Prošla je godina od kada je Zoran Milanović položio prisegu za petog hrvatskog predsjednika. Tako je ovih dana i tema što nam je obećao, što ostvario, a što nije.

Na prvu dalo bi se odgovoriti da se uglavnom svađao. Ulazio je u verbalne obračune s gotovo svim akterima na javnoj sceni, tko god ga je spomenuo. Politički analitičari uglavnom se slažu da će mu u povijesti svakako ostati zabilježena i dosad, u hrvatskim okvirima, neviđena komunikacija koju predsjednik države ima. Ukratko, u brojnim istupima dao je naslutiti da je “predsjednik s karakterom”, kako je i sam najavio, te da će njegov petogodišnji mandat biti uistinu poseban. Na Pantovčak je došao kao kandidat ljevice, no u godinu dana uspio je približiti se i desnici, a s premijerom je na sigurnoj distanci. Nadalje, ipak ne podnosi pozdrav “za dom spremni” i napušta događaje s takvim incidentima, ali zato podržava Tuđmanovu politiku. Ne priznaje ni 30. svibnja kada Hrvatska po novom, ali zapravo starom, slavi Dan državnosti. Da je drukčiji od dosadašnjih predsjednika pokazao je brojim postupcima – nije izišao na parlamentarne izbore niti je došao na konstituirajuću sjednicu Hrvatskog sabora. Premijer Andrej Plenković s kojim Milanović, relativno uspješno, tvrdo kohabitira, prvu godinu njegova mandata ovako komentira: “Pa svatko radi posao na svoj način.” Građani mu daju ocjenu vrlo dobar “jer im se sviđa što otvoreno govori što misli”. On se, kaže pak u polušali politolog Višeslav Raos, aktivno trudi ne svidjeti ljudima. Osim toga ozbiljnije ističe kako se predsjednik često libi postupati, pogotovo kada je riječ o gospodarskim pitanjima. Na meti mu se nalaze ljudi, a ne ponašanja, a takvim pristupom Milanovićeve poruke gube na snazi čak i kada je u pravu, stava je politolog Boško Picula te dodaje još nešto vrlo bitno: “Veliki minus prve godine Milanovićeva mandata odnosi se na vanjske poslove, odnosno njegovu de facto nepostojeću vanjsku politiku.” Premda Milanović i dalje uživa relativno solidnu podršku u anketama, čovjek se ponekad zapita želi li on uopće drugi mandat i kakav bi bio taj drugi mandat, pita se nakon svega Raos. Osim toga, Milanovićevu prvu godinu obilježio je, ističe, još jedan zanimljiv fenomen, a to je što dobiva dosta pohvala i od birača tvrde, domoljubne desnice”.

Ali, sve u svemu, možda bi mu najveći minus bilo i ono druženje s nekim opskurnim likovima iz kluba u Slovenskoj. A ono što bi mu možda bio plus jest da je svjestan svojih ustavnih ovlasti, čime polako i utire put izboru predsjednika države u Hrvatskom saboru.