DONJI MIHOLJAC - Legendarni Commodore C64, Atari ZX Spectrum, Amiga 500, Macintosh, Apple II, Amstrad CPC, IBM PC, Orao, Galeb, Ivel ultra, Ivel Z3… samo su mali dio velike i vrijedne zbirke stare tehnike Darka Nikolića, profesora glazbe iz Donjeg Miholjca, koji ih je godinama skupljao i uspješno očuvao.

U njegovoj je zbirci i mnogo drugih predmeta, od igraćih konzola, programa za računala, disketa do CD-ova, kaseta i informatičke literature.

– Sve to išlo je prirodno još od malena. Otkad sam postao svjestan postojanja računala, pokazivao sam velik interes za njih. Počeo sam kupovati računalne časopise te se učlanio u Radioklub "Nikola Tesla" Donji Miholjac. Zanimalo me programiranje. Prvo računalo koje sam upoznao bilo je Orao, na kojem sam učio programirati u osnovnoj školi, prvo računalo kupio sam 1989. i bio je to Apple II, a nakon njega slijedila je Amiga 2000 – prisjeća se Darko Nikolić, koji je prije 30 godina postao kolekcionar računala iz osamdesetih i devedesetih godina. Orao je školsko računalo koje je proizvodila tvrtka PEL Varaždin, a koja je proizvodila i 8-bitno kućno računalo Galeb. Najstarije računalo je Robotron RGB 110 iz 1982. godine.

– Krajem devedesetih, u eri PC-ja, javila se želja da se prisjetim nekih igrica i programa kojima sam se koristio deset godina prije, pa sam instalirao neke emulatore i pokušao simulirati rad starih kućnih računala. Međutim, to me nije zadovoljilo pa sam si ponovno nabavio Amigu, pa Atari i tako redom. Neplanirano, bio je to početak skupljanja starih računala i opreme. Svako to računalo imalo je operativni sustav, specifičan hardware i "dušu", za razliku od današnjih unificiranih PC-ja i Androida – objašnjava vlasnik 350 računala.

U njegovoj neprocjenjivoj zbirci nedostaje jedino Apple I, koji je, kaže Darko, najskuplje i kolekcionarski najpoželjnije računalo, s obzirom na to da ih je proizvedeno samo 200. Darkovi raritetni i stari eksponati u dobrom su stanju i još rade.

– Većina računala još radi. Kada ih nabavim, prvo ih očistim od prašine, a plastične dijelove i operem. Onda ide testiranje, a to može biti igrica ili neki program. Uglavnom, upoznavanje računala traje danima, jer ipak mi je to hobi – govori Darko.

Najstariji je predmet u njegovoj zbirci hard disk s kraja sedamdesetih, a najstarije računalo s početka osamdesetih.

– Računala i opremu nabavljam na buvljacima, preko prijatelja i internetskih oglasnika. Nešto sam kupio, nešto dobio, a nešto zamijenio. Cijene najčešće nisu jako visoke. Rijetka računala nekome su smeće, a nama vrijednost. Meni su najdraža domaća računala, ona koja su proizvedena u bivšoj "Jugi" i Hrvatskoj.

Amerikancima, naravno, ona ništa ne znače. Oni bi dali možda 50 dolara, a ja ta računala ne bih prodao za 5000 kuna – kaže Darko Nikolić, ljubitelj tehnologije. Dodaje da mu je drago što su se odbačena stara računala, često zamijenjena novim modelom, napokon počela cijeniti poput povijesno važnih vrijednosti.
Snježana Fridl