Beat Happening jedni su od rodonačelnika indie rock-scene, koji su svojih pet studijskih albuma objavili od 1985. do 1992. godine, u doba kada je termin indie rock značio mnogo više od klimave podžanrovske etikete. S godinama iskustva u izradi fanzina te volontiranja na lokalnoj radijskoj postaji, središnja figura grupe Calvin Johnson početkom 80-ih godina prošloga stoljeća bio je zagriženi zagovaratelj DIY etike i malih, nezavisnih izdavačkih kuća, tako da je bilo i više nego očito kojim će pravcem novoosnovani sastav krenuti.

No prije pokretanja benda, Johnson je s kolegom DJ-em Bruceom Pavittom surađivao na stvaranju novog fanzina Subterranean Pop, posvećenog underground sceni sjeverozapada SAD-a. Pavitt je naziv skratio u Sub Pop i pretvorio ga u slavnu diskografsku kuću, od koje se 1982. Johnson odvojio i pokrenuo vlastitu etiketu K Records, čiji su primjer i podrška ohrabrili stvaranje pokreta Riot grrrl, dok je Kurt Cobain kasnije u tolikoj mjeri bio nadahnut da je istetovirao logo K Recordsa.

U vrijeme kada je osnovao K Records, Johnson je počeo nastupati u raznim grupama, pa tako i s dvjema prijateljicama kao Laura, Heather i Calvin. Kada je Laura napustila grupu, Johnson i Heather Lewis pronašli su zamjenu u Bretu Lunsfordu i tako je stvoren Beat Happening, a budući da nitko od njih nije bio osobito vješt pjevač, gitarist ili bubnjar, od pjesme do pjesme mijenjali su instrumente te autorske i vokalne dužnosti. S producentom Gregom Sageom iz Wipersa 1983. i 1984. snimili su i objavili dvije kasete na kojima su se nazirale sve buduće karakteristike njihova zvuka: pop-jednostavnost uparena s donekle monotonim ritmom i humorom obojenim tekstovima. Bila je to očita, no odlično primijenjena formula koja je rezultirala izvorom iz kojega će poteći gotovo sve kasnije manifestacije indie popa.

Prvo dugosvirajuće, istoimeno izdanje Beat Happeninga iz 1985., bilo je najava njihova remek-djela “Jamboree”, koje je svjetlo dana ugledalo tri godine kasnije i na kojem su do kraja razvili svoj prepoznatljivi stil. Na tom su se albumu našli često obrađivani instant-hit “Indian Summer” i druge njihove legendarne skladbe, poput “Midnight a Go-Go”, “Cat Walk”, i “Hangman”, u kojima se posebice ističu složenije i mračnije melodije u odnosu na prvijenac (Johnson je zvuk opisao kao “mračan i seksi”). One su i pop i istovremeno odbijaju postulate pop-pjesama sastavljenih od predvidljivih izmjena strofa, refrena, prijelaza i solaža te im, unatoč njihovoj jednostavnosti, nije potrebno ništa dodati niti oduzeti.

U međuvremenu, pod nazivom “International Pop Underground”, K Records je počeo objavljivati seriju singlova svojih omiljenih nezavisnih sastava koji, kao i Beat Happening, nisu nužno bili pop-grupe, nego mnogo češće bendovi nadahnuti pop-glazbom. IPU je za grupe predstavljao mogućnost isticanja neovisnosti i vlastitih mjerila. Zahvaljujući K Recordsu, koji je u kolovozu 1991. u Olympiji, glavnom gradu savezne države Washington, organizirao šestodnevnu konvenciju IPU-a, sastavi su izrazili svoju spremnost za međusobnu kolegijalnost i otvorenost te nespremnost za prihvaćanje uobičajenog poimanja popa kao srednjostrujaške glazbe.

Beat Happening su u razdoblju od 1989. do 1992. objavili tri kompletna albuma novog materijala - “Black Candy”, “Dreamy” i “You Turn Me On”. Vrlo dobar “Black Candy” bio je prijemčiviji, za nijansu dotjeraniji od “Jamboree”. S pjesmama kao što su “Fortune Cookie Prize”, “Nancy Sin” i završna “Red Head Walking”, još bolji od prethodnika bio je “Dreamy”, dok “You Turn Me On” iz listopada 1992., kao ploča krcata snažnim i samosvojnim skladbama (“Godsend”, “Noise”, “Tiger Trap”...), predstavlja prikladan kraj benda koji je bio svojevrsni stožer cjelokupne sjeverozapadne DIY scene. Johnson, pak, tvrdi da se Beat Happening nikad nisu raspali, nego su jednostavno prestali s koncertnim aktivnostima i izdavanjem albuma, istovremeno ostavši u dobrim odnosima. Egzistirali, hibernirali ili ne, njihov je utjecaj na buduće generacije nezavisnih glazbenika praktički nemjerljiv.