TvObzor
CAPTAIN BEEFHEART

Nepredvidivi “šeširdžija” nadrealnog rocka
Objavljeno 19. veljače, 2021.
PIše: Danijel MIKLIĆ

Devo, PJ Harvey, Sonic Youth, Pere Ubu, Nick Cave, Public Image Ltd., Tom Waits, Jon Spencer i Talking Heads samo su neka od brojnih glazbenih imena koja ne kriju gotovo idolopoklonički odnos prema Captainu Beefheartu, čovjeku kojega se zbog njegovih nepravilnih ritmova, začuđujućih melodija i sveobuhvatne perverznosti može nazvati ocem nadrealnog rocka. Njegov se utjecaj u tom smislu proteže na sve one koji su odustali od stvaranja glazbe ujednačena ritma, prepoznatljive melodije i smislenih tekstova. Ipak, nitko na svijetu ne zvuči kao nepredvidivi “šeširdžija” rođen 1941. u Glendaleu u Kaliforniji pod imenom Don Van Vliet.

Njegov kreativni genij bio je vrlo rano uočljiv. Već s četiri godine počeo je slikati i izrađivati skulpture riba, lemura i dinosaura, da bi u devetoj pobijedio na natječaju losanđeleskog zoološkog vrta i bio proglašen čudom od djeteta. Kada je imao trinaest, ponuđena mu je europska stipendija za studij umjetnosti, no njegovi su roditelji odbili ponudu i preselili se u Lancaster u kalifornijskoj pustinji Mojave gdje je među školskim kolegama pronašao Franka Zappu, s kojim je nakon mature odlučio formirati bend i snimiti film. Ni bend ni film nikada nisu realizirani, a Zappa se ubrzo preselio u Los Angeles i pokrenuo The Mothers of Invention. Van Vliet si je, pak, po Zappinu prijedlogu nadjenuo umjetničko ime Captain Beefheart i 1964. osnovao The Magic Band.

Opčinjen bluesom Blind Willieja Johnsona, Sona Housea i Howlin’ Wolfa te jazzom Albert Aylera, Theloniousa Monka i Ornettea Colemana, Beefheart je 1967. objavio prvijenac “Safe as Milk” i ta je osebujna fuzija bluesa, jazza i soula proglašena remek-djelom undergrounda. Problemi su nastupili kada je Beefheart, uvrijeđen što je njegov drugi album “Strictly Personal” miksan i objavljen 1968. u njegovoj odsutnosti dok su The Magic Band bili na europskoj turneji, bio spreman odustati od bavljenja glazbom. Tu mu je u pomoć priskočio stari znanac Zappa, ponudivši mu ugovor (i potpunu kreativnu slobodu) na njegovoj vlastitoj etiketi Straight Records

Ono što je uslijedilo 1969. godine Beefheartov je najcjenjeniji i jedan od najneobičnijih, ali i najvažnijih albuma u povijesti popularne glazbe - “Trout Mask Replica”. U naletu inspiracije Beefheart je napisao 28 novih pjesama te okupio novu postavu The Magic Banda, sastavljenu od egzotično nazvanih glazbenika (Zoot Horn Rollo, Drumbo, The Mascara Snake...), s kojom je nakon devet mjeseci priprema snimio to kultno ostvarenje koje je ponudilo njegov novi avangardni iskaz s elementima bluesa, free jazza, funka, garažnog rocka, eksperimentalne i klasične glazbe 20. stoljeća, sve to začinjeno razlomljenim melodijama i nadrealnim tekstovima. Nakon izlaska albuma Beefheart je bio prepoznat kao novi glazbeni vizionar, a “Trout Mask Replica” i danas zvuči nevjerojatno svježe i uznemirujuće.

Na sličnom tragu bila je i vrlo dobra ploča “Lick My Decals Off, Baby” iz 1970., kojom je zaključeno najekstremnije Beefheartovo razdoblje, dok su ga dvije godine kasnije objavljeni “The Spotlight Kid” i “Clear Spot” predstavili u komercijalnijem zvučnom ozračju. “Unconditionally Guaranteed” i “Bluejeans & Moonbeams” (oba iz 1974.), usmjereni široj publici, smatraju se njegovim najslabijim albumima. Kada su se počeli pojavljivati sastavi kao što su The B-52s i Talking Heads, inspirirani prethodnim Beefheartovim ostvarenjima, on je, nakon svega pomalo iznenađujuće, bio na pragu svog novog vrhunca.

Godine 1978. okupio je novi The Magic Band s kojim je do 1982. objavio tri sjajne ploče - “Shiny Beast (Bat Chain Puller)”, “Doc at the Radar Station” i “Ice Cream for Crow”, kojima se uklopio u avangardniji odjeljak post-punka. S potonjom je na izrazito uspješan način zaključio glazbenu karijeru, nakon čega se sa suprugom Janet vratio u pustinju Mojave, ponovno postao Don Van Vliet i posvetio slikarstvu, uspješno izlažući i prodajući svoje radove za pristojne svote. Početkom 90-ih multipla skleroza prikovala ga je za invalidska kolica, da bi od komplikacija vezanih uz tu opaku bolest preminuo 17. prosinca 2010. u 69. godini.
Možda ste propustili...

PRODUCIRAO IGGY POP

Dokumentarna serija “Punk”

THE WEATHER STATION: IGNORANCE (FAT POSSUM)

Pjesme gubitka i nade

UHIĆENJE REPERA ZBOG VRIJEĐANJA BIVŠEG KRALJA RAZLJUTILO ŠPANJOLCE

Katalonija na nogama