Magazin
DAVOR GJENERO NEZAVISNI POLITIČKI ANALITIČAR S KRKA

Koncept stvaranja jedinstvenog
opozicijskog “fronta” potpuno
je promašen i neprimjeren
aktualnim odnosima
Objavljeno 13. veljače, 2021.
Zajedno pokušavaju nastupati ljevica i desni radikali, a pritom je u oba ta politička polja na djelu negativna selekcija vodstva i ozbiljna kriza liderstva

O hrvatskoj političkoj sceni posljednjih tjedana, koja je vrlo burna i napeta, posebno u komunikaciji vladajućih i oporbe, kako u Saboru tako i u medijima, razgovarali smo s Davorom Gjenerom, uglednim hrvatskim politologom i nezavisnim političkim konzultantom s Krka.

Kako zapravo sve to objasniti, dojam je da su jedni u realnom, a drugi u alternativnom svijetu?


- Ta, kako kažete, uzburkanost, samo je privid koji je čvrsto povezan s činjenicom da se bliže lokalni izbori. Iako je u svakoj konsolidiranoj demokraciji lokalna politika u velikoj mjeri odvojena od nacionalne, iako se politička pitanja na lokalnoj razini bitno razlikuju od onih na nacionalnoj i daleko su manje "svjetonazorska", iako u visoko fragmentiranom sustavu lokalne samouprave, u kojem prevladavaju male lokalne jedinice, stranački sustav ima relativno smanjenu ulogu, a neposredni izbor nositelja izvršnih poslova otvara velik manevarski prostor nestranačkim kandidatima, u Hrvatskoj se rezultate lokalnih izbora uvijek pokušava interpretirati ključem međustranačkih odnosa. Tomu je pogodovalo i to što smo donedavno, u prethodnim izbornim ciklusima, imali situaciju da su lokalni izbori bili nekih godinu i pol nakon parlamentarnih, dakle otprilike na sredini mandata Sabora, pa se njihove rezultate tumačilo kao da se radi o "mid-term elections", izborima na sredini mandata američke administracije, na kojima se bira novi saziv Predstavničkog doma Kongresa i trećina saziva Senata.

Nadalje, mediji i javnost rezultate lokalnih izbora sagledavaju isključivo u kontekstu rezultata u velikim gradovima, u kojima je tek iznimno moguće formiranje većine mimo stranačke logike (jedan od rijetkih izuzetaka je Osijek u ovom i prethodnom mandatu, kad je jedan snažan nadstranački lider, Ivica Vrkić, uspio nametnuti transstranačku suradnju i drukčiju paradigmu međustranačkih odnosa nego što prevladava na nacionalnoj razini). Velikim gradovima, ipak, u dužem periodu nije moguće upravljati mimo stranačke logike, a paradigma "velike koalicije" koja je bila na djelu u Osijeku u dva Vrkićeva mandata svojevrsna je tranzicija nakon razdoblja neefikasnog autoritarnog upravljanja gradom.

Problem Hrvatske je pretjerana centralizacija, a ta centralizacija ne prevladava samo u djelovanju nacionalnih vlasti ili općenito politike na nacionalnoj razini nego je i kao načelo čvrsto usađena u javnost, a logika supsidijarnosti, dakle, takvu diobu utjecaja između lokalne, regionalne, središnje i nadnacionalne razine vlasti osigurava da se problemi rješavaju na najnižoj razini na kojoj ih je moguće efikasno riješiti te da sve razine vlasti preuzimaju odgovornost za svoje nadležnosti, uz supsidijarnu potporu viših razina vlasti nižima.

Gledajući ukupnu situaciju, može li se zaključiti da je vladajuća većina stabilna, a oporba nemoćna...?

- Nema nikakve uzburkanosti koja bi govorila o nestabilnosti parlamentarne većine samo nekoliko mjeseci nakon izbora. Rejting najveće stranke vladajuće koalicije vrlo je snažan, a dvije formalno najsnažnije opozicijske stranke u dubokoj su krizi identiteta. SDP nije bliži konsolidaciji s novim stranačkim vodstvom, a Domovinski pokret ne uspijeva definirati svoje alternativne javne politike i "označiti" svoj politički prostor. Istovremeno, zastupnički mu se klub sustavno rasipa i očito je da slijedi još nekoliko napuštanja Škorina vodstva.

