gnoja, koji poslije služi za povećanje prinosa na oranicama.