Kada se doznalo za epidemiju koronavirusa u Kini, pripreme za mogući dolazak zaraze i u Hrvatsku počele su i na Klinici za infektologiju KBC-a Osijek, ali kako nam danas priznaje dr. Mario Duvnjak, infektolog u osječkoj bolnici, nitko nije previše vjerovao da će ta bolest uistinu stići i do Osijeka. Danas, godinu dana poslije evidentiranja prvog slučaja u Hrvatskoj, ovaj liječnik, kroz čije su ruke prošle stotine oboljelih od koronavirusa i liječenih u Osijeku, kaže kako su u proteklih 365 dana mnogo naučili i o ovoj bolesti i virusu SARS-CoV2, ali i o životu i ljudskom ponašanju te ljudima u ovakvim situacijama.

"Ovo je definitivno bila situacija katastrofe, i u njoj se točno potvrdilo ono da dobri ljudi u kriznim situacijama budu još bolji, ali loši još gori. Velika je ovo škola za sve nas.

Mi smo lani imali najavu da bi se virus mogao pojaviti i kod nas, no nadali smo se da se to neće dogoditi. Ipak, organizacija je postojala od početka 2020., i kada su se pojavili prvi zaraženi nastavili smo raditi tempom koji nam je nametnut, ali nije bilo straha. Znate, mi smo u svim medicinskim strukama navikli da možemo biti izloženi nekakvoj infekciji. Infektologe zapravo cijeli život pripremaju za epidemiju, koju netko doživi, a netko ne doživi. Posljednja velika epidemija bila je epidemija Španjolske gripe prije 100 godina. To su rijetki događaji, ali vi se pripremate za to kao da će doći sutra", objašnjava nam ovaj liječnik, koji je desna ruka predstojnice Klinike prof.dr.sc. Ljiljane Perić.

Ipak, priznaje nam kako je infektologija već dugo bila rezervirana po pitanju umiranja tek za ljude starije dobi, a pandemija koronavirusa šokirala je upravo time što kod ovoga virusa ne možete prognozirati ishod bolesti ni za jednog pacijenta.

"Infektologija je sveobuhvatna struka i infekcije su prisutne u svim drugim granama medicine te surađujemo interdisciplinarno sa svim ostalim specijalistima. Ova grana medicine je zanimljiva, jer se najčešće može intervenirati lijekovima i čovjeka izliječiti što kod kroničnih i degenerativnih bolesti nije slučaj. Znači, mi ovdje čovjeka izliječimo i on nakon toga više nema bolest zbog koje je došao kod nas. Infektivne bolesti nisu bolesti s kojima živiš, i to je posebno zadovoljstvo rada na Infektologiji. U infektologiji su do ove pandemije smrti bile rezervirane u velikoj većini za ljude starije dobi s narušenim zdravljem i komorbiditetima te slabim imunitetom. No, ova epidemija razlikuje se od svih koje smo vidjeli po žestini i velikom broju bolesnika u kratkom intervalu. Bilo je mnogo ljudi koji dođu s blagom ili težom kliničkom slikom, a vrlo brzo završe na respiratoru. Znači, vi kod koronavirusa uopće ne možete znati kakav će biti ishod, jer vam čovjek dođe na nogama sa srednje teškom slikom, a za nekoliko dana umre. To je šok, jer na ljudsku smrt nikada se ne možete naviknuti, bez obzira na to koliko radite s bolesnima", priznaje dr. Duvnjak, koji je na Infektologiju stigao još 1998. godine.

U KBC-u sada, kada se prisjećaju godine iza sebe, kažu kako je proljetni, prvi val COVID-a, bio blag u odnosu na ono što ih je dočekalo jesenas. "Onaj prvi proljetni val bio je i donekle podnošljiv, ali ovaj drugi nas je zapljusnuo. Bilo je naporno, no kada vam stalno dolaze pacijenti ne razmišljate o umoru, radite maksimalno i nastojite pomoći, ali ne uspijevate uvijek, i to bude predmet frustracije. Ne smijete i ne stignete razmišljati o tome, morate biti koncentrirani na liječenje ostalih i biti profesionalac i pomoći ostalim bolesnicima. Kada dobijete starijeg bolesnika slabijeg imuniteta, smrtni ishod objašnjavate njegovim godinama, ali kod mlađih je stvar imunološkog odgovora, koji je ponekad prejak i može ubiti čovjeka", priča dr. Duvnjak, koji je uspio proći kroz cijelu epidemiju bez da se osobno zarazio, ali se ipak sada cijepio, što preporuča i svim sugrađanima.

Na Infektologiji priznaju i da ljudi, općenito kada promišljaju o infekcijama, razmišljaju o zaraznim bolestima kojih danas više gotovo i nema kod nas, ali jedan je razlog tome. “Kada je ova zgrada sagrađena, mnogo se ljudi tada liječilo od trbušnog tifusa kojega danas nema, ali razlog tome nije što su virusi zaraznih bolesti nestali, nego zato što se mi cijepimo još kao djeca. Naime, i dalje nekoliko milijuna djece na svijetu umire od ospica, tu su difterija, tuberkuloza..., ali kod nas većine ovih bolesti nema zato što se cijepimo. Stoga se treba cijepiti i protiv koronavirusa, jer je ono što se sa sigurnošću zna to je da cjepivo štiti od teških oblika bolesti, a to je najvažnije, jer onda nema hospitalizacije”, poručuje dr. Mario Duvnjak.