Osim toga, s Trumpovim se porazom promijenila globalna paradigma, i stranke koje su bile izravno financirane od Putinova autoritarnog režima svagdje u Europi naći će se u ozbiljnim problemima i ondje gdje spadaju, na marginama političkog života. Koncept stvaranja jedinstvenog opozicijskog "fronta", koji čine i stranke ustavnog luka, ali i lijevo-radikalna zastupnica i klubovi desnih radikala i populista, potpuno je promašen i neprimjeren aktualnim odnosima, jer je politička većina pluralistička, umjerenjačka i ima propitan demokratski legitimitet. Takvo sudjelovanje u "frontu" pogoduje radikalima, jer im otvara politički prostor i daje privid političke legitimnosti, a slabi uvjerljivost stranaka centra i lijevog centra.

SLUČAJ KOMORE
Zakuhalo se između vladajućih i oporbe i oko HGK-a, Podravke, slučaja Mažar... Oglasio se i Milanović izjavivši da je HGK politička jazbina i da je besmislen. Vaš komentar na sve to?

- Pretvaranje pitanja o obveznoj članarini u HGK-u u prioritetno političko pitanje jednostavno je bedasto i nedoraslo. Populisti su uvijek uvjereni da je donošenje političkih odluka vrlo jednostavno, jednodimenzionalno i da je potrebno samo imati hrabrosti donositi odluke i "sjeći", pa tako valja i "sasjeći uhljebe u HGK-u". Ukidanje obvezne članarine u komorama (Gospodarskoj i Obrtničkoj) ne bi bilo ni ozbiljna podrška poduzetništvu, ni relevantno rasterećenje od parafiskalnih nameta, a predlagači takva rješenja i ne pokušavaju sagledati posljedice takve odluke. HGK se mora reformirati, on već dugo ne igra onu ulogu koju bi Komora morala igrati u ekonomskom sustavu, ali u sadašnjem sustavu ona ima i javne ovlasti i obavlja neke funkcije koje je država na nju prenijela. Neke od tih funkcija ne odnose se na javno dobro svih građana, nego prije svega na korist gospodarstva, pa je logično da se takva djelatnost financira iz sredstava gospodarstva, a ne iz poreznog sustava. Struktura HGK-a je troma, nedovoljno reaktivna, nedovoljno decentralizirana, nedovoljno sektorski diversificirana, ali, svejedno, HGK je sustav koji je moguće reformirati i osigurati ostvarivanje društvenih ciljeva. Lakše je reformirati postojeći sustav nego ga srušiti i onda iznova graditi novi. Hrvatska pripada srednjoeuropskoj tradiciji, u kojoj je komorski sustav s obveznim članstvom uobičajen. Slovenija je tako, prijekom političkom odlukom, ukinula obvezno članstvo u objema komorama, i onoj gospodarskoj i onoj obrtničkoj i poduzetničkoj, a posljedice na međunarodnu ekonomsku suradnju i društvenu organiziranost poslovnog sektora bile su ozbiljne. Komore su se, doduše, i bez obveznog članstva, nakon desetak godina rekonsolidirale, ali s društvenog aspekta bilo je jeftinije provesti nadgledani sustav reforme komorskog sustava i usmjeriti ga prema prelasku na tržišna načela nego prijekim odlukama destabilizirati sustav.

Unatoč problemima prouzročenima pandemijom i potresom u Banovini, svako malo prozivanjima iz oporbe za sve i svašta, može li se zaključiti da Vlada kontrolira situaciju, iako premijer Plenković u posljednje vrijeme pokazuje znakove nervoze?

- Ne vidim sustavnu opozicijsku aktivnost, ne vidim logiku njihovih političkih akcija. Takvu logiku i nije moguće uspostaviti kad zajedno pokušavaju nastupati ljevica i desni radikali, a pritom je u oba ta politička polja na djelu negativna selekcija vodstva i ozbiljna kriza liderstva. Premijer jest nervozan, jer ga od početka prvog mandata do danas, od prijetnje bankrotom Agrokora do potresa na Banovini, sustavno dočekuju neočekivani izazovi. Ne čini mi se da ta nervoza ima veze s "mudrošću" Peđe Grbina, Miroslava Škore ili Nikole Grmoje.

S rejtingom stranaka u vezi, HDZ je i dalje nedodirljiv i suvereno vodi u dosadašnjim anketama. Kako objasniti, unatoč svim pokušajima da ih se poremeti u stabilnosti, takvu dominantnu poziciju HDZ-a?

