Magazin
IZ MOSKVE S LJUBAVLJU

Priča oko “ruskog boršča” u Zagrebu nije nimalo naivna
Objavljeno 13. veljače, 2021.

Šira javnost je zacijelo manje upoznata s bizarnom kampanjom u koju su se uplela oba zagrebačka dnevna lista u namjeri da arbitriraju u jednom važnom identitetskom pitanju koji se tiče dviju zaraćenih zemalja, Ukrajine i Rusije. Ne obazirući se puno na općepoznate i provjerljive činjenice, bez čijeg znanja neka nitko i ne sanja sudjelovati u kvizu "Tko želi biti milijunaš?", objavljena su čak tri teksta koji tvrde kako je boršč rusko, a ne ukrajinsko jelo.

Netko bi sada mogao ustvrditi kako je riječ o nebitnim kulinarskim činjenicama te da je prosječnom Hrvatu, Mađaru ili Tirolcu sasvim nevažno odakle je boršč i je li uistinu tako dobar kako pričaju oni koji su ga kušali. No, samo naoko je riječ o trivijalnoj stvari. Pustimo sada na stranu pitanje koincidencije (tri teksta s istom, pogrešnom i politički upitnom tezom u samo deset dana), odnosno traženje odgovora na pitanje što to ima u ljudskom biću što ga vodi prema pisanju očitih besmislica u novinama. Nas zanima koju poruku nosi nekritičko prenošenje štetnog narativa tuđe ratne propagande, konkretno ovdje je riječ o Ruskoj Federaciji čiji najviši predstavnici uporno već godinama niječu Ukrajini pravo na postojanje, tvrdeći kako su ta zemlja i sva njezina duhovna i materijalna baština obična izmišljotina.

KOLOSALNA LAŽ
Priču je započeo jedan naoko nedužni novinski kviz posvećen upravo boršču, a već prvo pitanje počinje tvrdnjom kako će mnogi gastronomadi reći da je "grijeh otići u Rusiju, a ne probati boršč, njihovu tradicionalnu juhu s mesom". Samo nekoliko dana kasnije drugi zagrebački list objavio je reportažu pod naslovom "Ovako se jede u majčici Rusiji", objašnjavajući što nudi novootvoreni ruski restoran u Staroj Vlaškoj. U tome tekstu možemo pročitati kako se ondje, između ostalog, mogu pojesti "ruski boršč" i vareniki, još jedno ukrajinsko nacionalno jelo koje je čarobnim štapićem postalo "rusko". Treći novinski prilog na istu temu nismo trebali dugo čekati. Tjedan dana poslije, isti je list objavio još jedan tekst ovaj puta jamesbondovskog naslova "Iz Rusije s ljubavlju". I tu možemo čitati kako Vlaškovuličanci i ostali Zagrepčanci odnedavna u ruskom restorančiću mogu kušati "boršč, tradicionalnu gustu rusku juhu od cikle". Ima jedna izreka koja pripisuje Josephu Goebbelsu, ali i Vladimiru Iljiću Ljenjinu, a glasi: "Ako se dovoljno dugo izgovara, laž postaje istina". Svjedoci smo da i hrvatski mediji, svjesno ili nesvjesno, postaju sredstvo za odašiljanje toksičnih poruka. O kakvoj je kolosalnoj laži riječ govori i knjiga "Nacionalne kuhinje Sovjetskog Saveza" Viljama-Avgusta Vasiljevića Pohljobkina (Zagreb-Moskva, 1989.). Taj Pohljobkin bio je jedan od najvećih sovjetskih kulinarskih autoriteta. U spomenutoj knjizi on boršč, kao i varenike, svrstava u ukrajinsku, a ne rusku kuhinju. Čini se da je Sovjetski Savez u svom kasnijem razdoblju bio puno pošteniji od trule propagande kakvu danas proizvodi Rusija!

Stvar postaje puno zanimljivija kada se uzme u obzir da se novootvoreni ruski restorančić nalazi u Staroj Vlaškoj, samo nekoliko stotina metara udaljen od ukrajinskog dućana koji se zove ni manje ni više nego "Boršč". Ima tu i neke kozmičke pravde kada je riječ o toj trgovinici ukrajinskih vlasnika. Naime, dok hrvatske tvrtke ne smiju trgovati s Rusijom i zato trpe znatne gubitke, što je posljedica gospodarskih sankcija nametnutih zbog ruske invazije na Krim i Donbas, taj isti ukrajinski "Boršč" otvoreno krši spomenute sankcije, preprodavajući raznu rusku robu, uglavnom čokoladne slatkiše, kavijar i votku. Nema nikakve dvojbe da je netko odlučio da se rusko-ukrajinski (kulinarski) sukob preseli u glavni grad Hrvatske.

