Arnika raste na humusnom, pjeskovitom i tresetnom zemljištu siromašnom vapnom, na hladnim i vlažnim površinama, svijetlim šumskim planinskim livadama, šumskim čistinama crnogoričnih šuma i pašnjacima, a najviše u predalpskom i alpskom području.

Arniku se može naći na zapadnim obroncima Učke i na području Gorskog kotara. Cvjetovi se beru prije nego što se otvori cvjetna glavica. Priprema za sušenje zahtijeva podosta truda jer je potrebno najprije odstraniti otrovne ličinke arnikine muhe (crne su boje i veličine prosa) od zelene čaške i dijelova cvjetišta. Suše se brzo na suncu i na prozračnom mjestu uz obvezno prevrtanje. Osušene cvjetove treba pohraniti u tamnu ambalažu, a koristiti ih za izradu čajeva, tinkture i masti.

Zakonom je zaštićena vrsta. U srednjem vijeku arniku koriste kao biljku za sve rane i ozljede tijela, a žene još i protiv embolije i tromboze. Kneipp za tinkturu arnike navodi: "Tinktura brđanke ima tako široku primjenu da smatram nepotrebnim trošiti na to riječi." U Njemačkoj se arnika kuha u pivu te se rabi za liječenje modrica, a znali su govoriti da arnika rastjeruje usirenu krv. Na alpskim područjima narod arniku naziva "ružom divokoza". Ta trajnica naraste 20 - 60 cm visine. Prilikom prepoznavanja cvijeta arnike potrebno je obratiti pozornost na ugodan miris i vanjske dijelove cvjetne glavice, tj. na njihove jezičaste, trozube vanjske dijelove na kojima cijelom dužinom prolazi 5 - 12 brazda. Čitava biljka obrasla je kratkim dlačicama.

Cvjeta u lipnju, srpnju i kolovozu ima aromatičan, smolast i začinski miris, a cijela biljka miriše slabije, dok osušena ima jači, neugodan miris koji odbija. Okus je biljke gorak i oštar, nadražuje grlo. Podanak ima osobit, neugodan miris koji tjera na kihanje.

Podanak se vadi prije same cvatnje ili u jesen. Očisti se od zemlje i suši na suncu i prozračnom mjestu, a prije sušenja može se usitniti. Od podanka izrađujemo tinkturu, mast, ekstrakt i čaj. Cijela biljka također služi za pripremu raznih ljekovitih pripravka. Listovi se beru prije cvatnje, i to samo oni koji tvore rozetu, te suše u sjeni na toplom i prozračnom mjestu.

U liječenju najčešće se koristi tinktura arnike u obliku obloga, a ponekad i za masažu. Pravilno pripremljen oblog od tinkture arnike može biti uistinu izvrstan kućni prirodni lijek, što je godinama i bio, a i danas je lijek seoskom stanovništvu. Oblog od tinkture arnike čisti, zacjeljuje i sprječava razne upale kože, mišića, zglobova i dr. Masiranje razblaženom tinkturom arnike ili lagano trljanje pomaže kod neuralgije, kostobolje, gihta i reume. Ulje od arnike liječi decubitus, tj. rane nastale zbog dugotrajnog ležanja. U kozmetici lica i tijela koristi se tinktura arnike pomiješana sa sokom od breze za bolji rast kose i odstranjivanje peruti, a losion (jabučni ocat i cvijet arnike) za njegu lica i protiv raznih kožnih nečistoća.

Zapadna pučka medicina arniku zbog opisanih svojstava koristi u liječenju: artritisa, angine, akni, apscesa, bolesti srca, bronhitisa, bolesti cirkulacije, bolesti jetre, bolesti kičme, dijabetesa, epilepsije, ekcema, edema, fraktura, gihta, gingivitisa, infekcije grla, gastritisa, želudca, mišićnih bolova, gubitka kose, očnih bolesti - ispiranje, potresa i ozljeda mozga, paralize, prehlade, reume, reumatskih bolova, krasta, raznih rana, raznih krvarenja, slabih živaca, tonzilitisa, tumora, upala usta, upala grla, uboda insekata, upalnih stanja iznutra i izvana, upale kože, vaskularnih bolesti, vrućih rana, bolova zglobova, pomaže u čišćenju krvi, izaziva jače znojenje i jače izlučivanje mokraće te pomaže rastu kose. Arnika se koristi i za izradu masti kojom se liječe oči, kod žutice, te u homeopatiji za liječenje arterioskleroze, raznog krvarenja, upale vena, upale crijeva, raznih ozljeda, a prah od arnike smatra se magičnim praškom.

Tinktura od arnike liječi i jača glasnice, liječi čir na želudcu i dvanaestercu, slabo srce, otklanja ili smanjuje smetnje i poremećaje u krvotoku, sprječava ovapnjenje krvnih žila i povraćanje.