- Logično, biračko tijelo razumije da je Hrvatska država skromnih kapaciteta, da ima golemih problema u suočavanju s kumuliranjem kriza, ali da se u tim okolnostima izvršna vlast još relativno dobro snalazi, a da sadašnjoj administraciji nema bolje alternative.

SLABOSTI OPORBE
Suprotno od HDZ-a, percerpcija SDP-a u javnosti je i dalje vrlo loša, a gomilaju se i unutarstranački problemi. SDP je izbacio Željka Sabu, on je Peđu Grbina nazvao diktatorom. Što se događa s nekad jakom strankom, koja i s Grbinom nikako da se oporavi i krene uzlaznom linijom, a lokalni izbori su blizu?

- Grbin nije krivac za to što je SDP u dubokoj krizi, on nije taj koji je regrutirao današnju potkapacitiranu generaciju stranačkih čelnika, ali punim srcem pripada toj generaciji, i sam je promaknut na visoku razinu u stranci istom tom logikom koja je promicala nedorasle. Glavni krivac za takvo stanje dobro je poznat - Zoran Milanović. On je nekoć demokratski organiziranu stranku s jakim personalnim potencijalom, s mnogo članova koji razumiju kako funkcionira država i znaju oblikovati javne politike, pretvorio u rigidnu, ne previše demokratski raspoloženu, autoritarno vođenu skupinu. Grbin je tvorevina tog Milanovićeva nekompetentnog autoritarnog stila.

Već se zakuhava uoči lokalnih izbora i u drugim strankama, pa ni provokacija na manjka. Što se događa s Mostom, Domovinskim pokretnom? I oni su nekako zabetonirani na 7-8 posto, a imaju problema i zbog napuštanja nekih uglednih članova...

- Duboko se razlikuje stanje u Domovinskom pokretu i u Mostu. Most je politički konsolidiran, od prošlih parlamentarnih izbora više ne pokušava biti "pošteni HDZ", ne profilira se kao vrijednosno neutralna stranka koja želi biti "treći izbor", što je nastojao na početku svog djelovanja, više nije ni okvir za nacionalno djelovanje autonomnih samoniklih lokalnih političkih inicijativa, nego se definirao kao klerikalna stranka, zauzeo jasno definiran politički prostor, profilirao aktere koji govore u ime te ideologije i njihova je politička pozicija prilično sigurna u dužem razdoblju.

Domovinski pokret nema jasno definirane političke niše, ne želi se profilirati kao slavonski regionalni protestni pokret i tako preuzeti onu političku nišu koju je svojevremeno stvorio Branimir Glavaš, nakon sukoba s bivšim šefom HDZ-a Ivom Sanaderom. Za više od toga nemaju potencijala, a okolnosti im ne idu na ruku. Vrhunac proputinovskog populizma među europskim desnim radikalima definitivno je prošao, a oni i dalje pokušavaju jahati tu ofucanu kozu, pretenciozno je predstavljajući kao zagovor “suverenizma”. U uvjetima kumulirane krize jačaju one opcije koje su sposobne artikulirati racionalne javne politike, koje garantiraju bar neki element sigurnosti građanima. (D.J.)
Počinje bitka za Zagreb
 