Da ova mala identitetska svađa u srcu Zagreba, koja nas pomalo podsjeća na drevni sukob Gradeca i Kaptola (nadamo se da Stara Vlaška neće nikada postati novi Krvavi most), govori i ljuti propagandni rat između Moskve i Kijiva kojemu svjedočimo. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij početkom veljače zabranio je emitiranje trima proruskim televizijama u svojoj zemlji jer ugrožavaju državnu sigurnost, šireći kremaljske dezinformacije. Nije nikakva tajna da su sva tri televizijska kanala, 112, NewsOne i ZIK, bliska najvećem ruskom političkom igraču u Ukrajini Viktoru Medvedčuku, kojega s ruskim predsjednikom Vladimirom Vladimirovićem Putinom vežu osobno prijateljstvo i kumstvo. Kakvu platformu zastupa taj bivši odvjetnik iz sovjetskih vremena najbolje je iznio on sam nastupajući ovih dana na ruskoj televiziji. U emisiji u kojoj mu je postavljeno pitanje ne bi li za Ukrajinu bilo najbolje da postane dijelom Rusije, on cinično govori kako je Ukrajina "umjetno skrojena" od 8 do 12 državnih entiteta. Osnovna ideja ruske propagande, kada je posrijedi Ukrajina, jest stajalište da je riječ o umjetnoj zemlji, izmišljenog jezika (ukrajinski kao narječje poljskog) i nepostojećeg naroda. Glavna fiksacija Moskve nisu ni Lavov, ni Odesa niti Mariupolj nego upravo Kijiv, kao nekadašnje sjedište mitske Kijivske Rusi, države čiju tradiciju Rusija želi u potpunosti apsorbirati kao nešto što pripada isključivo njoj, a ne i Ukrajincima i Bjelarusima.

ŠUMADIJSKE ŠTRUKLE
Nakon što je nekoliko stoljeća nosila ime Moskovija (Ukrajinci i danas, kada pejorativno govore o Rusima, nazivaju ih Moskaljima) ta zemlja 1721. uzima stari bizantski naziv za Kijivsku Rus i postaje - Rusija. Kijivska Rus, a ne Kijevska Rusija, dugo je bila nepoznanica čak i hrvatskim povjesničarima. Tako i glasovita Nada Klaić u svojoj knjizi "Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku" iz 1975. objavljuje zemljovid na kome spominje imaginarnu zemlju "Kijevsku Rusiju". Ruskim propagandistima i predstavnicima režima, uključujući i predsjednika Putina te njegova stratega Aleksandra Galjevića Dugina, Rusi i Ukrajinci su jedno te isto. Nakon što se ta laž dovoljno puta ponovi, ona postaje "istina", koja svoj dijabolični odjek ima čak i u nekim hrvatskim medijima. Bilo bi jako zanimljivo vidjeti što bi se u nas dogodilo kada bi netko objavio kako su zagorski štrukli zapravo šumadijski…

Kada se radi o Ukrajini, Rusija ne odustaje. Prilikom nedavnog posjeta prvog diplomata Europske unije Josepa Borrella Moskvi, njegov ruski domaćin Sjergjej Viktorović Lavrov još jednom je drsko ponovio da se Europa nema što miješati u “unutarnja pitanja bivših sovjetskih republika”. Nije teško dokučiti da je besramni Putinov diplomat pod tim mislio kako su invazija Rusije na Krim i hibridni rat u Donbasu njezino “unutarnje pitanje”.

Piše: Draško CELING
Možda ste propustili...

THIERRY BRETON POVJERENIK EUROPSKE KOMISIJE ZA UNUTARNJE TRŽIŠTE

Europa će i dalje postavljati globalne standarde

DR. SC. SANJA VUJAČIĆ POLITOLOGINJA, ANALITIČARKA I DOPISNICA IZ PARIZA

Kišobran prokišnjava i treba ga popraviti

DR. SC. MARINKO OGOREC, STRUČNJAK ZA SIGURNOST

NATO treba “resetiranje” jer se promijenila struktura prijetnji

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

INTERVJU S POVODOM: KULTURA I TRAUMA - NOVA KNJIGA ZLATKA KRAMARIĆA

Mi se i dalje ponašamo kao da smo navijači u sportskim arenama koji vide i čuju samo ono što žele vidjeti i čuti

2

TEMA TJEDNA: VIRTUALNO FINANCIJSKO TRŽIŠTE (II)

Ivan Voras: Velika prilika i za zaradu i za gubitak

3

TEMA TJEDNA: VIRTUALNO FINANCIJSKO TRŽIŠTE (I)

Kriptovalute i koronakriza: Bitcoin se pokazao otporan na pandemiju i u Hrvatskoj