Može li Bandić, kako sada stvari stoje, do još jednog mandata? Koji su mu najopasniji protivnici?Od kraja XIX. stoljeća u Hrvatskoj nije bilo dvadesetgodišnjeg razdoblja u kome nije izgrađen niti metar tramvajske pruge, sve do pojave Milana Bandića. U njegovo vrijeme u 21 godinu vladavine Zagrebom nije sagrađen praktički niti metar pruge. Završeno je, istina, nekoliko metara okretišta na pruzi kroz Dubravu, ali ta je pruga izgrađena u vrijeme teškog sirotinjskog poratnog mandata Marine Dropulić, koju smo tada smatrali lošim upravljačem i pokroviteljem korupcije. U tom mandatu sagrađena je i pruga do Prečkog, a ozbiljno je unaprijeđena gradska infrastruktura, a sad se vidi da je Marina Dropulić imala ozbiljnu manu, ali i golemu prednost pred Bandićem. Nije imala političkog legitimiteta, ali je njezina gradska uprava bila kompetentna, a ona je kao gradonačelnica razumjela probleme grada i javnog dobra.Možda je ovo pretjerani optimizam, ali ne mogu vjerovati da uz sav novac i utjecaj na medije, uz sjajnu ekipu spin doctora, Bandić može igrati ikakvu relevantnu ulogu na predstojećim izborima u Zagrebu, jer je on jednostavno, još od potresa u ožujku, mrtav čovjek kojih hoda, simbol korupcije, ikona klijentelizma. Ne može artikulirati niti jednu javnu politiku, a da se korupcija ne prepoznaje na kilometar, ne može polučiti nikakve pozitivne eksternalije, čak niti u tako bagatelnim slučajevima, kao što je završetak žičare na Sljeme. Ne postoji niti jedan razvojni projekt koji je sposoban osmisliti i voditi, a budžet mu se na očigled raspada i uskoro će stanje biti još gore. Onaj tko postane gradonačelnikom Zagreba nakon Bandića čovjek je teške sudbine, izgarat će od posla, mučit će se s gradskom upravom i javnim poduzećima koji su ogromni, a u njima gotovo nitko niti zna niti želi raditi, a teško će ih otpustiti. Ako taj budući gradonačelnik na dan izbora ne bude imao tim od tisuću ozbiljnih ljudi, koji mogu otjerati sve visoko pozicionirane Bandićeve aktere u gradskoj upravi i gradskim poduzećima i nakon investiture preuzeti sve poluge vlasti u gradu, taj budući gradonačelnik postat će zatočenikom Bandićeve klijentele. Tada bivši gradonačelnik otići će svojim putem, ali njegov sustav će ostati blokirati razvoj grada. Jedini koji je bio u igri za gradonačelničku kandidaturu, a koji se s takvim problemom mogao nositi, bio je Damir Vanđelić.

Davor Filipović je HDZ-ov kandidat. Kakve su njegove šanse...?Izbor Davora Filipovića bio je Plenkovićev “as iz rukava”. Odabrao je kandidata koji ima primjereni obrazovni profil, bavi se organizacijom i upravljanjem, jedan je od onih koji su glasno upozoravali na probleme zagrebačkog proračuna, i to je nastavio raditi nakon što je određen kao kandidat, s obzirom na godine ima zamašnu bibliografiju, ali i međunarodno obrazovanje, od kojeg se najzanimljivijim čini kurs na John Kennedy School of Government, na sveučilištu Harvard. Filipović je kandidat koji razumije probleme grada, u proteklom mandatu je bio predsjednik Odbora za financije. Dva se pitanja, doduše, vezuju uz njegovo ime: jedno je problem što je do sada bio nedovoljno vidljiv na političkoj sceni, što mora riješiti želi li osvojiti mandat, a drugo je činjenica da ima vrlo malo vremena za stvaranje ozbiljnog tima uz čiju bi pomoć odmah nakon eventualne izborne pobjede mogao preuzeti upravljanje gradom. Za preuzimanje vlasti nakon Bandića, naime, potrebno je u trenutku investiture u sustav ući s barem stotinjak, ako ne i više, pripremljenih suradnika, koji su sposobni preuzeti konce donošenja odluka i upravljanja i u gradskoj upravi, i u gradskim poduzećima. To nije moguće napraviti bez stranke, bez maksimalnog angažmana cijele gradske organizacije i bez vrlo dobre politike upravljanja ljudskim resursima. Bude li u narednim mjesecima Filipović predstavljao svoje suradnike s kojima misli nadomjestiti raspalu Bandićevu upravu u gradskim institucijama i javnim poduzećima, znat ćemo spremaju li se on i HDZ ozbiljno za preuzimanje upravljanja gradom.

PROF. SILVANA DRAGUN Stručnjakinja za filozofiju kulture, kazališna i filmska producentica i spisateljica iz Splita

Lijek protiv manipulacije je istina

 

O strahu kao glavnom okidaču mehanizma koji dovodi do promjene percepcije stvarnosti, ali i promjene društvene paradigme, koja se ogleda upravo u sintagmi "novo normalno", kao i o drugim važnim temama, razovarali smo s prof. Silvanom Dragun, stručnjakinjom za filozofiju kulture, kazališnom i filmskom producenticom i spisateljicom iz Splita.

Prvo korona, pa potres u Zagrebu i nedavno u Banovini - sve to baš i nije normalno...?



- Sintagma "novo normalno" novo je nenormalno, oksimoron, u sebi proturječje. To je naziv za neprirodno ponašanje u koronakrizi, koje ugrožava mentalno zdravlje, narušava socijalne i obiteljske odnose te dovodi do promjene percepcije stvarnosti. Restriktivne mjere i nagomilani stres dovode ljude do stanja apatije i agresivnosti. Raste nepovjerenje u institucije, strah za budućnost. Mnogi strahuju za svoju budućnost, kako vraćati kredite, hoće li izgubiti posao...

Potresi se događaju na sve strane i oni nisu samo pitanje tektonskih poremećaja nego i razotrkivaju i duboke duhovne pukotine u našim životima. Oni pokazuju krhke temelje na kojima smo gradili svoje živote. Takve situacije neke ljude dovode do anksioznosti i defetizma.

O ulozi medija u društvu rasprave se vode svakodnevno...?

- Mediji svakako imaju utjecaja na percepciju stvarnosti. Oni su dijelom odgovorni za proizvodnju društvene apatije, polarizaciju društva, širenje straha i neznanja. O strategijama medijske manipulacije pisao je opširnije američki lingvist Noam Chomsky i o tome kako se nametanjem određenih tema i guranjem pod tepih drugih tema utječe na opću društvenu klimu i kulturni pritisak. Svojim neobjektivnim izvještavanjem o brojnim temama mediji pogoduju rastućem skepticizmu i nepovjerenju u institucije. Neki se novinari i urednici otvoreno koriste svojim medijskim platformama za kulturne i ideološke ratove. Svojim površnim i selektivnim informiranjem bez provjerenih činjenica svjedoče da nisu neovisni, nego da se teme i naslovi otvaraju po diktatu nekih drugih centara moći i odlučivanja. Sve manje vidimo istraživačke priloge, a sve više površna i štura priopćenja. Sve manje novinara bavi se nekom ozbiljnom kazališnom ili književnom kritikom, temama od općeg interesa za javnost. Novinar treba služiti istini i držati do svog integriteta pazeći da i sam ne utone u političku i moralnu kaljužu koju stvaraju interesni lobiji.

STRAH I NEZNANJE

Gdje je nestala novinska etičnost, je li ju dodatno "devastiralo" digitalizirano i globalno umreženo 21. stoljeće?

- Mediji ne smiju zaboraviti da je njihova uloga u društvu ne samo informativna nego i formativna. Upozoravanjemna određene probleme i njihovim osvjetljavanjem pridonose efikasnijoj borbi protiv nasilja, razotrkivanju kriminala i korupcije, ali i građanskom odgoju i razvoju demoracije. Digitalni je prostor puno više od virtualnog svijeta. To je prostor interakcije i povezivanja ljudi, prostor upoznavanja različitih kultura, razmjene ideja i prije svega poštovanja drugog i drugačijeg. Mediji mogu biti nositelji važnih društvenih promjena i promjene negativne društvene klime objektivnim informiranjem, služenjem istini i socijalnoj pravednosti. S druge strane, oni se mogu prometnuti u promotore psihološko-propagandnog rata - "rat svih protiv svih". Mogu postati sredstvo masovne manipulacije i širenja totalitarnih ideologija. Kad čovjek ne zna što je istina, ne zna ni za što bi se trebao boriti, gubi smisao. Prepušta se beznađu i živi kao prognanik u vlastitom životu. Tad pristaje na manipulaciju i duhovnu kapitulaciju, koja rezultira dezorijentacijom i atomizacijom kritičke svijesti. Lijek protiv manipulacije je istina. Što se prije s njom susretnemo, prije ćemo se osloboditi mehanizama kontrole misli i demagogije.

Danas se populizmom i demagogijom svašta naziva, i ono što nije. Nije populizam ustvrditi da postoje elite koje žele kreirati sliku svijeta prema svojim mjerilima kad svakodnevno svjedočimo oduzimanju prava i sloboda dvostrukim kriterijima, nejednakostima. Uvijek je u povijesti bilo takvih pokušaja i primjera totalne uzurpacije i nadzora. Ali je bilo i otpora, ustanaka, revolucija kojima su se mijenjali autokratski sustavi i prakse gušenja slobode i gaženja dostojanstva ljudi. Velika je zabluda misliti da je pojedinac nemoćan. Sve počinje od pojedinca, koji prvo u svom životu mora reći: Dosta! Strah i neznanje instrumenti su političke manipulacije. Što prije upoznamo istinu, shvatit ćemo i koja je prava metoda opstanka.

Koronakriza postavlja pred građane pitanje nije li "novo normalno" paravan za autokratsku vladavinu i biopolitičku kontrolu nad životom. Kakav bi bio odgovor, jesmo li se još više dehumanizirali, otuđili od drugih i od samih sebe? Živci pucaju, ljudi su već na rubu...

- Svakodnevno vidimo kako se važne teme guraju u drugi plan, a nameće samo jedna. Ispada da je za sve kriv COVID-19, a nije. Nije COVID-19 kriv za neučinkovitost pravosuđa. Tko nam jamči da koronakriza nekome nije poslužila za lov u mutnom, veliku pljačku, globalni reset. Mi ćemo tek kad sve ovo prođe saznati tko je profitirao, a tko izgubio. Ne slažem se s onima koji smatraju da je populizam zauzimanje za referendum i uvođenje elektroničkog prikupljanja potpisa. Građani imaju pravo tražiti izravniju demokraciju, pravo na čist zrak i vodu, moratorij na ovrhe u vrijeme pandemije koronavirusa i slično. Treba postaviti pitanje: Komu to smeta?

Promijenile su se granice i svijest o tome što je normalno, a što nije. Pogledajte kako se ljudi polako navikavaju na koruptivni model ponašanja u našem društvu. Korupcija, koja je zahvatila sve pore našeg društva, postala je "novo normalno". Ljudi su prihvatili napredovanje po podobnosti, rješavanje stvari preko veze. Granice su se promijenile i kad je riječ o govoru mržnje. Ono što je nekad bio govor mržnje, sad je sloboda mišljenja. Pogledajte kako se saborski zastupnici međusobno časte u sabornici, a kako je to sve izgledalo nekada. Promijenili su se demokratski standardi. Hoće li "novo normalno" postati drugo ime za socijalni inženjering, globalni nadzor i kontrolu misli, ovisi o nama. Ovisi dokad smo kao narod spremni trpjeti prepuštajući se letargiji i mentalitetu stada. To nije pitanje samo prava i pravde nego i slobode i dostojanstva pojedinca.

HRVATSKO PROLJEĆE

Vaš završni osvrt na percepciju sadašnjosti i budućnosti kakva nas čeka?

- Našem je društvu potrebna duhovna katarza da se oslobodimo beznađa, straha i nasilja, koruptivnog mentaliteta i ovisnosti o oligarhijskim centrima moći. Mislim da će ljudi uskoro izići na ulice, ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj Europi. Društvene elite su se još više udaljile od naroda pokazujući patološke znakove gubitka veze sa stvarnošću i njihovim problemima. Socijalna nejednakost je sve veća i mnogi kojima je sada dobro, ne znaju kako žive ljudi na minimalcu. Nije smisao ljudskog rada da bi se plaćali porezi i komunalni troškovi. Ljudi danas traže osnovno pravo na rad i da žive od svoga rada. Radi toga trebaju izići na ulice i pobuniti se. To neće učiniti stariji, nego mladi. Oni će izići na ulice kad shvate da se nigdje van ne može pobjeći.

Uistinu, mladi nemaju ni jedan razlog otići iz ove prekrasne zemlje u potrazi za poslom i boljim životom. Sve što trebaju je organizirati se i uzeti stvar u svoje ruke kao što je to bilo ‘71. Nama treba novo hrvatsko proljeće, u kojemu ćemo se svi trgnuti iz duhovnog drijemeža i shvatiti da se ne trebamo plašiti nijedne sile i zastrašivanja. U budućnosti će se svi naši izbori svesti na tri temeljna pitanja: sloboda ili ovisnost, istina ili manipulacija, ljubav ili mržnja. (D.J.)

Možda ste propustili...

DR. SC. BRANIMIR VUKOSAV, DOCENT NA ODJELU ZA GEOGRAFIJU SVEUČILIŠTA U ZADRU

Vojska Europske unije još je prilično daleko od realizacije

THIERRY BRETON POVJERENIK EUROPSKE KOMISIJE ZA UNUTARNJE TRŽIŠTE

Europa će i dalje postavljati globalne standarde

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

SVJETSKO PRIZNANJE ZA LIVIU PULJAK I HRVATSKU ZNANOST

Često ne mogu spavati od novih
ideja koje mi padnu na pamet

2

VELEPOSLANIKOV IZBOR

Jučer za danas

3

GLAZBENI INTERVJU: VALTER KOCIJANČIĆ - PARAF

Priča nije završena, svi
i dalje živimo u punku!